Prve partizanske grupe i odredi u Vrgorskoj krajini 1941. godine

Dolaskom talijanske vojske i ustrojavanjem organa vlasti NDH u travnju 1941. godine na području Vrgorske krajine, prijetila je opasnost uhićenja malobrojnim članovima Komunističke partije kojih je tad u Vrgorcu bilo tridesetak. Budući da je pred rat glavna politička snaga u općini bila Hrvatska seljačka stranka koja je na posljednjim prijeratnim izborima 1938. godine osvojila 85% glasova, komunistički su simpatizeri od početka okupacije planirali izvoditi diverzije protiv vlasti kako bi na taj način privukli stanovništvo u svoje redove. Još prije dolaska Talijana u grad, 10. travnja 1941. godine, na dan proglašenja Nezavisne Države Hrvatske, u Vrgorcu su izbile tučnjave i sukobi između komunista i simpatizera NDH i žandara. Kad su Talijani ušli u grad, komunisti su se sakrili u Kutcu, te na Radoviću, koji postaje glavna baza prvih partizanskih grupa na ovom području. Bili su slabo naoružani, pa se njihovo prvotno djelovanje uglavnom ograničilo na tiskanje i širenje antifašističkih letaka i prikupljanje manjih količina oružja, potajno kupljenog ili otetog od vlasti ili Talijana. Početkom svibnja 1941. godine, dvojica komunista, Drinko Tolić i Stanko Markotić provaljuju u barutno skladište u Roljevcu kod Vrgorca i odnose veće količine dinamita i baruta koje skrivaju u pećini na Radoviću. Tijekom svibnja komunisti provaljuju u skladiše u Humcu kod Ljubuškog gdje kradu nekoliko komada oružja, dok istovremeno grupe u Vlaci, Zavojanima i Dragljanima prepilavaju 120 telefonskih stupova između Kozice i Rašćana, te Ravče i Dubrave.
Prvi partizanski odred u Vrgorskoj krajini formiran je na Radoviću 22. lipnja 1941. godine. Zapovijedali su mu Jozo Martinac, tadašnji sekretar KPH za Vrgorac i Drinko Tolić. Sastojao se od trideset-četrdeset ljudi, komunista i njihovih simpatizera. Za potrebe odreda izgrađen je manji logor na predjelu „Soline“. Na Radoviću je još od travnja stacionirano vodstvo KP-a i SKOJ-a za Vrgorsku krajinu.
Drugi partizanski odred formiran je u predjelu Zavojane-Zamagorje 23. lipnja. Zapovijedao mu je Ivan Perić, a sastojao se od svega sedam članova. Koncem lipnja formiran je i treći odred u krajini i to na području Dumići-Vlaka kojim je zapovijedao Ante Grgić. U njemu je bilo desetak ljudi. Tijekom druge polovice 1941. godine partizanske grupe izvode manje diverzije u krajini. Likvidirana su dvojica ustaša u Draževitićima i Stiljima. Premda je komunistička literatura često povećavala važnost spomenutih odreda i grupa, po mom mišljenju, te su grupe tijekom druge polovice 1941. godine bile previše malobrojne da bi ozbiljnije uzdrmale vlast NDH, a njihove su akcije bile male i ograničene, ali su ipak pozitivno djelovale na vrgorsko stanovništvo, koje sve više okreće partizanskom pokretu. No tome pridonose i teror talijanskih i vlasti NDH. Tako nije rijetkost da u Vrgorac dolaze grupe hercegovačkih ustaša koje pucajući prijete da će Vrgorac gorjeti u plamenu. Svi ovi događaji samo su uvod u mnoga tragična zbivanja koja će zadesiti Vrgorsku krajinu u tri slijedeće ratne godine.