Vjetrovito

Danas sam bio na porti u školi i, misleći da će lektira biti upravo danas, nisam ju niti pročitao. Ukratko, to je "Fedra" Jeana Racinea. Naime, lektira nije danas već sutra! Kada baš imamo lijepi blok-sat za raspaviti o knjizi. Sva sreća, ostala mi je jedina isprika za lektiru. I naravno da ću ju iskoristiti. Ali, izgleda kako ću se ipak morati pozabaviti tom lektirom jer me već troje ljudi tražilo pomoć oko nje. I za jednu od njih, nagodio sam se u jednu čokoladu sa chilijem. I tako sam danas odlučio pisati o pet meni najboljih vrsta čokolada ikada (ionako već dugo nisam pisao o hrani):

1. Čokolada sa chilijem
Jedno vrijeme, nakon što sam u filmu "Čokolada" vidio kako Vianne lijepo začini vruću čokoladu chilijem, htio sam tako silno probati tu vrstu čokolade da kada sam vidio u trgovini jedan primjerak u tabli od Swissa, samo što nisam sjeo mami za vrat da mi to kupi. Naravno, ja uvijek moram biti švorc. I tako sam ja probao tu čokoladu i od tada mi je ostala najdraža. Taj okus čokolade upotpunjen laganim žarom chilija ujedinjuje dvije moje nadraže hrane - onu slatku i onu ljutu.

2. Čokolada za kuhanje
Kad sam imao samo pet godina, uvijek sam znao gdje je baka sakrila čokoladu za kuhanje koju koristi za svoje najbolje palačinke. Ali ja sam ponekad htio samo čokoladu i od tada mi je to jedna od najdražih. Uvijek ih je skrivala ispod kuhinjskih krpa u trećoj ladici, ili u smočnici u plavoj vrećici, nadajući se kako ih ja neću naći. Ali jesam. Kockica po kockica - i kad su na red došle palačinke, više čokolade nije bilo! :-D

3. Čokolada s keksom
Isto tako, kada smo Luka i ja bili dosta mali, u posjet nam je često iz Njemačke dolazila teta Sonja. Ali ona je uvijek imala najzanimljivije darove - među ostalim i hrpu čokolade s keksom. Mislim da je bila Ritter Sport, ali nisam siguran jer tada još nisam znao čitati. Kako ona nije znala dobro hrvatski, mi smo pričali jezikom čokoladom zamazanih osmijeha. I dan danas mislim kako smo se tako vjerojatno najbolje razumjeli. Inače, tata svako malo, kako radi odmah pokraj tvornice od Kraša, zna donijeti pola kilograma one čokolade koja ima "grešku", odnosno prelomila se i nisu ju mogli zapakirati pa se prodaje po jeftinijoj cijeni. Ne moram niti napomenuti kako je samo jedan vikend dovoljan da ode cijela kila uz mene i Luku. ;-)

4. Vruća čokolada iz šalice
Oduvijek sam volio okus domaće vruće čokolade. U nju su unesena mnoga sjećanja. Jedno od njih je i to da sam jednom sâm pokušao napraviti stanovitu čokoladu, pa mi je zagorjela na štednjaku ispuštajući neki miris spaljenog šećera. Ili u mom pamćenju, slika bake kako u kuhinji miješa rastopljenu čokoladu namjeravajući njome zaliti kolač koji se pekao u pećnici. Mmm... Sad odjednom osjećam potrebu popiti vruću čokoladu - već dugo nisam. :-)

5. Čokolada s marcipanom
Ne znam zašto mi ovo dolazi na kraj popisa, jer jednostavno uživam svaki put kad ju jedem. Jeste li znali da je marcipan u vrijeme Držića bio zabranjen u Dubrovniku? ;-) Kad smo u jedanaestom mjesecu prošle godine bili u Budimpešti, tamo su na polici zasjale Milka čokolade s marcipanom, a kako toga nema baš previše u Zagrebu, kupio sam si ih dosta. Taj okus mljevenih i kašastih badema s mnogo šećera predobar je da bih ga samo tako izostavio s ovog popisa. A još kada se tome doda čokolada, dobijemo vrhunski užitak okusa koji me uvijek podsjeti na rođendansku tortu za moj četrnaesti rođendan - okrugla mađarica s deset (!) kora i mnogo marcipana na onoj čokoladi pri vrhu.

