Dimić Vladimir - Joda

četvrtak, 06.06.2019.

Znam – ne znam


Ovih dana mi se u sjećanje vratio jedan događaj iz drugog gimnazije. U razredu nas je bilo 41 učenik. Nakon sata tjelesnog vratili smo se u razred. Jedna učenica se požalila da joj je iz njene plave kute nestao njen plavi novčanik. Kao je naredni sat vodila razrednica, bio je to tzv. sat razredne zajednice, pokazalo se da je to odlična prilika da se svi pogledamo u oči, i otkrijemo tko je uzeo uplakanoj učenici novčanik.
U novčaniku nije bilo novaca, nego neke privatne fotografije i povratna karta za vlak. Razrednica Elvira se dosjetila, svaki će učenik na jedan istrgnuti list iz bilježnice napisat ime učenika za kojeg misli da bi mogao biti osoba koja je ukrala ili sakrila novčanik od učenice Eve. Svi smo izvršili navedeni zadatak uz dosta komešanja. Svoje listiće svaki učenik je dvaput presavio, kako nitko ne bi vidio čije ime je upisano. Listić smo svi odložili na stol razrednice, koja je teatralno za vrijeme ispunjavanja listića izašla na hodnik. Razrednica Elvira se vratila, naše izjašnjavanje je bilo okončano. Razrednica je poput babe vračare izmiješala sve listiće, kako se prilikom otvaranja ne bi znalo čiji je pojedini listić.
Slijedilo je prebrojavanje glasova, bilo je napeto poput glasovanja na Eurosongu. Rezultat je bio u najmanju ruku čudnovat. Od 41 listića njih 40 su bili prazni, samo na jednom je pisalo jedno ime.
Razrednica Elvira je bila zatečena i nije htjela navesti ime tog učenika, nego je navedeni listić iscijepala na tisuću malih komadića. I kad smo svi mislili da ništa nismo riješili desilo se čudo, učenica Eva je našla svoj novčanik ispod knjiga u svojoj torbi.
A sad ono glavno, zašto ja (vjerojatno jedini učenik iz razreda) tu dogodovštinu, oko ''nestalog'' novčanika u drugom razredu gimnazije, pamtim i nakon 45 godina?
Zato jer jedino ja znam koje je ime bilo napisano no onom jedino popunjenom papiriću.

Oznake: Vladimir Dimić, Vinkovci, kratka priča, joda
- 20:52 - Komentari (0) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 06.06.2016.

Pero Kvesić

Zagreb 05.06.2016.

Oznake: Pero Kvesić, Vladimir Dimić
- 12:51 - Komentari (0) - Isprintaj - #

srijeda, 30.03.2016.

Knjiga .... ŽIVOT - Vladimir Dimić



Iz osobnog, enormno velikog iskustva znam da puk ne ljubi dugačke predgovore, stoga evo jedan kratak, ne nužno jasan i sažet.

Čitajući Vladimirove priče prisjetio sam se jednog novinskog članka uz koji sam radio ilustraciju, pa sam eto, pročitao i taj članak. Riječ je o nekom Talijanu, glupologu, koji je svoj životni vijek potrošio na ozbiljne studije o glupanima. I sam sam u jednom od životnih razdoblja došao do zaključka da nas okružuje i ugrožava podosta glupana, međutim, profesor glupolog je to potkrijepio statističkim podatkom od cijelih 80% (slovima: osamdeset posto) glupana. Za utjehu nam ostaje to da je riječ o ukupnoj svjetskoj populaciji, tako da mi, Hrvati, nismo sami u svemiru. Ne vladaju svijetom Masoni, pederi, bankari ili neke druge tajnovite organizacije, svijetom vladaju glupani. To nam u svojim pričama poručuje i Vladimir, kroz svoje iskustvo s glupanima, bili oni više ili niže pozicionirani obnašatelji kojekakvih javnih dužnosti, sitni huligani iz Zagreba ili Vinkovaca ili sam Hitler, Staljin, te đeneral Mladić i ostala klika. Glupan nije nužno onaj s kvocijentom inteligencije veličine vlastitih cipela, glupan je onaj koji zbog vlastite koristi čini drugima sranja i naravno, na kraju se sam utopi u vlastitim govnima.

Kroz ove priče ćete upoznati samog autora- brižnog, zabrinutog, osjećajnog i sikirljivog, kakav sam i sam, kakvi smo i svih (malo samolaskanja nije na odmet) dvadeset posto ostatka čovječanstva, zabrinjavajuće ugrožene i izumiruće manjine. Iako knjiga nije samo o glupanima i ljudskim glupostima, onih osamdeset posto neka ne čitaju dalje, ali neka slobodno kupe knjigu za u regal.

Nije debela, a ima i slika.

Dubravko Mataković

Oznake: Vladimir Dimić, život, nova knjiga
- 12:52 - Komentari (1) - Isprintaj - #