Vrgorsko polje (Jezero)
četvrtak , 26.04.2007.
Lijep i plodan kraj koji se prostire jugoistočno od Vrgorca na površini od 2.963 ha od kojih se 2.840 ha poljoprivredno obrađuje, službeno se zove Vrgorsko polje, a u narodu se ono često naziva Jezero, budući da je ovo područje, inače ograđeno planinama, više stoljeća bilo pravo jezero. Danas to više nije. To nisu jedini njegovi nazivi. Fra Ante Gnječ, koji je bio najzaslužniji za prokopavanje Vrgorskog tunela tridesetih godina 20. stoljeća, nazivao je ovo polje Vrgorsko-Neretvansko. To bi možda bio i najbolji naziv i to iz razloga što Grad Vrgorac ima jurisdikciju samo nad 1/3 polja, a ostatak administrativno spada pod Općinu Pojezerje i Grad Ploče. Po mom mišljenju, a to je vjerojatno tako, naziv Vrgorsko je relikt prošlosti budući da je stoljećima unazad Vrgorac bio jedino veće mjesto oko polja, i ono mu mnogo više gravitiralo tada nego danas. Znamo da su Ploče izgrađene u relativno novijem razdoblju.
Mi ćemo se u ovom tekstu koristiti službenim nazivom. Vrgorsko polje, kao i Rastok su zatvorena krška polja sa dosta nepovoljnim hidrološkim prilikama koja u zimskom periodu poplave zbog velikih količina oborinskih i izvorskih voda, te malih kapaciteta ponora i odvodnih tunela.
Vrgorsko polje je jedno od manjih u dinarskom kršu. Polje je dugo 20 kilometara, proteže se od Kutca i Lučaka na sjeveru do Crnog Vira na jugu, široko je od 0,5 do 4 kilometra, a najšire je u području između sela Otrići i Staševice. Pruža se u smjeru sjeverozapad-jugoistok, dakle, ima dinarski smjer.
Prosječna nadmorska visina Jezera je 26 metara. Tako malom nadmorskom visinom, izgledom, hidrografskim odnosima i reljefnim osobinama Vrgorsko polje je specifičan tip polja. Što se tiče geološke građe, Jezero je u graničnom pojasu između pretežno gornjokrednih vapnenaca i dolomita na jugozapadu i sjeveru te mladih naslaga srednjoeocenske starosti na sjeveroistoku.
Kroz polje protječe rijeka Matica koja dobiva vodu od stalnih i povremenih izvora smještenih u jugozapadnom i sjeverozapadnom dijelu polja. Na sjeverozapadnom dijelu nalaze se najvažnije estavele: Mrtva, Studena i Lukavac. Najviše vode Matica gubi u ponorima.
Kako se ističe u Planu obrane od poplava na lokalnim vodama Splitsko-Dalmatinske županije svi dosadašnji radovi na uređenju ovog polja, kao i Rastoka imali su za osnovni cilj skraćenje trajanja poplava ili smanjenje maksimalnih vodostaja. Time bi se omogućili bolji uvjeti za poljoprivrednu proizvodnju u polju.
Radi odvodnje oborinskih i izvorišnih voda iz Vrgorskog polja i Rastoka odavna se već gradi sustav "Baćinska polja-Trebižat" prema kojemu se vode iz Rastoka, koji je u prosjeku smješten na 60 metara nadmorske visine, dovode do tunela "Rastok" i puštaju u Maticu Vrgorsku i odatle u Vrgorsko polje. Tada se voda, zajedno sa vodama Vrgorskog polja Maticom sprovode do Vrgorskog tunela, dugog 2,19 kilometara te izgrađenog 1938. godine, koji te vode vodi dalje u Baćinska jezera. Povećani dotok u Baćinska jezera se evakuira u more odvodnim tunelom i spojnim kanalom. Kako bi se Vrgorsko polje dodatno rasteretilo Građevinski fakultet u Splitu još je 1998. godine izadio plan o izgradnji tunela Vrgorac 2 koji bi odvodio oborinske i izvorišne vode iz Vrgorskog polja u jezero Brina. Protok kroz postojeći tunel Krotuša bi ostao isti.