Toliko o mojim najdražim čokoladama. Nadam se da se svatko može prepoznati u barem jednoj od ovih!

;-) Boris

________
P. S. Slika iz odlomka o čokoladi sa chilijem preuzeta je iz "Francuske kuhinje" (kuharice koju su napisale Joanne Harris i Fran Warde), a fotografirala ju je Debi Treloar. I tražeći po internetu, shvatio sam da nema dobrih fotografija čokolade. Pa ću se ja zato potruditi sâm to tijekom vremena fotografirati i jednom objaviti fotografije ovdje. ;-)

Upravo sam se vratio iz kina, i znam da kasnim s time, ali upravo sam gledao film Da Vincijev kod. Osim toga što je knjiga dosta dobra i prepuna informacija, već se mnogo pričalo o tom filmu i toliko je zbrke izazvao u crkvenom životu da jednostavno nisam mogao propustiti priliku da ga pogledam.

Osim što moram pokuditi Cinestar što ima toliko reklama, film je napokon počeo za kojih pola sata. Dobro da uopće jest. Inače ne pamtim kako se glumci zovu, ali u ovom filmu bilo ih je zaista mnogo poznatih. Čak mi je bilo čudno vidjeti Audrey Tautou, poznatiju iz filma "Amélie", kako priča engleski. Također mi je drago bilo vidjeti Jeana Renoa, poznatijeg po filmu "Daleki rođaci", u ulozi Bézua Fachea. Sir je ostao sir, pa je sira Leigha Teabinga glumio upravo sir Ian McKellen. Bilo mi je malo jadno vidjeti Alfreda Molinu, koji u "Čokoladi" uporno izbjegava ulogu svečenika stavljajući se u položaj gradonačelnika, a u "Da Vincijevom kodu" glumi čak biskupa, Aringarosu. I, na kraju, Tom Hanks, kojega neću komentirati jer mi ide na živce, ali ipak mu moram priznati kako je ulogu Roberta Langdona dostojno odglumio.

Kada gledate film, koliko god dobro engleski znali, ipak će vam trebati podnaslovi. Jer tu se ne govori samo engleski, već i francuski (što je za očekivati) i latinski. Istina, meni se film mogao svidjeti i samo zato što ima latinskog u sebi, ali nisam se podao vlastitoj intuiciji i odlučio sam napisati post koji bi bio realan. Samo mi se ne sviđa što latinski u filmu govore samo loši likovi - biskup Aringarosa i Silas, koji se redovito samokažnjava i redatelj uporno tjera publiku da to gleda. Ali gledajući to sa strane da se trudio film učiniti vjerniji knjizi, oprošteno mu je. Da ne zaboravim, redatelj je Ron Howard, koji je poznat i po filmu "Genijalan um".

A mjesta na kojima je sniman film su naprosto predobra. Pitam se koliko se novaca utrošilo samo na prijevoz cijele glumačke postave, kamera, i još koječega što se treba pritom prenijeti. Negdje sam pročitao da Velika galerija iz Lovrea, u kojem se također snimalo, nije bila dostupna pa su ju trebali rekonstruirati u studiju. A pri toj rekonstrukciji, trebali su također ponovno reproducirati oko sto pedesetak slika. Filmska skupina je čak uspjela dobiti i dozvolu za snimanje u pravom Château Villette, a jugozapadno od Londona, snimalo se u crkvi Saint-Sulpice.

