Popis poginulih vrgorskih glazbara u Drugom svjetskom ratu

Znate li tko je Ljudevit Bačić i zašto vrgorska Gradska glazba nosi njegovo ime? Ljudevit Bačić rođen je u Voloskom 1910. godine. Bio je učitelj u vrgorskoj pučkoj školi i osnivač vrgorske limene glazbe. Umro je u okolici Foče od tifusa, a bio je kapelnik partizanske divizijske limene glazbe. Osim Bačića, tijekom Drugog svjetskog rata poginulo je ukupno 27 svirača vrgorske limene glazbe i tamburaškoga zbora. Svi su za vrijeme rata pristupili partizanima, ali su vršili različite funkcije. Ovdje iznosim imena svih poginulih te način i mjesto gdje su izgubili svoj život (uključujući Bačića):
LJUDEVIT BAČIĆ, r. 1910., u ožujku 1943. umro od tifusa u okolici Foče kao kapelnik divizijske limene glazbe;
FRANE BAJALO, r. 1908., radnik, ubili ga talijanski fašisti tijekom uhićenja u njegovoj kući;
MATE BOROVAC, r. 1920., radnik, poginuo na Biokovu u borbi protiv talijanske vojske;
ZDENKA i ZLATKA DELIPETAR, sestre, navodi se kako su poginule u Bosni 1943.;
DUŠKO DRAGIČEVIĆ, r. 1910., činovik, poginuo 1943. u Vučevu kod Sutjeske kao sanitetski starješina Centrale bolnice za Bosnu;
PETAR ERCEG, r. 1920., radnik, ranjen u borbi protiv fašista kod Gline, umro u bolnici u Prozoru u veljači 1943.;
VIDO FRANIĆ, r. 1919., student, umro od posljedica ustaškog mučenja u logoru Jasenovac nakon izlaska iz zatvora krajem 1943.;
MATE HRSTIĆ-MAĆO, r. 1912., poginuo 22. ožujka 1943. u borbi protiv fašista kod sela Porin u Hercegovini;
PETAR KATAVIĆ, radnik, vršio funkciju partizanskoga suradnika, nestao
ŽARKO KATAVIĆ, r. 1924., učenik, u veljači 1945. ranjen u borbama oko Širokog Brijega, umro u travnju iste godine u partizanskoj bolnici u Sinju;
MARKO MARKOTIĆ, r. 1910., zemljoradnik, kao partizanskog ilegalca objesili su ga Nijemci u Studencima kraj Čapljine, 22. lipnja 1944.;
MILENKO MARKOTIĆ, r. 1925., učenik, ranjen i zarobljen u borbi sa fašistima kod Novih Sela 27. srpnja 1942., strijeljan u kolovozu 1943.;
ANTE MARTINAC-CICE, r. 1912., postolar, ranjen u borbi, umro od posljedica ranjavanja u Balinovcima na Sutjesci u Bosni 10. lipnja 1943.;
ANTE MARTINAC Grgin, r. 1918., radnik, uslijed borbe sa ustašama na Curavici kod Koteza ranjen, a potom ubijen 27. veljače 1943.;
MIRO MARTINAC, r. 1922., učenik, poginuo u borbi protiv fašista kao član 10. hercegovačke brigade početkom 1944.;
JOSIP-BEPO MILJAK, r. 1924., učenik, ranjen u borbi protiv fašista 15. svibnja 1943. na putu od Lima do Šehovića, umro desetak dana poslije zbog posljedica ranjavanja;
LJUBO MILJAK, r. 1924., učenik, poginuo u borbi protiv ustaša u Viru kod Posušja 29. kolovoza 1943. (tada je uhvaćen živ i glazbar Mirko Franić, r. 1913. koji je otpremljen u Jaenovac, odakle je prebačen u logor u Njemačkoj, gdje je dočekao kraj rata);
PERO MILJAK, r. 1919., činovnik (brat Ljube Miljka), biokovski partizan, prokazan od agenta Gestapoa, uhićen u Kokorićima i obješen od strane Nijemaca uz cesti Vrgorac-Kozica kod sela Jasena 9. prosinca 1943.;
STANKO MUŠAN, r. 1922., činovnik, zadesila ga ista sudbina kao i Peru Miljka; prokazan, uhićen i obješen 9. prosinca 1943.;
MATE NIZIĆ, r. 1915., zidar, poginuo u borbi protiv fašista u selu Gorni Pečuj kod Travnika kao partizanski starješina 12. siječnja 1943.;
BOŠKO PAKER, r. 1925., učenik, kao i Mate Nizić, poginuo u selu Gornji Pečuj kod Travnika 12. siječnja 1943.;
SREĆKO RAKIĆ, r. 1912., činovnik, komunist, ubijen u ustaškom zatvoru u travnju 1941., grob nepoznat;
IVAN RAOS, r. 1912., činovnik, kao partizanskog suradnika ubile ga ustaše 29. veljače 1945.;
MIRO RAOS, r. 1920., student, kao partizanskog suradnika zatvoren, mučen i ubijen o strane ustaša u zagrebačkim Remetama 10. veljače 1945.;
ŽARKO RAOS, r. 1927., učenik (brat Ivana Raosa), poginuo u jesen 1942. u borbi protiv ustaša u okolici Livna;
GOJKO ROGLIĆ, r. 1924., učenik, kao biokovski partizan slučajno poginuo u Ravči u kolovozu 1942.
27. srpnja 1980. godine, na zgradi današnje FINE podignuta je spomen ploča poginulim glazbarima, ali zanimljivo je da tri imena sa ovoga popisa nisu stavljena na tu ploču (Zdenka i Zlatka Delipetar i Gojko Roglić), iako ih svi popisi poginulih glazbara, do kojih sam došao, svakako uključuju. Za sestre Delipetar je jasno zašto nisu na popisu, ali nepoznato mi je zašto je Gojko Roglić izostavljen. Možda rečenica „poginuo nesretnim slučajem“ skriva nešto više od obične nesreće? No što se točno s njim dogodilo nije mi poznato. Svi popisani glazbari (osim Bačića) rođeni su u Vrgorskoj krajini i bili su partizani ili partizanski suradnici.