Ne znam zašto to samo mene muči, i još uvijek razmišljam o svemu iako su svi iz razreda već prešli preko toga samo tako, štoviše sretni što su mogli ranije doma. Naime, dogodilo se to da nam je to bio zadnji sat, i svi su bili umorni i zaista neraspoložni za ozbiljan rad. I dok je profesorica čitala što trebamo znati iz udžbenika za test koji nam je najavila da ćemo ga jednom pisati, pojedini ljudi iz razreda su ispuštali zvukove brujanja kao "podlogu" njenom pričanju. Što je najbolje, nije se znalo tko to radi jer je moglo dolaziti iz bilo kojeg dijela učionice. Zatim su postali nemirni, štoviše nesnosni, i zaista se divim živcima koje je profesorica morala imati kako bi ih čak nekoliko puta opomenula. Prvo joj je čak bilo smiješno i simpatično, a onda je postala u jednom trenutku veoma ozbiljna, da bi na kraju pukla i otišla sa sata.

Zovite me štreberom, ulizicom, kako god želite, ali meni je bilo žao načina na koji su to postigli.

A što je s onim svim testovima koje nam je odgađala unatoč tomu što je znala kako će dio gradiva morati zbog toga prebaciti u sljedeću školsku godinu? Što je sa silnim zadaćama koje nije provjeravala? I što je, na kraju, s nama da smo postali tako nemogući?

I sad je meni žao, a stvarno sam se trudio. :-(

No, ne brinite, sutra će valjda već sve biti riješeno.

Puno pozdrava!
;-) Boris


P.S. Našao sam onu skladbu iz reklame za Griotte koju sam dugo tražio. Zove se "Hijo de la luna", a izvodi ju grupa Mecano. Kad ju poslušam ovako, u cjelini, shvaćam kako ima mnogo marokanskih elemenata, ali sviđa mi se kako je španjolski jezik u sve to uklopljen... Poslušajte:



________
Fotografija: "Class Dismissed", Patrick McGuire

Napisano u 00:22 sati.

komentari (34) ... ispis ... link