Znate ono kad se slavi neka obljetnica... braka, svečenstva itd... To onda bude zlatni pir, dijamantni pir, platinasti... dalje od tog se valjda i ne ide jer nitko ne doživi.
E pa, prija i ja ove godine slavimo 10-godišnjicu našeg prijateljstva! 
Kako ne postoji ime za takvu obljetnicu, mi smo odlučile da će to biti željezni pir. Nadam se da ćemo eventually doć i do platinastog...
Velika je to stvar. Ne događa se svaki dan da se dvije tako iznimne i posebne osobe upoznaju i zavole.
Sjećam se, ko da je juče bilo, kad mi je prvog dana faksa prišlo jedno malo biće te se sjelo pored mene i ispalilo: “Jesi li ti inženjer ili profesor?” Sreća moja da sam bila inženjer te se time kvalificirala za njezinu malu ekipu izabranih...
Bile smo danas u Grazu prija i ja. Uobičajena šoping tura.
Scena prva
Na putu za Graz, malo poslije slovenske granice, negdje oko 6h ujutro. Ksena drijema uz prozor a prija zjaka okolo...
Odjedanput, prija spazi žive krave te usklikne oduševljeno: “ E! Gle krave na onom proplanku!”
Ksena (pospano): “ Fakat! A nisu čak ni ljubičaste...”
(mala stanka...)
Ksena (zamišljeno): “ Znaš li ti da u Drenčecu (selo pored ZG-a, op.a.) više nemo’š nać poštene krave?”
Prija (šeretski): “ Ma da! Šta su se sve prokurvale?!” ....
Scena druga
Upravo se prešla austrijska granica, negdje je oko 7.30h, ulazimo u bus. Ksena neda priji da sjedne do prozora jer joj se i dalje spava a udobnije je ak si do prozora...
Prija (prijeteći): “ Nemoj da ti pošaljem Stručnjaka za šake!”
Ksena (začuđeno): “ ?!? Ko je to? Kaj radi Stručnjak za šake?!”
Prija (mrko): “ Šljive na oku!” ...
Bio je danas jedan fenomenalan dan...
Prijo: 
|
