Započeo sam pisati post o tomu kako je Ferrero Rondoir baš dobra čokolada, ali nekako ga nisam uspio dovršiti jer sam shvatio kako nisam u potpunosti zadovoljan. Sastojci su dobri, dobro je osmišljen, i bolji je od Rochera, ali nije najbolji. I onda sam odustao.

Sinoć sam spavao osamnaest sati. Legao sam u osam, probudio se danas u dva. Zašto? Zato što nisam bio spavao tri noći. Spavao sam nešto malo tijekom dana, kad bih uhvatio vremena. Vjerojatno to znači studirati – jave ti prekasno, onda se namučiš kao nikada u životu da stigneš predati sve u roku, i onda na kraju shvatiš kako si na fakultetu već dva sata dulje nego što bi trebao biti i da je već noć, a dan nisi ni doživio.

Najbolji dio cjelokupne priče mi je, zato, kada se društvo spontano odluči otići na piće nakon svega. I sve ono čemu se tada smijemo i što govorimo. Katkad su to savršene nebuloze, smiješne priče. Dijelimo sve dogodovštine, zajedno sudjelujemo u većini stvari, i tada postajemo kao neka malena obitelj.

Znači u životu uvijek postoji jedna tamna stvarnost i jedna slađa, svjetlija – možda i nije neobično što sam započeo pisati upravo o tamnom Rondnoiru i slatkom Rocheru.

Napisano u 21:03 sati.

komentari (10) ... ispis ... link