Sve u svemu, film je bio odličan. Iako sam čuo mnogo ljudi kako govore da su razočarani filmom, meni je u potpunosti jasno da je mogao biti i gori. Jedino što mi je pomalo smiješno jest što Langdon u filmu objašnjava Sophie Neveu neke stvari, a policija im je za petama. Inače, u knjizi on na neki način razmišlja o tome ili nam autor otkriva određene detalje. Tako da osoba koja nije pročitala knjigu možda i ne može imati potpuni doživljaj filma kao ona koja jest. I dobro je to što su, nakon sat i pol filma, stavili stanku od petnaest minuta, jer film traje pune 152 minute! Nakon svega, mogu samo reći kako se film obavezno treba pogledati...

;-) Boris

nunc legi blogum Andreae, et scripsit ut ea amet meos postos in lingua Latina. tamquam operam do novum postum scribere, tam ut nemo hoc postum intellegat, scio. quodcumque postum in lingua Latina scripsi, ut homines, amicae et amici id leget non expectavi. sed tamen id scribo. cur nobis lingua Latina oportet, multi interrogant. ad vos non scio. sed mihi oportuerit uni diei quando cupivero non nihil in lingua Latina scribere. gratias vobis ago, Andrea! ;-)

delecto ut arbores virides sint, sed infectus sum perpauco luteo quod exet ex eorum. terribile aegrotus sum, et tamen in schola eo. :-( Lucius non it in schola huius septimanae, et non ibit. sed is aegrotus est quod multum in sole erat.

erant nuptiae mei avunculi Hadriani et, hodie eiae uxoris, Helenae. nuptiae etiam erant ad navem. erat bonum solum quod multorum hominum quorum per multum annum non vidi. per exemplum, uxorem fratris mei avi, Iaduigam, et eiam filiam Ivonnam, et maritum Ivonnae, Libertum, et eorum filiam Emmam. etiam ocurrimus amicos avunculi Ivam et Bornam, Gaium et Daniellam, Brunum et Mirellam. Lucius et ego debuimus multum imagines efficere, ut non gavisi erant. musica erat optima ad navem et ad nuptias peior. ad finum, Lucius et ego venimus domum lassi et fessi - et multum irati. :-s

hae noctes aetivae fervidae sunt, et parvum dormio. fas est aquam bibere, sed post certum temporem non es magis sitiens. et iterum callidum est. he he...

valete!
;-) Boris

____
P.S. Mnogi su pitali postoji li prijevod ovih mojih tekstova na latinskom. E, pa ljudi, nema. Jer to su tekstovi na latinskom! Takve tekstove ću s vremena na vrijeme objavljivati jer neke misli ne želim podijeliti baš sa svima. ;-) Nadam se da nije bed.

Teatar Exit u Ilici je u posljednje vrijeme postao moje odredište kad god želim nešto pogledati s razredom. Štoviše, Luka, Mia i ja smo predložili ovu predstavu profesorici iz hrvatskog zato što smo vidjeli plakat postavljen u školskom hodniku koji nam je zaista zanimljivo zvučao:

Shakespeare napisao je 37 komada. To ste sigurno već znali?! Od čega 10 povijesnih drama. I to ste znali?! Od čega 18 komedija. I to?! Osmislio je i napisao 1222 lika. A to?! Svaki od 37 komada postavljen pojedinačno na scenu traje, zavisno od kraćenja, između 3 i 5 sati. Dakle, 37x4 sata (prosječno) iznosi 148 sati. Jeste li i to znali? A jeste li znali kako je sve to moguće odigrati u manje od 2 sata?! Upoznajte Romea i Juliju, Hamleta, Ofeliju, Macbetha i njegovu krvavu lady, Antonija i Kleopatru, Mletačkog trgovca, Tita Andronika, Kralja Leara, Richarda III, Henrika VIII i mnoge druge, kakve ih još nikada niste vidjeli. Na EX! That's IT!

I tko bi sada ne išao?

