Vjetrovito

Ne znam zašto to samo mene muči, i još uvijek razmišljam o svemu iako su svi iz razreda već prešli preko toga samo tako, štoviše sretni što su mogli ranije doma. Naime, dogodilo se to da nam je to bio zadnji sat, i svi su bili umorni i zaista neraspoložni za ozbiljan rad. I dok je profesorica čitala što trebamo znati iz udžbenika za test koji nam je najavila da ćemo ga jednom pisati, pojedini ljudi iz razreda su ispuštali zvukove brujanja kao "podlogu" njenom pričanju. Što je najbolje, nije se znalo tko to radi jer je moglo dolaziti iz bilo kojeg dijela učionice. Zatim su postali nemirni, štoviše nesnosni, i zaista se divim živcima koje je profesorica morala imati kako bi ih čak nekoliko puta opomenula. Prvo joj je čak bilo smiješno i simpatično, a onda je postala u jednom trenutku veoma ozbiljna, da bi na kraju pukla i otišla sa sata.

Zovite me štreberom, ulizicom, kako god želite, ali meni je bilo žao načina na koji su to postigli.

A što je s onim svim testovima koje nam je odgađala unatoč tomu što je znala kako će dio gradiva morati zbog toga prebaciti u sljedeću školsku godinu? Što je sa silnim zadaćama koje nije provjeravala? I što je, na kraju, s nama da smo postali tako nemogući?

I sad je meni žao, a stvarno sam se trudio. :-(

No, ne brinite, sutra će valjda već sve biti riješeno.

Puno pozdrava!
;-) Boris

P.S. Našao sam onu skladbu iz reklame za Griotte koju sam dugo tražio. Zove se "Hijo de la luna", a izvodi ju grupa Mecano. Kad ju poslušam ovako, u cjelini, shvaćam kako ima mnogo marokanskih elemenata, ali sviđa mi se kako je španjolski jezik u sve to uklopljen... Poslušajte:

________
Fotografija: "Class Dismissed", Patrick McGuire

Pogledajte video!

To smo 'uhvatili' jednog dana gledajući MTVu. Prvo sam čuo pjesmu, a zatim vidio i spot. Predobro je!

Obratite pozornost na klavir. :-P

Savršena pjesma.
Odličan spot.
Sadržajan album.
Predobre stranice.
Prezanimljiva atmosfera.

Uživajte!
;-) Boris

Nisam bio u školi danas, pa mi je Luka, da me razveseli, doma donio jednu zanimljivu etiketu:

Dakle,

Svi brzo u "Konzum" Jordanovac 1!!!
Tamo se prodaju ne "Delicious" već "Delišes" zelene jabuke!
Kupujmo hrvatsko!

He he he he...
;-) Boris

Gledajući kekse na stolu, jučer sam rješavao domaću zadaću koje nije niti bilo. Dakle, jedino što sam radio je to da sam gledao kekse. Razumihin je rekao da od previše razmišljanja postajemo ludi, a ja mu vjerujem. Jer od tolikog razmišljanja, jedino što mi preostaje jest gledati u kekse na stolu koje nikada neću pojesti do kraja. Nemaju čokolade, a to je ono što mi nedostaje. Točnije, ovisan sam o čokoladi - ne jedem ju par dana, i odmah zapadnem u depresiju. Trebam čokolade - sada!

Otvaram ormar i gledam hrpetinu papira koja se namnožila od svih mojih crteža, piskaranja i rješavanja. Sve zbog drugih; ja to zbog sebe nisam sakupio. Da je zbog mene, već bi odavno bilo u smeću. Mislim kako nazirem razlog, ali oni koje bi to trebalo biti briga, naravno, nije. Ne znam jesu li ljudi čudni u zadnje vrijeme ili sam samo ja? Dođe mi da zaspem i da se ne budim neko vrijeme kako ne bih morao gledati svijet koji polagano pored mene samo tako propada. A ništa ne mogu.

Ne obraćajte pažnju na mene.
Radije gledajte moje fotografije.

Boris

Odlučio sam ovdje objavljivati svaki mjesec nekolicinu svojih fotografija, najvjerojatnije pet, jer vidio sam predobre reakcije na prošli post, kad sam objavio dvije fotografije snimljene prije dva tjedna. U istom mahu, snimljene su i ove:

Nadam se da vam se sviđaju!
;-) Boris

Baš je lijep dan bio danas, sunčan i vedar ovdje u Zagrebu, kao niti jedan do sada. (Ili ja takve još ove godine nisam uspio primijetiti?) I, naravno, kako su svi prijepodne pričali o tomu da im je današnji dan lijep, došao sam na ideju kako bismo se mogli prošetati ili provozati biciklima, no isto tako su također svi zaglibili u mnogostrukim predmetima koje trebaju učiti, i ne stignu. Meni se čini kako ponekad i one sasvim malene obaveze vežu ljude u nemogućnosti odmora; one su kavez iz kojega se lijepi dan poput današnjeg može samo gledati.

Neću puno pisati. Samo sam htio barem na neki (iako samo simbolički) način otvoriti kavez i izletjeti iz njega, uživajući polagano u proljeću, koje nam se pak sporim korakom približava. Sad više ne očekujem snijeg, on je prošlost. Znam kako se lišće na drveću još dugo neće pojaviti, ali dovoljno mi je i ovo sunce - ma koliko kratko dan trajao. Jeste li primijetili kako ljudi postaju lijeni kad se nakon hladnih i tamnih opet pojave vedri dani? Mislim da je i mene pomalo zahvatilo. :-D Trebao bih raditi nešto što bi me veselilo, nešto u čemu ću pronaći svoje misli koje su se već odavno izgubile u gomilama. Ali mislim kako ih sada napokon pronalazim. I, napokon, ne želim ih više nikada ostaviti da trunu.

Obećajem, odvajat ću vrijeme samo za sebe...

;-) Boris

________
Fotografije: Ovoga puta moje. :-)