Cijeli ovaj zamišljeni sustav Baćinska jezera-Trebižat nije još gotov. Njegovom potpunom izgradnjom bi se osigurao stalan odvod viškova vode u Rastoku, Vrgorskom polju i području oko sliva Trebižata, kao i navodnjavanje u sušnim mjesecima. Dok sustav ne bude gotov sva melioracijska uređenja polja neće dati povoljne rezultate. Zasad se jedino čišćenjem postojećih kanala, izvora i ponora mogu ublažiti posljedice plavljenja u zimskim mjesecima Problemima odvodnje Vrgorskog polja bavi se Vodnogospodarska ispostava za slivno područje “Matica” – Vrgorac.
Vrgorsko polje se odlikuje po velikoj poljoprivrednoj obrađenosti. Nepregledni su redovi vinove loze u polju, kao i tisuće raznih voćki i raznog drugog voća i povrća. Stoljećima narod ovog područja mukotrpno radi kako bi se prehranio. Prije prokopavanja Vrgorskog tunela 1938. godine ljudi su često lovili i ribu i druge slatkovodne organizme, ali danas su te aktivnosti dovedene na najmanju moguću razinu. Posljednjih se godina sve više razmišlja o turističkom iskorištavanju polja. Buduća trasa autoceste nebi trebala previše utjecati na Vrgorsko polje, bar ne u njegovom sjevernom djelu.
komentiraj (9) * ispiši * #
Održan studentski prosvjed na Narodnom trgu u Zadru
ponedjeljak , 23.04.2007.
Prošlog petka održan je na Narodnom trgu u Zadru studentski prosvjed koji je organizirala studentska udruga Aktivni Student, kojoj je na čelu vrgorčanin Željko Primorac, a u udruzi se nalaze još dva vrgorčanina, kolega Grljušić iz Mijaca i moja malenkost. Na prosvjed je došlo tristotinjak studenata zadarskog sveučilišta, noseći transparente s natpisima koji su najviše bili upućeni zadarskom gradonačelniku Živku Kolegi. Tako su se mogli vidjeti transparenti poput: „Kolega dođi na ručak u DHM“, „Kolega nisi kolegijalan“, te „I siromašniji bi studirali“, „5000 studenata, 200 mjesta u domu“, „Turkmenistan – zemlja znanja“ i sl.
Autor ovog bloga je također aktivno sudjelovao u prosvjedu, a moja je uloga bila da održim pozdravni govor i najavljujem ostale govornike. U svome sam govoru istaknuo kako su studenti dolaskom na ovaj prosvjed dokazali kako optužbe o pasivnosti studenata nisu točne. Izrazio sam žaljenje što na prosvjed nisu došli predstavnici Studentskog zbora, premda su se tamo pojavili pojedinci iz te organizacije, ali kao privatne osobe. Rekao sam kako je situacija među hrvatskom studentskom populacijom poražavajuća jer su studenti razjedinjeni zbog djelovanja raznih takozvanih studentskih predstavnika. Također sam se osvrnuo i na zanemarivanje studentskih problema od strane gradskih i sveučilišnih institucija. Nakon mene okupljenima na trgu se obratio predsjednik udruge Aktivni Student – Željko Primorac. On se požalio kako se zadarskim studentima već desetak godina obećava novi dom, a kako od obećanja nije bilo ništa, danas je situacija takva da na 4800 studenata u Zadru ima samo 196 kreveta u studentskom domu. Također se osvrnuo na dogovore koji su sklopljeni sa Gradom Zadrom, a do danas nisu ispunjeni i upozorio na katastrofalno stanje u studentskoj menzi koja raspolaže samo sa 120 zatvorenih mjesta, pa su gužve postale neizdržive. Nakon Primorca okupljenima se obratila potpredsjednica udruge Aktivni Student – Ines Peručić koja je svojim vatrenim govorom podigla studente na noge. Rekla je kako će se ovaj dan pamtiti. Studenti su napokon stali na kraj ponižavanju od strane Grada. Dajemo milijune Gradu, a što dobivamo zauzvrat, pitala se kolegica Peručić. Upozorila je kako je ovo predizborna godina, i kako će nam se svašta obećavati, a neispunjena će obećanja dočekati naše unuke. Rekla je kako se