Baš su mi se svidjele, pa sam ih eto prepisao...
MORE VRANJIČKO
Čempres, kamen i usnuli put
i srid selom kao u jatu
u štap po običaju - žut
ljulja se s povjetarcem u zlatu.
Gledam kamen okrenut buri,
vjetar nešto reče,
a taman je odraz u kori,
godi mu srpanjsko veče.
Val za valom kamen valja,
tajno se čempres njiše,
zove ga nebo bez sjaja,
taj se miris - diše.
U tišini sam čovjek
sam s kamenom i valom,
čempresi s tugom zuje poj:
izgubio si lik, Vranjicu moj.
Taj si sebi spomen klesa
mladoj radosti - valovi zbore,
ljepše bez sjaja i obijesa
bilo je nekada vranjičko more.
O, MORE
More more blago
slobodno more
poput ulja
mirno more
Vratih se tebi
drago more
kao mornar dragoj
U srcu more
punih rana
duboko more
kao dragulja
Miješaš soli i vode
idriš nebom
miješaš magle i mjesečine
uvlačiš pjenu
izvlačiš igalo
Srcem si sraslo
plimom naraslo
šumom plime
mjesecom sjalo
Držiš krov
svome biću
ribi
koralju
hridi niču.
Marinko Mikelić
Post je objavljen 08.08.2006. u 00:52 sati.