Vjetrovito

Ustavši se ujutro, znao sam kako će ovaj dan biti povratak u onu dnevnu užurbanost koja prati uobičajene radne dane tijekom godine. Praznici su gotovi, a posao se ovih posljednjih nekoliko tjedana nagomilao više nego ikada. Ono što je dobro jest trenutačno vrijeme u Zagrebu, koje svakome tko se odluči raditi ide na ruku – evo, na primjer, danas; bilo je sunčano, ali nije bilo grozomorno vruće kako je znalo biti posljednjih tjedana, te mi se čak niti vožnja tramvajem nije učinila napornom.

Možda je to razlog, a možda i moj već gotovo naporni duh koji mi govori da prestanem ljenčariti, i napokon se primim važnih stvari. Naravno, u umjerenim količinama, popraćenim stankama za kave i cedevite i raznorazna bauljanja uokolo po gradu, bez čega se ne može ni u trenucima najveće obuzetosti poslom. Ali vidim kako i drugi imaju jednake načine borbe s tim potrebama – napokon, svaki kafić je oko podneva pun!

A možda je stvar zaista u vremenu...

;-) Boris

________
Fotografija: Benoît Paille

Posljednjih nekoliko dana razmišljam o dvije stvari. Prva je koliko je zapravo važno nikada ne prestati raditi nešto. Jer, u trenutku kad zastanem, već počnem – gotovo nesvjesno – tražiti čime bih se mogao baviti. I onda se rasprostrem na desetke stvari, niti jednu ne uspijevam dovršiti, i sve zajedno postaje baš kao ona prašina što se gomila svakome od nas ispod kreveta; postaje kugla spetljana od svega, koja postaje vrijedna tek kad ju odlučimo počistiti i pobrati, odnosno pročistiti i probrati. Tako, kada želimo pisati, moramo to stalno činiti, jer ćemo u suprotnom prestati. Ako svaki dan listamo novine, i prestanemo ih kupovati, jako ćemo se teško opet naviknuti da to činimo. Volja nikako nije upitna, nje uvijek ima, barem toliko, već usredotočenost na jednu stvar kojoj ćemo podrediti ostale. I to je uglavnom ono što ljude muči – kako odrediti što je važnije? I to je ono drugo o čemu razmišljam.

Možda bismo se trebali okrenuti onome što nas najviše uveseljava, zabavlja? Naravno da ne, ljudi su hedonisti; ono što ih najviše zabavlja uopće nije ni za koga korisno. Treba se okrenuti stvaranju, to je uvijek važnije. I tek kada pogledamo što smo sposobni stvoriti, možemo osjetiti ono pravo zadovoljstvo. Da, samo gledanjem.

Boris

________
Fotografija: Benoît Paille