Marketing
Vještina promatranja
Posljednjih nekoliko dana razmišljam o dvije stvari. Prva je koliko je zapravo važno nikada ne prestati raditi nešto. Jer, u trenutku kad zastanem, već počnem – gotovo nesvjesno – tražiti čime bih se mogao baviti. I onda se rasprostrem na desetke stvari, niti jednu ne uspijevam dovršiti, i sve zajedno postaje baš kao ona prašina što se gomila svakome od nas ispod kreveta; postaje kugla spetljana od svega, koja postaje vrijedna tek kad ju odlučimo počistiti i pobrati, odnosno pročistiti i probrati. Tako, kada želimo pisati, moramo to stalno činiti, jer ćemo u suprotnom prestati. Ako svaki dan listamo novine, i prestanemo ih kupovati, jako ćemo se teško opet naviknuti da to činimo. Volja nikako nije upitna, nje uvijek ima, barem toliko, već usredotočenost na jednu stvar kojoj ćemo podrediti ostale. I to je uglavnom ono što ljude muči – kako odrediti što je važnije? I to je ono drugo o čemu razmišljam.
Možda bismo se trebali okrenuti onome što nas najviše uveseljava, zabavlja? Naravno da ne, ljudi su hedonisti; ono što ih najviše zabavlja uopće nije ni za koga korisno. Treba se okrenuti stvaranju, to je uvijek važnije. I tek kada pogledamo što smo sposobni stvoriti, možemo osjetiti ono pravo zadovoljstvo. Da, samo gledanjem.
Boris
________
Fotografija: Benoît Paille
Post je objavljen 20.08.2009. u 13:18 sati.