Baš je lijep dan bio danas, sunčan i vedar ovdje u Zagrebu, kao niti jedan do sada. (Ili ja takve još ove godine nisam uspio primijetiti?) I, naravno, kako su svi prijepodne pričali o tomu da im je današnji dan lijep, došao sam na ideju kako bismo se mogli prošetati ili provozati biciklima, no isto tako su također svi zaglibili u mnogostrukim predmetima koje trebaju učiti, i ne stignu. Meni se čini kako ponekad i one sasvim malene obaveze vežu ljude u nemogućnosti odmora; one su kavez iz kojega se lijepi dan poput današnjeg može samo gledati.

Neću puno pisati. Samo sam htio barem na neki (iako samo simbolički) način otvoriti kavez i izletjeti iz njega, uživajući polagano u proljeću, koje nam se pak sporim korakom približava. Sad više ne očekujem snijeg, on je prošlost. Znam kako se lišće na drveću još dugo neće pojaviti, ali dovoljno mi je i ovo sunce - ma koliko kratko dan trajao. Jeste li primijetili kako ljudi postaju lijeni kad se nakon hladnih i tamnih opet pojave vedri dani? Mislim da je i mene pomalo zahvatilo. :-D Trebao bih raditi nešto što bi me veselilo, nešto u čemu ću pronaći svoje misli koje su se već odavno izgubile u gomilama. Ali mislim kako ih sada napokon pronalazim. I, napokon, ne želim ih više nikada ostaviti da trunu.

Obećajem, odvajat ću vrijeme samo za sebe...

;-) Boris

________
Fotografije: Ovoga puta moje. :-)

Napisano u 17:22 sati.

komentari (28) ... ispis ... link