
Danas je bio prekrasan dan...
Taman kakav volim: puno sunca, toplo i vjetrovito.
Hodajući gradom s jaknom u ruci osjećala sam kako me sunce grije kroz vestu. Toplina je nježno i uporno prodirala sve do kostiju. Sunce kao da mi je javljalo da još samo malo pa ću ga češće viđat tu, kod sebe, u Zagrebu. Proljeće je pred vratima...
Osjećajući tu toplinu na sebi sjetila sam se ljeta i ljetnog sunca. Kako volim kad me grije! Kad ležim na plaži zatvorenih očiju... Onaj osjećaj kad svaka stanica u tijelu osjeća kako je sunce dotiče, i uživa u tome.
Taj osjet sveobuhvatne topline koja dubinski prožima, odmara i obnavlja... tako si ja ponekad zamišljam Boga i njegovu Prisutnost.
Dođe mi da zatvorim oči i “odgušteram” cijeli ostatak života...
|