Dakle, SHAKEspeare na EXit! Bilo je odlično. Trojica glumaca koji su sve to zajedno uspjeli postaviti na scenu pružili su cijeloj publici vrhunski dojam. Svojom mimikom, gestama i govorom obradili su cijeli Shakespearov opus. A kako je to sve zajedno bilo doista ubrzano, u mnogočemu je bilo smiješno. Također me zadivilo to što su na nekim mjestima ubacili elemente ili hrvatskog javnog života, ponajviše iz onog estradnog. Živko Anočić, Marko Makovičić i Jerko Marčić su ujedno odigrali uloge sebe, stvarajući opušteni ambijent ispunjen smijehom.

A Sada malo o radnji: Sve započinje kada se ta trojica glumaca na sceni pokušavaju dogovoriti koju će Shakespearovu dramu obraditi i odigrati. Kako su neodlučni, odigraju od svake po djelić kroz najsmješnije načine, i zatim postupno prelaze na druge. Neki mi od isječka iz drama nisu bili toliko poznati jer ih nisam niti čitao, dok su mi neke bile poznate samo po naslovima koje su tu i tamo izgovorili. Najbolja scena mi je bila kada Julija priča na balkonu s Romeom; sve počinje savršeno, a zatim se pretvori u vrlo zabavan i humorističan scenski nastup.

Iako ovo nalikuje na dramu koja bi se zaista mogla nazvati parodijom, ja ju smatram samostalnom i uopće ne izgrađenom na račun tuđeg djela. Štoviše, sada tek vidim koliko nam je Shakespeare ostavio mogućnosti variranja na temu njegovih tragedija, komedija i ostalih drama. Nakon predstave V., I., Luka i ja smo komentirali kako uopće nismo sigurni da je nastup to troje glumaca bio razrađen u detalje, jer se sve činilo spontano i ležerno. Ali bili smo sigurni u jedno - ovo je bila najbolja predstava koju smo ikada gledali!

;-) Boris

____
P.S. Luka i ja smo u subotu i nedjelju bili na stričevom vjenčanju, a osvrt ću na to napisati kad si napokon uspijem posložiti fotografije koje smo Luka i ja snimili jer ih ima doista mnogo zanimljivih. :-)

Već je opće poznati kako ja volim otići na koji sajam knjiga i književnosti. Tako da sam danas bio na 3. zagrebačkom sajmu knjiga, koji se održava od 16. do 27. svibnja u Profil Megastoreu, u Bogovićevoj 7. Moram priznati kako je prva stvar koja me ugodno iznenadila to što na plakatu piše "25% popusta na sve hrvatske knjige". To je malo nespretno složena rečenica, jer nisam znao odnosi li se na knjige hrvatskih autora, ili općenito na sve knjige koje su izdali hrvatski nakladnici. Napokon, službenica u Profil Megastoreu mi je odgovorila kako se radi o knjigama koje su iz Hrvatske. :-s

Shvativši kako ću ipak ja sâm to trebati proučiti, prošvrljao sam malo uokolo i odjednom ugledao knjigu Pétera Esterházyja Harmonia Caelestis. Naime, ta ista knjiga je još prije samo godinu dana koštala 249 kuna. Zatim je prije nekoliko mjeseci snižena na 170 kuna jer su valjda iz Frakture shvatili kako nitko ne kupuje tako skupu knjigu. Da bih ju danas na sajmu pronašao za samo 134.20 kune. Pa naravno da sam ju kupio. Štoviše, nisam ja imao novaca, nego mi je Luka morao posuditi pa ću mu ja za nekoliko dana vratiti. Znači, sve knjige koje su izdali hrvatski nakladnici snižene su za 25%.

