Usred noći s petka na subotu, probudila me nekakva tutnjava i hujanje vjetra u atriju. Pogledavši kroz prozor, shvatio sam kako je mnogim susjedima vjetar samo tako odnio rolete te sam istog trena podigao svoje i otišao u kuhinju gledati kako kiša pada svom snagom na ulice koje se isparavaju od vrućine. I tu noć više nisam zaspao sve do devet sati sljedećeg jutra. Naime, u međuvremenu mi je palo na pamet da bih mogao otići na nekoliko dana u stari stan pročitati koju knjigu. I jesam. Dvije. Prva je bila "Što je muškarac bez brkova" Ante Tomića (i nije mi se svidjela pretjerano, pa neću pisati o njoj), dok je druga bila ona Luke Paljetka - Skroviti vrt.

"Skroviti vrt" je zamišljeni dnevnik Cvijete Zuzorić, dubrovačke plemkinje, pronađen uz još nekoliko spisa, koji je u izvornom obliku bio na talijanskom jeziku. Počela ga je pisati u petnaestoj godini, pa sve do posljednjih dana u devedeset i šestoj godini života. Ona je svoj dnevnik nazvala "Giardino segreto", smatrajući kako je svaka ljudska duša kao kakav tajni vrt, a treba ju obogaćivati. Ako se zapusti, počinje propadati. Njena bliska i šutljiva slušateljica je izmišljena Bianca (kako ona kaže, jer je i papir bijeli). U pojedinim dijelovima knjige, kao i u pojedinim dijelovima svoga života, Cvijeta Zuzorić se potpisuje drugačijim imenima. Prevevši svoje ime na talijanski postaje Flora, ili možda Fiora, ili pak kako su je neki od milja nazivali Fioretta. A njeno prezime se mijenja tempom imena - Zuzorić, Susseri, a kad se udala, uzela je muževo prezime Pescioni.

Radnja se odvija u mnogobrojnim gradovima i mjestima kroz Hrvatsku i Italiju. Među najzastupljenijima su Dubrovnik, ali i Firenza, pošto je Cvijetin muž Bartolomeo bio iz Firenze. Dok je bila u Hrvatskoj, najviše se družila (odnosno odlazila na zabave) sa ljudima koji nose prezimena ljudi koje sam učio u drugom razredu iz hrvatskog. Među ostalima tu su i Gundulići (Gondole), Palmotići (Palmotte), Crijevići (Cerve), Getaldići (Ghetaldusi), Vetranovići (spominje se i sâm dom Mavro Vetranović), kao i Dinko Ragnina (koji nam je danas poznat pod imenom Nikša Ranjina). Osim njih, spominje se i Miguel de Cervantes Saavedra, a isto tako i Torquato Tasso, kao jedan od mnogih Cvijetinih obožavatelja. U jednom prizoru knjige, ona pleše s njim dok joj on citira stihove koje joj je posvetio. Naime, on nije bio jedini. Svako malo izlazile su knjige iz Venecije posvećene Cvijeti.

Uz ostalo, zapanjila me i grafija kojom je Luko Paljetak uspio napisati dio knjige, obično neke male dijelove kroz radnju. To je barokna grafija, koja može sadržavati i kratko i dugo s, kao i mnoge druge sitnice koje rečenice čine produhovljene baroknim dubrovačkim govorom. Tako da je npr. ognjena zemlja baroknom grafijom napisala ogniegnia semglia. Isto tako, dijelovi tekstova, najprije pjesme, pisane su talijanskim, kao i manji dijelovi latinskim, španjolskim i francuskim jezikom, što pridonosi dojmu zaista barokne pripovijesti koju nam Paljetak pruža. Usto, priloženi su i neki notni zapisi skladbi koje je Cvijeta skladala za lutnju, kao i skice grbova plemstva.

Poharan je tvoj vrt, danas, Flora. Tako će ga se lakše moći ostaviti. Tako piše jednom pred kraj svoga života, kada su joj umrli svi koje je voljela i poznavala. Nisam siguran koliko bi se ostalima svidjela ova knjiga, no meni je predobra. Čuo sam od drugih i čitao kako je bila dugo očekivana i sada kada je napokon izašla, ljudi ju neprestano kupuju. I dok neki ostaju razočarani, drugi ostaju jednostavno oduševljeni ovom renesansno-baroknom pripovijesti o najtajnovitijoj plemkinji dubrovačkoj - Cvijeti Zuzorić.

________
P.S. Neću stavljati naslovnicu knjige, zato što ju imate u postu iz 9. lipnja.

Napisano u 18:32 sati.

komentari (24) ... ispis ... link