Fra Bonaventura Radonić

Bonaventura Radonić rođen je 12. veljače 1888. godine u Kotezima. Polazio je klasičnu gimnaziju u Sinju, a po završetku iste krenuo je na studij filozofije u Šibeniku. Tu se nalazio od 1909. do 1911. godine, a od 1911. studira bogosloviju u Makarskoj. Novicijat je završio na Visovcu, a 1914. godine je zaređen za svećenika. Slijedeće dvije godine obavlja dužnost prefekta sjemeništa u Sinju. 1916. godine odlazi na daljnje studiranje u Innsbruck i Fribourg. Tamo stječe doktorat. Nakon nekoliko godina vraća se u Dalmaciju, te postaje gimnazijski profesor u Sinju. U razdoblju poučava novake u franjevačkim samostanima u Zaostrogu i Visovcu. Predavao je hrvatski jezik, prirodopis, povijest i zemljopis. U Fribourgu je 16. srpnja 1927. završio bogosloviju koja mu postaje glavna struka. Uz to je još završio grčki i hebrejski jezik te pedagogiju. Literatura često naglašava njegovu nadarenost, pogotovo u raspravljanju o filozofskim i bogoslovnim pitanjima. Od 1936. do 1944. godine profesor je Franjevačke visoke bogoslovije u Makarskoj. Tijekom svog profesorskog i svećeničkog rada pisao je brojne znanstvene radove za listove kao što su Gospe Sinjska, Nova Revija, Riječ Božja i Collactanea franciscana slavica. Glavno djelo mu je Sinteza Scotove filozofije koje je izdao u Šibeniku 1937. godine. Pisao je i narodne pjesme, koje je objavljivao pod pseudonimom Dr. Skotista. Tijekom Prvog svjetskog rata podržavao je načela Hrvatske pučke stranke. 1944. godine bježi pred partizanima i odlazi u Zagreb. Tu boravi do 6. svibnja 1945. godine, kada se zajedno sa vojskom, narodom i vlastima NDH povlači iz Zagreba u pravcu Slovenije i Austrije. Uspijeva prijeći austrijsku granicu, ali ga britanske vojne vlasti, koje su zaposjele južnu Austriju, vraćaju natrag u Sloveniju. S grupom franjevaca skriva se u franjevačkom samostanu u Mariboru, gdje čeka smirivanje situacije, s namjerom da uskoro ponovno pokuša prijeći u Austriju. Ubrzo je otkriven, pa ga nova komunistička vlast odvodi u zatvor u Zagrebu. U zatvoru drži teološka i filozofska predavanja. Zagrebački vojni sud osudio ga je 9. srpnja 1945. godine na smrt. Na temelju čega je fra Bonaventura osuđen na smrt nisam uspio saznati, vjerojatno nikakav razlog za to nije ni postojao. Nije poznato gdje je ubijen, ali se u leksikonu Tko je tko u NDH, navodi kako je po nekima izvorima, fra Bonaventura završio u Jazovci.