Recimo da im je program dosta dobar, iako mi se neke stvari u njemu i ne sviđaju. Kada smo Luka i ja došli, baš je Ivan Aralica prestavljao svoj novi roman "Sunce". Dosadno, moram priznati. Ugodno me iznenadilo što je na programu i Veljko Barbieri sa svojim novim romanom "Dioklecijan". Također je sutra u podne predstavljanje nove knjige Vedrane Rudan, "Crnci u Firenci". Imamo čak i strane goste, kao što je Julian Barnes sa svojom knjigom "Stol od četrunovine". (Ako se nađe netko tko zna što je četrunovina, neka mi lijepo objasni... Jel to neka vrsta drva???) Također je prije Barnesa i predstavljanje i analiza "Točke preokreta" i "Treptaja" Malcoma Gladwella, iako autor neće biti na tom predstavljanju. Ima i nekoliko minusa koji su toliko komercijalizirani da će se najvjerojatnije zbog toga, a ne zbog kvalitete prodavati. Kao i uvijek, tu će biti i Milana Vuković-Runjić, koja je na prošlogodišnjem sajmu predstavila svoju knjigu "O živima sve najbolje".

Inače, veoma sam zadovoljan, a možda svratim još jednom po koju knjigu do 27. svibnja. I nadam se da će sljedeći sajam biti sljedeće godine, sa još više nakladnika, autora, kritičara, urednika i naslova. :-D

Danas sam odlučio pisati o novom CDu koji sam si nedavno nabavio. To je The Piano Tribute to Coldplay, a ima više autora te ga izdaje, kao i sve prethodne, Vitamin Records. To bi se nekako moglo nadovezati na onaj moj post iz ožujka, koji se zvao Što slušam u zadnje vrijeme, u kojem sam također pisao o gudačkim i klavirskim tribute albumima. Dugo sam ga tražio i sada ga napokon imam...

Yellow
Cijeli album započinje izvedbom skladbe "Yellow", inače pete pjesme s albuma "Parachutes". Sad sam se sjetio Antonele kako mi je rekla da joj je ta pjesma jedna od njihovih najdražih. Gotovo da ima i pravo, jer ako ju slušate u ovoj izvedbi, vidite pravu kvalitetu. Možda bih i ja trebao sjesti za klavir i to svirati, jer pet povisilica meni stvarno ništa ne znači. (Bezuspješno se pokušava izvuči iz nastale rečenice.) I came along, I wrote a song for you, and all the things you do...

God Put a Smile Upon Your Face
Ovo mi je jedna od najduhovitijih pjesama koju su ikada napisali. Samo, naravno, to se u ovoj izvedbi bez pjevanja niti ne primijećuje. And ah, when you work it out I'm worse than you... Pratnja u ovoj pjesmi u nižim oktavama je vrlo dobro razrađena, a dinamika je neizbježna pri sviranju, kao i točno određeni tempo. Ali mislim da, iako nisam nikada svirao, što se tiče ritma, tu nema problema jer ga note za pjevanje prate savršeno. Where do we go, nodoby knows. Don't ever say you're on your way down, when God gave you style and gave you grace, and put a smile upon your face. :-)

Politik
Nisam nikada mislio kako se to zapravo može odsvirati na klaviru, ali sada vidim kako sam se pritom grdo prevario. Negdje pri sredini je više slična po načinu sviranja "The Scientistu", jer se određeni tonovi ponavljaju po osam puta (u osminkama po jednom taktu). Give me peace of mind and trust, don't forget the rest of us.

The Scientist
Ovo je jedna od onih neizbježnijih pjesama kada god se radi o Coldplayevim albumima. Redovito izluđujem susjede svirajući ju, kao i puštajući ju na gotovo najglasnije preko linije, i u originalnoj i u ovoj inačici. Uvijek mi budi lijepa sjećanja, jer naučio sam ju svirati jednom kada su Mia i Petra bile kod nas. A također ima pametne riječi koje na ovaj način mogu i sâm otpjevati ukoliko me volja. :-D Nobody said it was easy. It's such a shame for us to part. Nobody said it was easy. Noone ever said it would be this hard. Oh, take me back to the start.

