Tražeći među knjigama u knjižnici što bih mogao čitati preko uskršnjih praznika, naletio sam na Goldingovu knjigu “Gospodar muha”, a pritom se sjetivši kako sam si jednom rekao da tu knjigu moram pročitati, bez razmišljanja sam ju uzeo s police i ponio doma. Čitao sam ju kroz nekoliko dana, pokušavajući što bolje uhvatiti simboliku koje je to djelo prepuno, i u kojem se ona isprepliće s vrhunskim umijećem pripovijedanja. U ovom trenutku mogu reći kako sam zadovoljan pročitanim te ću vam pokušati što bolje prenijeti svoje doživljaje tijekom čitanja.

Priča započinje zrakoplovnom nesrećom, kada skupina britanskih dječaka starih od šest do dvanaest godina ostaje nasukana na pusti otok, okružen oceanom, gdje ih nitko ne može pronaći, osim ako poneki brod slučajno zaluta u te prostore. Tri dječaka čine okosnicu radnje – Ralph, Jack i Pajcek (ili u izvornom obliku znan kao Piggy). Simbolika ovoga djela nam ukazuje kako na prvu dvojicu možemo gledati kao na demokraciju (Ralph) i diktaturu (Jack). Ralph je tako rođeni vođa, koji u svakom trenutku zna što bi bilo dobro učiniti, ali ne želi ništa bez suglasnosti ostalih, te je glasovanjem izabran za vođu izgubljene djece. Istovremeno, pojavljuje se Jack koji svoju vlast namjerava nametnuti ostalima, te im utjeruje strah u kosti, zahtijevajući poslušnost i odanost njemu i njegovim dječjim hirovima. Ralph je tijekom romana jedina osoba koja shvaća na koji način će biti spašeni (i zato traži i moli ostale da održavaju oganj koji su pomoću Pajcekovih naočala zapalili i iz kojeg se uzdizao dim, signalizirajući slučajnom brodu koji bi mogao prolaziti da dođe do otoka i spasi ih). No, očito, svijet dječaka sva njegova nastojanja ne shvaća ozbiljno, te u jednom dijelu čak i propuštaju priliku za odlaskom, zbog nemara. Pajcek je vjerojatno najbistriji u cijeloj priči, te uvijek svojim praktičnim rješenjima nastoji urediti okolinu i poboljšati uvjete u kojima su se našli.

Gospodar muha, ili grčki Beelzebub (što je još jedno ime za vraga), javlja se u svima nama, kao što je s vremenom on poprimio svoj konačni oblik u skupini dječaka. On progovara kroz njih, isijavajući zlo i zavađajući ostale. Ljudska unutrašnjost je lako kvarljiva, ili još bolje – povodljiva - samo treba dobiti priliku da se iskaže u toj svojoj sferi. Golding nam poručuje kako djeca, koja su oduvijek bila simbol čistoće i dobrote, nisu uvijek onakva kakvima se čine, te će se, isto kao i odrasli, svjesno okušati u mnogim porocima i grijesima; uskoro im čak i ubojstvo ne predstavlja nešto strano. Ovaj roman je često uspoređivan s Sallingerovim “Lovcem u žitu”, ali ja osobno mislim kako je njegova suprotnost – jer Sallinger nadasve cijeni djetinjstvo, ne želi odrasti i stvara likove u kojima nostalgično proživljava tinejdžersku krizu, a Golding istovremeno kudi djetinjstvo zbog njegove prijetvorne površine te ju grebe nastojeći pokazati kako se ispod krije mnogo više, ono što je ljudska priroda već u samom početku predodredila za svakoga od nas – borbu za opstankom.

I djeca, pokušavajući biti odrasli, prikazuju ono što su vidjeli vlastitim očima u primjerima iz svakodnevnog života: posjedovanje, upravljanje, gramzivost i tvrdoglavu odlučnost u vlastitim namjerama. To na kraju vodi do kaotičnih događaja, koji svoj vrhunac dosežu u čistoj anarhiji. Istovremeno, ova knjiga nas uči kako postoji društveni red kojega bismo se trebali držati kako bismo uspjeli u životu, kako bi nam život bio kvalitetniji i bolji. Ukoliko ga previše upropastimo, tko bi nam mogao jamčiti da ćemo se iz toga ikada u potpunosti izvući?

Ne dajem si pravo za ocjenjivanjem knjiga, ali mislim kako je ovo jedan od rijetkih suvremenijih klasika, a klasik se barem jednom u životu mora pročitati.

________
Ilustracija: Preuzeta je sa hrvatskog, Algoritmovog, izdanja, a njen autor je Igor Kordej.

Napisano u 00:36 sati.

komentari (19) ... ispis ... link