studente iskorištava. Grad Zadar ima proračun od pola milijarde kuna, a mi studenti samo dobivamo mrvice, premda znatno financijski doprinosimo ovome gradu. Nakon kolegice Peručić okupljenim studentima se obratio profesor sa Odjela za povijest – dr. Siniša Bilić-Dujmušić koji je podržao prosvjed izjavivši kako on studentima duguje podršku jer su i studenti i profesori ista universitas, ista obitelj. Istaknuo je kako nam je pružio podršku i zbog razloga što je on kao student ranih osamdesetih godina na istom ovom mjestu prosvjedovao zbog istoga razloga, a do danas se ništa nije riješilo. Zadarska studentska menza je tada bila najskuplja u bivšoj Jugoslaviji, a do danas se promijenila samo jedna stvar, a ta je da su se onda studenti jako dobro hranili, za razliku od današnjih. Profesor Bilić-Dujmušić je na kraju ironično zaključio kako se nada da se studenti u budućnosti neće pretvoriti u ovce za deranje. Poslije profesora sam se kolegama obratio i ponovno zahvalio na dolasku i obećao im da će se udruga Aktivni student, ali i svi mi i dalje boriti za što dostojanstvenije studiranje kao pripremu za njihov budući rad i intelektualni doprinos razvoju ovog društva. Nakon polusatnog prosvjeda studenti su se pomalo počeli razilaziti a mi iz udruge smo davali intervjue okupljenim novinarima.
komentiraj (4) * ispiši * #
Studentski prosvjed u Zadru
utorak , 17.04.2007.
Tijekom prošlih nekoliko dana studentska udruga AKSTU (Aktivni student) marljivo je radila na organiziranju studentskih demostracija u Zadru. Prosvjed će se održati iz razloga što su relevantne gradske institucije potpuno zanemarile i negirale zahtjeve studentske udruge AKSTU za rješavanjem gorućih problema studenata zadarskog sveučilišta. Udruga AKSTU je u prosincu 2006. godine pokrenula peticiju koju je u tri dana potpisalo preko 1200 studenata i profesora Sveučilišta u Zadru. Peticijom se htjelo upozoriti na elementarne probleme studenata zadarskog sveučilišta, poput prehrane, smještaja, visokih školarina, sportske dvorane, upisnih kvota, itd. Premda su o akciji izvještavali brojni mediji, a sa njome su bili upoznati i Grad i Sveučilište, niti jedna relevantna institucija iz Grada nije poduprla studentske zahtjeve. A sveučilišno vodstvo dalo je samo načelnu podršku. Zbog toga je udruga AKSTU odlučila organizirati mirni studentski prosvjed koji će se održati u petak 20. travnja na Narodnom trgu u Zadru u 11.30. sati. Autor ovog bloga je član organizacijskog odbora prosvjeda, te uređuje blog udruge, pa zbog prebukiranog rasporeda ovaj tjedan neće biti novih postova na ovom blogu. Pozivam sve studente i sve ljude dobre volje koji se nalaze u Zadru i okolici da prisustvuju prosvjedu i daju podršku borbi studenata za njihova prava.
Više o akcijama možete pročitati na službenom blogu studentske udruge AKSTU.
komentiraj (10) * ispiši * #
Kadijević je dezertirao iz partizana kod Vrgorca 1943. godine
subota , 14.04.2007.
Slobodna Dalmacija od 3 travnja ove godine donijela je zanimljiv članak Stanislava Solde pod naslovom "Veljko Kadijević je 1943. dezertirao iz Partizana". Bivši partizanski borac Ivan Andrijić, 90-godišnjak iz Vele Luke, umirovljeni pukovnik JNA, koji je s Kadijevićem bio u partizanima 1943. godine, dao je Slobodnoj Dalmaciji intervju u kojem je iznio dosad nepoznate činjenice o ratnom putu generala Veljka Kadijevića za kojim je Hrvatska izdala tjeralicu zbog ratnih zločina za vrijeme Domovinskog rata u našoj zemlji. Andrijić kaže kako je za vrijeme formiranja 9. dalmatinske divizije NOV u Imotskom zajedno sa njim bio i Veljko Kadijević koji je rođen u imotskom selu Glavini.
