Zaželjela sam se jedne slike... osobe... pa sam je otišla potražit po svojim fajlovima s fotkama...
I tako tražeći i gledajući, zaplela sam se u mrežu raznih sjećanja vezanih uz razne fotke... i razne osobe.
I uz svako to drago lice iskočilo bi nešto tako nepogrešivo vezano uz to isto lice...
Npr. jedna fen frizura i šišmiš rukavi, povezani prekrasnim osmjehom...
Ili: “Budalo jedna!” izrečeno kao izljev najveće ljubavi...
Ili budnica: “Al to nije razlog da ne nazdravimo!” iza koje bi uvijek uslijedila salva smijeha...
Tu je i “šok šou uživo” koji me, ali svaki put, nasmije i podsjeti na prvi put kad sam ga čula...
Urlik "Sestro!" za koji ne znam jel mi je bolje bježat i sakrit se ili se postavit u položaj za maženje...
Riječ "bona" za koju nisam znala dok je od nje nisam čula...
Uzvik: “ Taj rad!” pun poticaja i odobravanja...
Jedno "darling" koje susrećem najviše preko zaslona mobitela i koje me poziva na kofi...
Ili jedan “zvonki smijeh” od jedne cimerice koji me dočeka gotovo uvijek kad svratim i koji mi se svaki put obraduje...
I na kraju, jedno: “ Ketrin Zeta” koje me smekša i rascmolji ko pekmez i koje kad to izgovori poželim spremit u bočicu i nosit svugdje sa sobom... zauvijek... 
------------------------
Svaka sličnost sa stvarnim osobama je namjerna i jao vama čitači moji ako se niste prepoznali! Pa za koga ja ovo pišem?! 
------------------------
Post je objavljen 09.04.2006. u 00:48 sati.