Ustavši se ujutro, znao sam kako će ovaj dan biti povratak u onu dnevnu užurbanost koja prati uobičajene radne dane tijekom godine. Praznici su gotovi, a posao se ovih posljednjih nekoliko tjedana nagomilao više nego ikada. Ono što je dobro jest trenutačno vrijeme u Zagrebu, koje svakome tko se odluči raditi ide na ruku – evo, na primjer, danas; bilo je sunčano, ali nije bilo grozomorno vruće kako je znalo biti posljednjih tjedana, te mi se čak niti vožnja tramvajem nije učinila napornom.


Možda je to razlog, a možda i moj već gotovo naporni duh koji mi govori da prestanem ljenčariti, i napokon se primim važnih stvari. Naravno, u umjerenim količinama, popraćenim stankama za kave i cedevite i raznorazna bauljanja uokolo po gradu, bez čega se ne može ni u trenucima najveće obuzetosti poslom. Ali vidim kako i drugi imaju jednake načine borbe s tim potrebama – napokon, svaki kafić je oko podneva pun!

A možda je stvar zaista u vremenu...

;-) Boris

________
Fotografija: Benoît Paille

Napisano u 19:52 sati.

komentari (8) ... ispis ... link