Don't Panic
Također nešto što s guštom slušam. Iako govori o svijetu u kojem danas živimo na veoma iskren način, sviđa mi se glazba i maštovitost u izvođenju. To smo slušali jedanput u autu kada smo se vraćali s bazena preko ljeta - kada je u Zagrebu bilo prevruće. Zamislite zalazaka sunca, vraćate se autocestom, a svira "Don't Panic". We live in a beautiful world...

In My Place
Najvjerojatnije prva pjesma koju sam ikada čuo od Coldplaya, a s albuma "A Rush of Blood to the Head" je. Usudio bih se reći kako je to njihov do sada najbolji album. A sada ju čak imam u solo izvedbi na klaviru. He he... Sviđaju mi se riječi koje, iako je skladba u ovoj inačici instrumentalna, jednostavno odzvanjaju prostorijom. I was scared, I was scared, tired and under-prepared. But I'll wait for it...

Clocks
Nisam siguran treba li i ovu pjesmu komentirati, pošto se samo po sebi razumije kako ću je bez razmišljanja nadodati na popis. Kod te skladbe mi je odlično to što postoji mogućnost raznolikog variranja na temu pri sviranju. Iako nisam siguran može li se to čuti i na ovom albumu, ali tipke od bjelokosti koje se čuju odzvanjaju bistrinom zvuka - baš poput sata koji otkucava. Confusion that never stops; the closing walls and ticking clocks...

Trouble
I, kao što uvijek kažem, najbolje dolazi na kraju. Sjećam se kako je S. svirala tu skladbu na školskom pijaninu koji su zbog neke izložbe izvukli iz kino dvorane. Nisam se mogao sjetiti kako se zove, znao sam da je od Coldplaya. A sada ju ne mogu zaboraviti. Tako je jednostavna, ali opet puna zvuka. Možete se samo prepustiti...

Na kraju mogu samo zaključiti kako sam sretan što sam nabavio ovaj CD, i uopće ne žalim truda. Jer ovaj tribute prenosi melodiju izvornog Coldplaya, a usto stvara i svoju vlastitu. Neopisiv doživljaj. Obavezno preporučujem.

;-) Boris

Svako malo potrebno je čuti se s ljudima s kojima se inače ne čujemo dugo vremena, a koji su nam nekada bili veoma važni. I još uvijek su. Njihova ponovna pojava u našim životima nas uvijek razveseli, a dogodovštine koje si prepričamo nas opet iznova nasmiju kao nekada. Tako su danas kod Luke i mene bile D. i Baba, koja također ima svoj blog. One su inače išle s nama u osnovnu, pa se nismo vidjeli dugo vremena, čak od zimskih praznika. A D. i ja smo imali dogovor da se nećemo vidjeti prečesto, zaokruživši to na svako godišnje doba po jedanput. ;-P Ovo je, dakle, proljeće. Baba je jednom rekla da ona mora doći u više faza uređivanja našeg stana kako bi vidjela u kojem smjeru sve to ide. Tako da je danas bio savršeni trenutak da ih pozovemo malo kod sebe.

I sada, poslije našeg višesatnog druženja uz napolitanke, cedevitu i dobru glazbu, osjećam se doista na neki način obnovljen. Kao što sam rekao, potrebno se vidjeti s ljudima s kojima se ne viđamo toliko često. Jer cijeli ovaj svijet je toliko zauzet svojim poslom da se nitko niti ne sjeti ljudi s kojima je nekada provodio svaki dan. Popričati o drugim ljudima iz osnovne, čuti što radi ostatak svijeta i što sluša. Babi se jako sviđa naš stan. Rekla je da će Luki kupiti neku biljku za njegovu sobu, pošto on nema ništa zelenoga tamo. A ja imam zeleni zid pa meni ne treba zelenila. Iako njegova soba gleda prema van, a moja prema atriju, dosta je zelenoga u mojoj sobi. A tek kada se sjetim kako smo Luka i ja promatrali pod mikroskopom sve one mikroorganizme koji se nalaze u vodi kojom smo prethodno bili zalili neku od mnogobrojnih biljaka iz staroga stana. Ali to je bilo davno, kada nas je još sve zanimalo.

