Izuzmemo li osjećaj da sam sada zapravo i pojeo hrpu čokoladnih kolača, osjećaj koji čovjek ima nakon što to napravi, prati me već jako dugo. Kao da trpam u sebe sve ono što je lijepo i fino, a nemam osjećaja za količinu. I onda postajem prezasićen tvarima koje su lijepe na trenutak, a kasnije postaju teret. Takvi su u mom slučaju i ljudski odnosi: obično kad mi se netko svidi, pokušavam s tom osobom provoditi što više vremena. No, i kolač je dobar dok ne otkrijemo da okus ne pripada vanjštini; tako o ljudima počinjem saznavati što više i više i na kraju se uvijek moram iskoprcati nekako iz odnosa koji je postao naporan. Poput nadutosti.
Napisano u 02:03 sati. komentari (13) ... ispis ... link |
Dnevnik.hr Nekada davno pisalo je više o meni i tomu što volim ovdje, ali sam shvatio kako je dovoljno da znate da se zovem Boris. Tekstovi koji se ovdje nalaze su oni koji otkrivaju više.
|
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
2005-2010 © Vjetrovito |
||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||