Vranjic kraj Splita

petak, 11.08.2006.

Fešta na Barbarincu - post dojmova

Kako ce sutra bit luda atmosfera, sumnjam da cu ic na net, pa odmah otvaram post dojmova. A stavljam i anketno pitanje, nadam se da se neki iz mista neće naidit što to uopće pitam...hehehe
Dakle:

utorak, 08.08.2006.

Fešta stare Dalmacije

Koja će se biti 12.08. od 18:00h pa na dalje sa nizom popratnih sadržaja na otočiću Barbarinac. Pivat će klapa "Šufit" i Luka...Dođite! Za subotnje druženje su predviđene ove discipline: utrka brodicama oko otoka, franje, balote, nošenje maštila na glavi, guranje kola od barila, pucanje garbure (to volin!), bacanje obruča na klin. Pobijednike očekuju vrijedne nagrade, a bit će i ribe, vina te plesnjak uz zvukove 60-ih. p.s. Malo reklame: dok čekate brodice i ekipu, svratite u mjesni birc "Caruso" ili u konobu "Malu Veneciju".... dućan "Accropal" oliti Manda radi do 20:00h, a Ornih do 21:00h.bye

Stariji od Splita i Salone...

Hidroarheolozi su uz vranjičku rivu pronašli velik broj keramičkih ulomaka iz prapovijesti, točnije iz kasnog brončanog doba, čime se povijest Vranjica pomiče za čak tisuću godina ranije

VRANJIC - Poluotočić Vranjic datira iz prapovijesti - potvrdili su hidroarheolozi kada su proteklih dana uz vranjičku rivu pronašli velik broj keramičkih ulomaka iz prapovijesti, točnije iz kasnoga brončanog doba, čime se povijest Vranjica pomiče za čak tisuću godina ranije.
Prema svim dosadašnjim povijesnim nalazima, smatralo se da najraniji arheološki artefakti s tog lokaliteta datiraju iz antičkog razdoblja koje na ovom području počinje u 1. stoljeću. Slučaj je htio da se stvari promijene u korist prapovijesti. Nađena keramika pripada kasnom brončanom dobu- Prilikom sanacije rive u Vranjicu posumnjalo se na arheološki materijal u moru. Konzervatorski odjel u Splitu zaustavio je građevinske radove, a arheolozi su s dubine od dva i pol metra izvukli brojne keramičke ulomke iz brončanog doba - rekao nam je Mate Pavlica, apsolvent Odjela za arheologiju Sveučilišta u Zadru koji ovih dana istražuje Vranjic zajedno s kolegama iz Hrvatskoga restauratorskog zavoda-Odjela za podmorsku arheologiju, splitskoga Konzervatorskog odjela i PIK-a Mornar.
Hidroarheolozi kažu kako su u Vranjicu očekivali antičke nalaze, jer su prije dvije godine u okolici nađene dvije antičke statue. Uz antičke, Vranjic je poznat i po starokršćanskim artefaktima. Ipak, arheološki stručnjak prof. dr. Zdenko Brusić sa Zadarskog sveučilišta potvrdio je sumnje kako nađena keramika pripada kasnom brončanom dobu, točnije oko 1000. godine prije Krista.
- U tom vrijeme razina mora je bila niža za oko tri metra, što ide u prilog činjenici da je materijal nađen na toj razini. Pretpostavljam da je na području Vranjica postojalo naselje koje su nastanili pripadnici ilirskog plemena Liburni, koji su se bavili pomorskom trgovinom. Ako uzmemo u obzir da se nedaleko od Vranjica nalaze Kliška vrata, rijeka Jadro i arheološko nalazište Gardun kod Trilja, uz rijeku Cetinu koja obiluje materijalima iz brončanog doba, Vranjic se može pridružiti kao morska luka koja je funkcionirala u prapovijesti - objasnio je prof. dr. Brusić ne zaboravivši spomenuti legendarnog don Franu Bulića koji je nedaleko od Vranjica pronašao četiri zagrobne ploče koje pripadaju brončanom dobu, što je do najnovijih nalaza keramike bio jedini dokaz iz prapovijesti.
Keramički ulomci obradit će se u splitskom Konzervatorskom odjelu, dok će se sanacija rive u Vranjicu nastaviti, uz arheološki nadzor. Sudeći prema dosadašnjim hidroarheološkim nalazima u Kaštelanskom zaljevu, posebice brojnim tijekom posljednjih godina, ne treba se čuditi ako iz mora izroni još kakav povijesni primjerak i promijeni povijesne okvire.

Merien Jelača, SD 10.10.2005.

Pjesme

Baš su mi se svidjele, pa sam ih eto prepisao...

MORE VRANJIČKO

Čempres, kamen i usnuli put
i srid selom kao u jatu
u štap po običaju - žut
ljulja se s povjetarcem u zlatu.

Gledam kamen okrenut buri,
vjetar nešto reče,
a taman je odraz u kori,
godi mu srpanjsko veče.