Odmah po osnivanju 9. divizija je krenula u Bosnu a s njom skupa i Kadijević. Andrijić za taj polazak kaže slijedeće :"Pripremili smo se i pošli na put u neizvjesnost, znali smo da nas čeka brojčano jači i opremljeniji neprijatelj." A zatim nastavlja. "... No, kad smo došli do Vrgorca vidjeli smo da nema Kadijevića koji je u međuvremenu utekao (!!!). Nitko se previše nije uzbuđivao zbog toga jer se radilo o običnom vojniku. Ipak, da su ga uhvatili, siguran sam da bi ga strijeljali.
Ovaj podatak je nadasve zanimljiv i dokazuje kako je Kadijević bio obična kukavica, i kako je dezertirao kad je 9. divizija prolazila Vrgorskom krajinom.
No usprkos tome Kadijević je poslije rata brzo napredovao i došao sve do čina generala, a po Andrijiću, Kadijević je "Samo lagao, filozofirao i puno pričao. To su bile njegove jedine vrline. Vojnog znanja nije imao." Okolnosti Kadijevićeva bijega u Vrgorskoj krajini su nepoznate i bilo bi ih zanimljivo istražiti, kad bi to bilo moguće. Zašto je baš pobjegao u Vrgorcu? Gdje je nakon toga završio? Dali su neki Vrgorčani o tome imali ikakva saznanja? Puno pitanja koja traže odgovor.
komentiraj (3) * ispiši * #
Vrgorski brisani prostor
četvrtak , 12.04.2007.
Što mislite gdje bi ovakva ploča trebala stajati? Po nekakvoj zdravoj logici trebala bi biti postavljena na granici Grada Vrgorca, tj. Vrgorske krajine. Ovdje to nije slučaj. Kako nam je poznato, najsjevernija Mjesna Zajednica Grada Vrgorca su Rašćane. One graniče sa Mjesnom Zajednicom Župa koja je u sklopu općine Zagvozd, dijelom Imotske krajine. Znak bi trebao stajati na mjestu gdje Rašćane završavaju, a Župa počinje, tj. na granici Grada Vrgorca i Općine Zagvozd, ali to ovdje nije slučaj. Naime znak na slici nalazi se negdje na polovici Rašćana i iza njega ima više kućanstava koja pripadaju tom selu. Selo Župa se nalazi nekoliko kilometara naprijed. Po svemu navedenom vidimo da je ploča sa pozdravom postavljena duboko unutar vrgorskog kraja, ali nepoznato mi je zašto. Ovakav sličan znak, nalazi se nekoliko kilometara naprijed (ne znam točnu udaljenost), ali sa pozdravom dobrodošlice u Općinu Zagvozd. Ovo između je izgleda ničija zemlja, brisani prostor. Kako je bilo moguće pogriješiti?
komentiraj (4) * ispiši * #
Posjetili smo buduće gradilište autoceste na Radoviću
utorak , 10.04.2007.
Jučerašnji sunčani dan bio je kao stvoren za pješačenje po prirodi. Autor ovog bloga za tu je priliku posjetio buduće gradilište autoceste, tj. trasu preko brda Radović, koje se uzdiže iznad Bunine. Priroda je tamo potpuno očuvana, osim na mjestu gdje su bageri Hrvatskih autocesta izvršili prve grube radove u probijanju trase gdje bi ubrzo trebali niknuti nosači vijadukata, a djelomično i kolnik autoceste. Sa tog puta pruža se predivan pogled na Buninu i cijelu kotešku kotlinu, rudnik Paklinu, Vrgorac i Matokit. Premda je Radović relativno blizu Vrgorcu, tamo se vrlo malo čuju zvukovi prometa iz grada. Radović je istinsko carstvo ptica i raznih drugih životinja. Nadam se da trasa autoceste neće previše promijeniti to stanje. Lijepo vrijeme ovih dana preporučio bih svim vrgorčanima da provedu pješačeći cestom preko Radovića. Tamo se može doći makadamskom cestom prema Paklini, koja je nedaleko rudnika spojena sa cestom na Radoviću.
komentiraj (6) * ispiši * #
Zašto su prolazi između zgrada konstantno zakrčeni nepropisno parkiranim vozilima
subota , 07.04.2007.
