Vrgorsko polje (Jezero)

Lijep i plodan kraj koji se prostire jugoistočno od Vrgorca na površini od 2.963 ha od kojih se 2.840 ha poljoprivredno obrađuje, službeno se zove Vrgorsko polje, a u narodu se ono često naziva Jezero, budući da je ovo područje, inače ograđeno planinama, više stoljeća bilo pravo jezero. Danas to više nije. To nisu jedini njegovi nazivi. Fra Ante Gnječ, koji je bio najzaslužniji za prokopavanje Vrgorskog tunela tridesetih godina 20. stoljeća, nazivao je ovo polje Vrgorsko-Neretvansko. To bi možda bio i najbolji naziv i to iz razloga što Grad Vrgorac ima jurisdikciju samo nad 1/3 polja, a ostatak administrativno spada pod Općinu Pojezerje i Grad Ploče. Po mom mišljenju, a to je vjerojatno tako, naziv Vrgorsko je relikt prošlosti budući da je stoljećima unazad Vrgorac bio jedino veće mjesto oko polja, i ono mu mnogo više gravitiralo tada nego danas. Znamo da su Ploče izgrađene u relativno novijem razdoblju.
Mi ćemo se u ovom tekstu koristiti službenim nazivom. Vrgorsko polje, kao i Rastok su zatvorena krška polja sa dosta nepovoljnim hidrološkim prilikama koja u zimskom periodu poplave zbog velikih količina oborinskih i izvorskih voda, te malih kapaciteta ponora i odvodnih tunela.
Vrgorsko polje je jedno od manjih u dinarskom kršu. Polje je dugo 20 kilometara, proteže se od Kutca i Lučaka na sjeveru do Crnog Vira na jugu, široko je od 0,5 do 4 kilometra, a najšire je u području između sela Otrići i Staševice. Pruža se u smjeru sjeverozapad-jugoistok, dakle, ima dinarski smjer.
Prosječna nadmorska visina Jezera je 26 metara. Tako malom nadmorskom visinom, izgledom, hidrografskim odnosima i reljefnim osobinama Vrgorsko polje je specifičan tip polja. Što se tiče geološke građe, Jezero je u graničnom pojasu između pretežno gornjokrednih vapnenaca i dolomita na jugozapadu i sjeveru te mladih naslaga srednjoeocenske starosti na sjeveroistoku.
Kroz polje protječe rijeka Matica koja dobiva vodu od stalnih i povremenih izvora smještenih u jugozapadnom i sjeverozapadnom dijelu polja. Na sjeverozapadnom dijelu nalaze se najvažnije estavele: Mrtva, Studena i Lukavac. Najviše vode Matica gubi u ponorima.
Kako se ističe u Planu obrane od poplava na lokalnim vodama Splitsko-Dalmatinske županije svi dosadašnji radovi na uređenju ovog polja, kao i Rastoka imali su za osnovni cilj skraćenje trajanja poplava ili smanjenje maksimalnih vodostaja. Time bi se omogućili bolji uvjeti za poljoprivrednu proizvodnju u polju.
Radi odvodnje oborinskih i izvorišnih voda iz Vrgorskog polja i Rastoka odavna se već gradi sustav "Baćinska polja-Trebižat" prema kojemu se vode iz Rastoka, koji je u prosjeku smješten na 60 metara nadmorske visine, dovode do tunela "Rastok" i puštaju u Maticu Vrgorsku i odatle u Vrgorsko polje. Tada se voda, zajedno sa vodama Vrgorskog polja Maticom sprovode do Vrgorskog tunela, dugog 2,19 kilometara te izgrađenog 1938. godine, koji te vode vodi dalje u Baćinska jezera. Povećani dotok u Baćinska jezera se evakuira u more odvodnim tunelom i spojnim kanalom. Kako bi se Vrgorsko polje dodatno rasteretilo Građevinski fakultet u Splitu još je 1998. godine izadio plan o izgradnji tunela Vrgorac 2 koji bi odvodio oborinske i izvorišne vode iz Vrgorskog polja u jezero Brina. Protok kroz postojeći tunel Krotuša bi ostao isti.
Cijeli ovaj zamišljeni sustav Baćinska jezera-Trebižat nije još gotov. Njegovom potpunom izgradnjom bi se osigurao stalan odvod viškova vode u Rastoku, Vrgorskom polju i području oko sliva Trebižata, kao i navodnjavanje u sušnim mjesecima. Dok sustav ne bude gotov sva melioracijska uređenja polja neće dati povoljne rezultate. Zasad se jedino čišćenjem postojećih kanala, izvora i ponora mogu ublažiti posljedice plavljenja u zimskim mjesecima Problemima odvodnje Vrgorskog polja bavi se Vodnogospodarska ispostava za slivno područje “Matica” – Vrgorac.
Vrgorsko polje se odlikuje po velikoj poljoprivrednoj obrađenosti. Nepregledni su redovi vinove loze u polju, kao i tisuće raznih voćki i raznog drugog voća i povrća. Stoljećima narod ovog područja mukotrpno radi kako bi se prehranio. Prije prokopavanja Vrgorskog tunela 1938. godine ljudi su često lovili i ribu i druge slatkovodne organizme, ali danas su te aktivnosti dovedene na najmanju moguću razinu. Posljednjih se godina sve više razmišlja o turističkom iskorištavanju polja. Buduća trasa autoceste nebi trebala previše utjecati na Vrgorsko polje, bar ne u njegovom sjevernom djelu.