Princeza ratnica

< travanj, 2006 >
P U S Č P S N
          1 2
3 4 5 6 7 8 9
10 11 12 13 14 15 16
17 18 19 20 21 22 23
24 25 26 27 28 29 30


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari On/Off

Tko sam ja?



Žensko od kojih 30 i koji mjesec preko godina. wink



UTRČALA SAM U DIPLOMSKI CILJ I UHVATILA TITULU DIPLOMIRANOG INŽENJERA. party

UTRČALA SAM I U DRŽAVNU SLUŽBU. hrvatska
NE MOGU SE POŽALIT. fino

Inače ne trčim.
Boli me koljeno.

Čekam sunce, ljeto, more i Silbu.


Otok Silba, najljepše mjesto na svijetu...

























Linkovi
skac/modrave
bivši Iskon
Škoro legenda

otok SILBA

Ksena živi na ovoj adresi:
pernastica@yahoo.com


MODRAVE
Kada umrem, onda će me spalit, a pepeo će prosut ovdje...










Još malo Silbe
Moja najdraža uvala...












MOLBENICA

Ne ostavljaj me sad,
u ponoru bez dna
budi sa mnom,
još mi triba svitlost Tvoja.

Ne ostavljaj me sad
dok preklinjem Te ja
budi sa mnom,
mir da nađe duša moja.

Ne ostavljaj me sad,
ne ostavljaj me sad

bez Nade...



09.04.2006., nedjelja

Krene s jednim a završi na svima njima...



Zaželjela sam se jedne slike... osobe... pa sam je otišla potražit po svojim fajlovima s fotkama...

I tako tražeći i gledajući, zaplela sam se u mrežu raznih sjećanja vezanih uz razne fotke... i razne osobe.

I uz svako to drago lice iskočilo bi nešto tako nepogrešivo vezano uz to isto lice...


Npr. jedna fen frizura i šišmiš rukavi, povezani prekrasnim osmjehom...

Ili: “Budalo jedna!” izrečeno kao izljev najveće ljubavi...

Ili budnica: “Al to nije razlog da ne nazdravimo!” iza koje bi uvijek uslijedila salva smijeha...

Tu je i “šok šou uživo” koji me, ali svaki put, nasmije i podsjeti na prvi put kad sam ga čula...

Urlik "Sestro!" za koji ne znam jel mi je bolje bježat i sakrit se ili se postavit u položaj za maženje...

Riječ "bona" za koju nisam znala dok je od nje nisam čula...

Uzvik: “ Taj rad!” pun poticaja i odobravanja...

Jedno "darling" koje susrećem najviše preko zaslona mobitela i koje me poziva na kofi...

Ili jedan “zvonki smijeh” od jedne cimerice koji me dočeka gotovo uvijek kad svratim i koji mi se svaki put obraduje...


I na kraju, jedno: “ Ketrin Zeta” koje me smekša i rascmolji ko pekmez i koje kad to izgovori poželim spremit u bočicu i nosit svugdje sa sobom... zauvijek... kiss



------------------------

Svaka sličnost sa stvarnim osobama je namjerna i jao vama čitači moji ako se niste prepoznali! Pa za koga ja ovo pišem?! cerek

------------------------


- 00:48 - Komentari (4) - Isprintaj - #