Stanari zgrada u ulici Tina Ujevića nasuprot zgrade gradske uprave (općine) svakodnevno negoduju zbog činjenice da su prolazi između zgrada uvijek zakrčeni nepropisno parkiranim vozilima (a da ne pričam o parkiranju na parkiralištu iza zgrada koje je namijenjeno samo stanarima). Premda je vrgorska PP odredila jednog službenika koji često prolazi ovim dijelom grada i kažnjava vlasnike nepropisno parkiranih vozila, odmah po njegovu odlasku, oni se vrate i parkiraju na prolaze kao da se ništa nije dogodilo. To puno govori o neodgoju vlasnika tih vozila, i izgleda da je jedini način da se ovo riješi postavljanje prometnih znakova koji brane zaustavljanje i parkiranje u prolazima. Na prolazu pokraj Splitske banke promet je stalno zakrčen zbog zaustavljanja i nepropisnog parkiranja vozila čiji vlasnici koriste bankomat navedene banke.
Premda je u modi kritizirat policiju, ja ih ovdje pohvaljujem jer su shvatili problem i odredili službenika koji kažnjava nepropisno parkirana vozila.
Nadam se da će cestarske službe postaviti znakove zabrana kako bi se ovaj problem što prije riješio. Automobili koji su snimljeni na ovoj fotografiji odmah su po mome odlasku pomaknuti, ali su ih zamijenili novi, i tu nema kraja.
Isto tako se nadam u riješenje problema parkiranja na parkiralištu iza zgrada u Ulici Tina Ujevića. Tu se mnogi parkiraju, a najmanje sami stanari. I tu je potrebno postaviti znakove koji brane parkiranje nestanarima. Samo stanari imaju pravu na parking prostor na ovom području, i za njega plaćaju komunalnu naknadu. Isto tako, moram spomenuti da još nisu maknuta pokvarena i razbijena vozila na prostoru iza zgrada u Ulici Tina Ujevića, iako sam na to već upozoravao. Oni svakim danom sve više propadaju i postaju opasnost za djecu iz okolnih zgrada koja se igraju pokraj tih automobila. Također, ta neispravna vozila samo zauzimaju dragocijeni parkirni prostor. Kad će komunalne službe Grada riješiti ove probleme?
komentiraj (2) * ispiši * #
Vrgorski sajam polako odumire
petak , 06.04.2007.
Danas se u Vrgorcu održava tradicionalni sajam na Veliki Petak. Kao i svake godine tu se mogu kupiti razna poljoprivredna oruđa, odjeća, razne košare od šiblja, rukom vezene torbice sa ugraviranim nacionalnim obilježjima hrvatskog naroda itd. No za razliku od prijašnjih godina, ovogodišnji sajam je jedan od najlošijih. Nema više onog žamora kojeg se moglo vidjeti na sajmovima u Vrgorcu prošlih godina, nema djece koja su oduvijek bila većinski element na sajmu, najviše zbog razloga što se ove godine nije trgovalo raznim dječjim igračkama kao prije. Svi ljudi koje sam pitao kako ide prodaja, slegnuli su glavama žaleći se za katastrofalnu prodaju. Baka na slici smjestila se kod stare pošte, a došla je iz Slivna kod Imotskog kako bi vrgorčanima ponudila rukom vezene torbice sa nacionalnim obilježjima te razne konope i manje pokrivače. Nažalost prodaja je slaba jer ljude takve rukotvorine nikog više ne zanimaju. Autor ovog bloga je kupio jednu malu torbicu sa hrvatskim grbom budući da su me predmeti kulturne baštine našeg naroda oduvijek privlačili. Iz sve ovoga jasno je vidljivo da je Vrgorac izgubio status većeg sajamskog središta kojeg je imao stotine godina unatrag. Nažalost oni koji bi taj sajam trebali održati, tj. sami vrgorčani, uglavnom nisu posjetili sajam, kao da ih to uopće ne briga. Znam, neki će reći plaće su slabe, ali u prošlosti su bilo sto puta manje i lošije se živjelo. Iako to ne želimo priznati svi smo mi malo-pomalo postali djeca globalizacije i ne marimo za kulturnu baštinu, pa tako i na vrgorski sajam Velikim Petkom. Jednom će taj sajam, a i drugi koji se održavaju u Vrgorskoj krajini, poput onog na Velikom Prologu i Zavojanima, potiho nestati, a mi ćemo se pitati zašto.
