Značajan pothvat mladih kotežana

Mala, ali srčana ekipa planinara u sastavu: Igor Andrić, Dražen Radonić, Goran Stanković i ja, izvela je tijekom dana veliki pothvat penjanja na planinu Rilić, koja dijeli Vrgorsku krajinu od Primorja. Ekipa se sastala u zaseoku Radonićima već oko sedam i pol sati ujutro, te preko Krča i Vinina krenula u nove radne pobjede. Prvih nekoliko kilometara puta sve je išlo glatko, budući da je staza uglavnom bila ravna i bez uspona, te smo oko 8 sati stigli do najnižih padina planine. Ekspedicija se kretala kvalitetnim kozjim puteljkom, koji je uređen u svrhu turizma i lova. Svakim smo korakom bili bliže vrhu planine, a kretali smo se nekad brže, nekad sporije, a što smo bili bliže cilju, to je ovom skromnom blogeru svaki korak bio sve teži i to poglavito zbog nedostatka kondicije, a sve zahvaljujući lošim utjecajima nekih studenata povijesti i arheologije sa Sveučilišta u Zadru na ovog poniznog blogera, dragog momka sa istančanim osjećajem za moral.
Cijelim smo putem mogli uživati u potpuno nedirnutoj i čistoj prirodi, a sa viših padina Rilića pružao se prelijep pogled na dijelove Vrgorske krajine i zapadne Hercegovine. Oko 8.30 sati stigli smo do starog sela Orlića, koji je već desecima godina napušten i zaboravljen. U 10 sati stigli smo do vrha, na nekih 800-njak metara nadmorske visine. Tu smo zapalili logorsku vatru, a zatim na ražnju okrenuli meso. Nakon sat i pol vremena, za kojih smo popili i pojeli gotovo sve što smo ponijeli, počeli smo se spuštati natrag. U zeseok Radoniće smo došli oko 13.30 sati. Put je bio naporan, ali se stvarno isplatio.