Val za valom kamen valja,
tajno se čempres njiše,
zove ga nebo bez sjaja,
taj se miris - diše.

U tišini sam čovjek
sam s kamenom i valom,
čempresi s tugom zuje poj:
izgubio si lik, Vranjicu moj.

Taj si sebi spomen klesa
mladoj radosti - valovi zbore,
ljepše bez sjaja i obijesa
bilo je nekada vranjičko more.



O, MORE

More more blago
slobodno more
poput ulja
mirno more

Vratih se tebi
drago more
kao mornar dragoj

U srcu more
punih rana
duboko more
kao dragulja

Miješaš soli i vode
idriš nebom
miješaš magle i mjesečine
uvlačiš pjenu
izvlačiš igalo

Srcem si sraslo
plimom naraslo
šumom plime
mjesecom sjalo

Držiš krov
svome biću
ribi
koralju
hridi niču.



Marinko Mikelić

ponedjeljak, 07.08.2006.

Don Frane Bulić

Don Frane Bulić (Vranjic, 4. listopada 1846. - Zagreb, 29. srpnja 1934.) spada u naše najistaknutije predstavnike klasične, kršćanske i hrvatske arheologije. U svijetu je naš najpoznatiji i najpriznatiji arheolog. Potkraj života u oporuci piše: Božjom pomoću nastojao sam u svojemu životu vršiti svoje dužnosti prema Bogu, prema svojem staležu, prema svojem hrvatskom narodu i prema znanosti, koju sam idealno (s idealima m. o.) prihvatio.

Don Franina pisma

Kako je bio u stalnoj vezi s brojnim ustanovama i znanstvenicima u zemlji i svijetu, njegova se obilna korespondencija nalazi u arhivu Arheološkog muzeja u Splitu, u Bulićevu ormaru kod Uprave za zaštitu kulturne baštine u Splitu te u biblioteci Centralnog bogoslovnog sjemeništa u Splitu. Centralnom bogoslovnkom sjemeništu, gdje je dobio teološku izobrazbu (1865.-1869.) ostavlja 27 svezaka Salone Christiane - Questio de Martyribus Salonitanis. U njima se nalazi oko 1200 pisama, dopisnica, razglednica i brzojava koji dokazuju Bulićevu povezanost s oko 160 poznatih ličnosti, od kojih su polovica stranci. Osobito je važna prepiska s kršćanskim arheologom J. Zeillerom, bolandistom belgijskim hagiografom H. Delehayeom i hagiografom G. Morinom.


don Frane sa arheologom Sir Arthur Evansom

U jednom od svojih dopisivanja don Frane je rekao: Kad već neće da Split vežu s Evropom kakvom-takvom željeznicom, neka je vezan barem mojom korespondencijom. Dio spomenute korespondencije, dopisivanje s H. Delehayeom, objavljeno je zahvaljujući don Ivanu Ostojiću, a preostali dio ostavštine zaslužuje to isto.
Uz velike muke, uspio je podići novu zgradu Arheološkog muzeja u Splitu i pribaviti mu stručnu biblioteku. Gotovo pola stoljeća uspješno vodi Arheološki muzej i njegov časopis Bulletino di archeologia e storia dalmata/Vjesnik za arheologiju i historiju dalmatinsku. U muzeju učini mnogo na inventiranju i obogaćenju fundusa. Postavši 1883. ravnateljem zatječe u Muzeju 1200 natpisa, a na odlasku taj broj se popeo na više od 5000.

Sarkofag kraljice Jelene

Najplodniji njegov posao su iskapanja, zaštita, obrada i objavljivanje starokršćanskih spomenika Salone. Uspio je istražiti Manastirine (uz prekide od 1883. do 1909.), Marusinac (1890.-1898.) i Gradske bazilike (1901.-1909.). Iskapao je na groblju In horto Metrodori, (uz prekide od 1901. do 1919.), u amfiteatru u više navrata (od 1909. do 1919.) i na drugim lokalitetima u Saloni i izvan nje (Klis, Šolta, Slano kod Dubrovnika). Nitko poslije Bulića nije otkrio arheološke lokalitete takva značenja. Zahvaljujući njima, don Frani se može dati epitet hrvatskog Schliemanna (D. Rendić Miočević).
Grob don Frane Bulića na ManastirinamaGodine 1898. don Frane pronalazi u ostacima temelja crkve sv. Stjepana na Otoku u Solinu ulomke sarkofaga kraljice Jelene s natpisom. Povodom tog pronalaska slavilo se u Solinu i u Hrvatskoj. Natpis, koji je sastavio i protumačio, predstavlja jedan od najpoznatijih spomenika iz razdoblja stare hrvatske države. Na temelju tog natpisa, datiranog u 976. godinu, don Frane je upotpunio rodoslovlje hrvatskih vladara.
Iako na samim počecima arheološke znanosti, don Frane je uspio vrednovati i svijetu prikazati pronađene nalaze. Vođen brigom za povijesnom istinom i znanstvenim rezultatima, Bulić je utvrdio povijesne početke salonitanske crkve. Sastavio je kronotaksu salonitanskih biskupa i mučenika, i objavio ju zajedno sa suradnikom J. Bervaldijem u knjizi Kronotaksa solinskih biskupa uz dodatak spljetskih nadbiskupa.
Iako zbog golemog raspona zanimanja nije napisao velike sinteze i priručnike, osigurao je budućim naraštajima da nastave gdje je stao.