komentiraj (2) * ispiši * #
Ukida se Prekršajni sud u Vrgorcu
četvrtak , 05.04.2007.
Kad sam prije nekog vremena čuo da će za potrebe racionalizacije sudova neki od njih biti ukinuti, vjerovao sam da će jedan od vrgorskih sudova vjerojatno biti na toj listi. Ispalo je da sam bio u pravu. Odlukom Ministarstva pravosuđa ukida se Prekršajni sud u Vrgorcu koji se pripaja Prekršajnom sudu u Pločama. Tamošnji Općinski sud se pak pripaja onom u Metkoviću. Što se tiče Općinskog suda u Vrgorcu, on se ovdje ne spominje pa se može zaključiti da će taj sud ostati u Vrgorcu. Prema Ministarstvu pravosuđa sva su spajanja planirana po kriterijima opterećenosti sudova i broju sudaca u njima, te broju stanovnika na području suda i udaljenosti u odnosu na novo sjedište suda. Sudovi s malim brojem predmeta i sudova se pripajaju najbližem većem sudu, a Ministarstvo planira da od 105 sadašnjih sudova ukine trećinu. Premda je ukidanje sudova nepopularno i svatko želi zadržati svoj sud, smatram da kad se već nešto mora ukinuti, bolje je da to bude Prekršajni nego Općinski sud, jer u našem slučaju brojnost stanovništva ni u kom slučaju ne može biti presudna. Grad Vrgorac je površinski najveći u Splitsko-Dalmatinskoj županiji pa mu je zbog udaljenosti Općinski sud mu je više nego potreban. Također sam mišljenja da je pripajanje Prekršajnog suda u Vrgorcu onome u Pločama trebalo pričekati dok autocesta ne spoji ova dva grada kada će oni međusobno biti puno bliži. Također mi je malo čudno što Prekršajni sud u Vrgorcu nije spojen sa onim u Makarskoj, kojoj ipak veći dio krajine gravitira, ali valjda oni što odlučuju znaju najbolje.
komentiraj (4) * ispiši * #
Zasjeda dusinskih ustaša na Stinjevcu 15. lipnja 1942. godine
utorak , 03.04.2007.Budući da je ova kontroverzna tema bila uzrok mnogih političkih i drugih sukoba u Vrgorcu nakon 1990. godine, učinilo mi se potrebnim da pomoću dostupne mi literature pokušam razjasniti neke stvari. Kako sam više puta pisao, 15. lipnja 1942. godine u ranim jutarnjim satima, partizanski bataljon Josip Jurčević napao je Vrgorac kojeg je nakon kratke borbe i osvojio.
