Stradanje Vrgorske krajine u Drugom svjetskom ratu

Drugi svjetski rat došao je u inače mirnu Vrgorsku krajinu munjevito i ostavio teške posljedice na njeno stanovništvo. Tijekom travanjskog rata 1941. godine, Nijemci, Talijani i njihovi saveznici napali su i osvojili Kraljevinu Jugoslaviju u desetak dana. U naš kraj tad dolaze Talijani. 15. travnja 1941. Hitler i Mussolini dovode Pavelića i ustaški pokret u Zagreb i stvaraju NDH. U vrgorskom kraju Talijani brzo uspostavljaju vojnu vlast, zaposjedavši vojarne i veće zgrade po cijeloj općini. Civilna ustaška vlast dovodi svoje finance, domobrane i druge organe vlasti. Već krajem 1941. godine na Biokovu i susjednim planinama počinje se formirati partizanski pokret te ćelije Komunističke partije, a u nekim selima, poput Dusine, stvara se seoska ustaška milicija. Tijekom talijanske okupacije, krajina je poprište stalnih borbi između partizana i fašističkih vlasti, tijekom kojih je uvijek dolazilo do pokolja nedužnog stanovništva. Iz tog razdoblja dva su ključna događaja. Prvi je jednodnevno oslobađanje Vrgorca 15. lipnja 1942. godine, kada je uslijed sektaškog nasilja došlo do strijeljanja 33 nedužna Vrgorčanina. To se tijekom bivše vlasti nevoljko priznavalo, premda su nekoliko tjedana nakon strijeljanja viši partizanski organi u Livnu osudili taj čin. Drugi važan događaj je četnički pokolj nedužnog stanovništva u gornjim dijelovima Vrgorske krajine. Naime, krajem kolovoza 1942. godine Talijani su svojim kamionima doveli veću jedinicu nevesinjskih četnika koji su trebali djelovati kao antikomunistička milicija u borbi protiv partizana na Biokovu. Talijani su dopustili četničko divljanje, govoreći istima da im je sve dopušteno jer da su došli na crveni partizanski teritorij. U kratkom razdoblju ubijeno je 270 nedužnih civila, kao i njihovi svećenici, od kojih je svakako najpoznatiji fra Ladislav Ivanković, župnik Kozice. Osim Kozice stradale su i Zavojane, Dragljane i Vlaka.
Nakon talijanske kapitulacije dolaze Nijemci, koji se također kratko zadržavaju, ali i za njihove uprave stradao je stanovit broj civila i vojnika. 24. listopada 1944. oslobođen je Vrgorac, a dva dana kasnije i cijela Vrgorska krajina.
U cijelom drugom svjetskom ratu na području Vrgorca poginulo je 669 ljudi, vojnika i civila. Što se tiče vojnika, uglavnom se radi o partizanima, no bilo je i ustaša i domobrana. Mnogi su na obje strane stradali i u zarobljeništvu. Ostatak poginulih čine civili. U ovaj popis nisu navedeni pripadnici stranih vojski koji su stradali na našem području. Gledajući po župama i selima, najviše ljudskih gubitaka imala je Kozica iz koje je stradalo 225 ljudi, zatim tu su Zavojani (147), grad Vrgorac (129), Dragljane (59), Vlaka (41), Duge Njive (30), Kotezi (17), Vina (12) i Banja (9). Brojke su izvučene iz različitih knjiga, i moguće je da nisu u potpunosti točne.
Kako god bilo, ovo je uistinu strašan gubitak za ovako malo područje.