Grob uz Dujma

Danas, 70 godina od njegove smrti, možemo bez pretjerivanja reći da će se naši i strani istraživači još dugo pozivati na Bulića i rezultate njegovih istraživanja. Još za života dao je načiniti grob na Manastirinama, zapadno od bazilike i groblja u razini Dujmova groba. Privilegij? Da, ali zaslužen. Pred odlazak u Zagreb na operaciju, don Frane hodočasti Dujmu i mjestu svog ukopa, možda ne sluteći da će to biti posljednji put. Prije ukopa.
Neumoran duh, devet dana prije smrti, piše upravi splitske pošte, negodujući zbog prikaza Peristila s kipom Grgura Ninskog na dopisnicima, čemu se načelno suprotstavljao. Nakon toga slijedio je put u Zagreb, neuspjela operacija (kamenac žučne vrećice) i odlazak u društvo solinskih mučenika.
Na svom sarkofagu dao je don Frane uklesati natpis, kojega je dio preuzeo sa sarkofaga svećenika Ivana nađenog na Marusincu, a koji glasi: HIC IACET FRANCISCVS BVLIĆ PECCATOR ET INDIGNVS PRESBYTER... MARTYTVM SALONITANORVM SERVANS REVERENDA LIMINA SANCTORVM. (Ovdje počiva Frane Bulić, grešnik i nedostojan svećenik, čuvajući časne pragove svetih salonitanskih mučenika).


napisao: Don Josip Dukić ("Slobodna Dalmacija", 10.05.2004.)

subota, 05.08.2006.

A komedije...

Nekako sve ide u informativno-edukativnom smjeru...(nadam se da nisam pretjerao)
A i ovo sam odnekud iskopao, bas komicno...

Kad vidiš skupa našega novinara Damira Šarca i foto-reportera Marija Todorića, pari ti se da vidiš putujuće kazalište veselja i smija. Trefin ih isprid Slobodne i govorin:
— Šta je, ol je izbila povišica, pa se cipate od smija?
— Oćeš s nama?
— Di?
— U Vranjic. Vodimo te na porciju azbesta.
Jebe se njih. Idu u Vranjic ka da idu na izlet. Ni zaštitnog odijela, ni maske, ni rukavic. Ništa. Čudin in se kako su neodgovorni. Pa, sam je Šarac nikidan pisa da je dovoljno da ti jedan milimikron azbestne prašine uđe u pluća, i da ti nema spasa. A da od tvornice Salonit u Vranjic u krugu od 14 kilometri vitar raznosi čestice azbesta. Znači, da je cili Split u tome krugu. I danas su se njih dva uputili u Vranjic, jer da je još troje bivših radnika Salonita umrlo od azbestoze. Pitan Šarca, virujuć da se radi o starijemu svitu: “Koliko in je bilo godin?”, a on govori: “Prosječno 50.”
I di smo sad? Tičju gripu su razbubali na velika zvona, i to zato šta je u pet godin na deset iljad kilometri udaljenosti umrlo 50 ljudi, a ovde, isprid nosa, ljudi umiru leva-leva, i niko ništa. Molin ove iz Zavoda za zdravstvo da nan reču šta nan je činit. Oćemo li sanirat tu tvornicu i dobro je zakopat, a dok je ne zakopamo, oćemo li ić s maskama po gradu, ili ćemo Šarca zvat na odgovornost radi uznemiravanja javnosti? Jer, kad on stavi veliki naslov “Azbestoza ubija Splićane”, to je za opću mobilizaciju ili za opću zajebanciju.
Jer, ako Šarca staviš u prežun on će i od prežuna učinit Kazalište komedija.

Evo sam na margini postavio još nekih sličica što sam nabavio. Idem sad i leći

srijeda, 02.08.2006.

:)

E sad vaja poc lec. finila je i ova...(odakle ono ova recenica?) inace imam obicaj napravit đir mistom sa veselom druzinom i svratit do naseg misnog birca "Caruso" na pivicu, ali sam satran. Nesto se suska po mistu da ce ubrzo bit tulum na Barbarincu (misnom izletistu, op.a.), pa smo svi napeli usi. Lanjske godine je bilo lud'lo!

utorak, 01.08.2006.

Crkva sv. Martina

(Evo jedne prije 3 godine)

Zvonik na crkvi

Ulazna vrata


Ovo je sa stare razglednice

<	kolovoz, 2006					>
P	U	S	Č	P	S	N
	1	2	3	4	5	6
7	8	9	10	11	12	13
14	15	16	17	18	19	20
21	22	23	24	25	26	27
28	29	30	31

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari da/ne?