Prije napada je planirano da se nakon zauzimanja Vrgorca sva zaplijenjena roba u naselju pomoću tovarne stoke prebaci na Rilić. Tako se u literaturi daju podaci kako je iz sela Baćine upućena stotina ljudi sa četrdesetak mazgi koju je predvodio Mijo Bogunović Burdelj. Njima je bio zadatak da što prije dođu do Vrgorca, preuzmu zaplijenjenu robu i krenu na Rilić. Na putu je karavana saznala da su u grad već ušli partizani pa su preko Jezera krenuli put Dusine i dalje prema Vrgorcu. Kod Stinjevca ih je iz zasjede napala dusinska ustaška milicija prilikom čega su ubijene četiri djevojke: Neda Marinović, Ana Marinović, Justa Šušanj i Mara Tomašević te omladinac Ivan Katić. Očevidci pišu kako su dusinjske ustaše zatukle motikama one koji su još pokazivali znakove života. Prijevoz zaplijenjene robe se dalje nastavio preko Orlića, te prema sjeveru u Dragljane, Vlaku i druga sjevernija sela i odatle na Biokovo. Zašto se ova zasjeda dogodila? Već prije napada partizani su uzeli u obzir činjenicu da se u blizini Vrgorca nalaze neprijateljski garnizoni poput Metkovića, Makarske, Imotskog itd, a najbliži među njima je svakako bio onaj u Dusini udaljen od Vrgorca samo 5-6 kilometara.
Zašto je partizanska karavana prošla kroz Dusinu, kad se iz gore napisanog teksta vidi da su partizani imali u vidu dusinske ustaše u svom planiranju napada na Vrgorac? Možda su smatrali da su ustaše u Dusini preslabe za otpor ili nešto slično. Vjerojatno se radilo o nedostatku komunikacije između partizanskih snaga i logistike koja se kretala prema Vrgorcu. U nekim povijesnim radovima nije potpuno jasno u kojem se smjeru kretala karavana neposredno prije ustaške zasjede. Tako Milivoj Franić piše kako su omladinci ubijeni dok su prenosili zaplijenjenu robu na Rilić. Što je od ovoga točno, nije potpuno jasno. Dali su ovi mladi ljudi ubijeni za vrijeme odlaska iz Vrgorca na Rilić, ili za vrijeme dolaska u Vrgorac? Još veću pomutnju u ovaj događaj unio je sukob HDZ-a i SKH-SDP-a iz lipnja 1990. godine, o čemu se već pisao. Na optužbe o partizanskim zločinima u Vrgorcu, tj. Lipanjskim žrtvama, SKH-SDP je odgovarao spominjanjem žrtava dusinske milicije i tražio da se obilježi i obljetnica njihove smrti. HDZ je pak u svojem pismu koje je u Slobodnoj Dalmaciji objavljeno 3. srpnja 1990. godine odlučno reagirao i iznio teoriju kako se ta zasjeda nije ni dogodila, te da je to podvala, budući da su „…tog dana Vrgorcem od rane zore do mraka harali >oslobodioci< iz Biokova.“ Naravno to je SKH-SDP odlučno negirao, budući da se zasjeda uistinu i dogodila. Kako znamo da tog 15. lipnja 1942. kad su partizani osvojili Vrgorac, oni nisu osvojili i Dusinu, ova izjava koju sam gore citirao očito nije točna. Nakon reakcije reformiranih komunista u pismu koje je objavljeno u Slobodnoj Dalmaciji 13. srpnja 1990. godine, HDZ je promijenio svoje stavove i u pismu objavljenom 29. srpnja 1990. godine u Slobodnoj Dalmaciji iznio slijedeće stavove: „…Ponovno tvrdimo da događaj na Stinjevcu nema nikakve veze za događajima u Vrgorcu jer su toga dana od rane zore do mraka Vrgorcem karali >oslobodioci< s Biokova“. Čudna je promjena stava od potpunog nepriznavanja zasjede do priznavanja iste, ali negiranja veze sa događajima u Vrgorcu. No to je politika, i o njoj nećemo. Kako nijedan događaj iz 15. lipnja 1942. nije potpuno crn-bijel i za svime se i dan-danas vuku repovi, takav je slučaj i sa ovom zasjedom. Nažalost ovdje je jasna samo jedna stvar. Zasjeda na Stinjevcu se dogodila, Lipanjske žrtve su se dogodile. Zbog jednih i drugih danas je više nego ikad potrebno da se ljudi od struke pozabave događajima u Vrgorskoj krajini iz 15. lipnja 1942. godine kako bi se ova stranica vrgorske povijesti napokon zatvorila.
komentiraj (6) * ispiši * #