Da se vratim na temu kojom sam započeo, baš sam zadovoljan što su Baba i D. došle jer mi je njihova ponovna pojava u životu uljepšala vikend. Rekli smo im da su pozvane kada god budu htjele. To me baš potaklo na razmišljanje o tome kako su ljudi često preko ljeta sami i ne znaju što bi sa sobom, dok ujedno nemaju pojma kako postoji još netko s kim bi to vrijeme mogli provesti. :-D

Kao što vidite, internet je došao. I sada smo Luka i ja najvjerojatnije jedini u ulazu koji imaju internet. Mi smo cool. (Oprostite na izravnoj egocentričnosti.) Očekujte sljedeći post uskoro!

Boris

____
P.S. - I, moram nadodati: Želim Tihani puno sreće na državnom natjecanju iz kemije. Puno kupanja, sunca, a nadasve baterija (ne pitajte)!

Napokon sam se i ja malo dočepao kompjutera (ili da se bolje izrazim - interneta) i odlučio sam objaviti neki post koji ima više od pet rečenica u sebi.

Vrijeme

Posljednjih dana vrijeme je bilo raznoliko - od sitnih kapljica kiše koje su me svojim udarcima o prozor budile u tiho doba noći, do sunčanih zraka čija svjetlost nikako ne može prodrijeti u moju sobu zato što imam pogled u atrij. Bježanje kroz prozor u večernjim satima na povišeni dio ispred kako bih pojeo mamin kolač u miru i na zraku, i razgovor s Lukom preko prozora dok ljudi neprimjetno prisluškuju (a ja znam da su tamo).

"Mogli bismo donijeti ležaljke tamo van, pa se izležavati preko ljeta", kažem ja.

"A što kada padne kiša?" pita Luka zaklanjajući mi svjetlo iz sobe.

Pojedem kolač i vratim se kroz prozor ostavljajući papuče na parapetama.Sljedeće noći padne kiša i ujutro ih nađem mokre.

Neka ostanu tamo...

Zeleno

Zamislite ležanje na travi u hladu drveta usred livade. Sve je zeleno, a smeđa kora drveta pod vašim prstima lagano pucketa. Zamislite niti trave koje vas škakljaju po obrazima, dok ih lagani povjetarac uznemiruje.

Tu sam sliku htio vidjeti svaki puta kada bi ušao u sobu. Donekle mi je i uspjelo. Jedan zid mi je zelen, krevet tamnosmeđi. Ali još uvijek nisam prikupio dovoljno ideja za namještaj. Ne bih htio da bude nešto osmišljeno na brzinu. Ideje se polagano razvijaju, a svaki dan ih ima više i više.

To me podsjeća na priču o Grcima koji su, kada bi napisali djelo, to isto djelo spremili na sigurno i tamo ga držali devet godina. Ako bi djelo i nakon toliko vremena bilo iste vrijednosti, zanimljivosti i didaktičnosti, smatrali bi ga svevremenskim i onda bi ga se usudili objaviti. :-)

Devet godina? Ipak najviše devet tjedana...

Pijanino

Prošli tjedan me baka opet ugodno iznenadila. Rekla mi je da u srijedu u jedanaest dođem na Ljubljanicu i da ju čekam ispred trgovine klavirima.

Da vam ga predstavim ——— Petrof!

Upravo tako. Mat crni, tri pedale i svih sedam i pol oktava. Mislim kako bi ta činjenice zadovoljila većinu glazbenika.

A tek kada se sjetim kako će taj isti svirati i moja djeca, moji unuci i njihova djeca... Kako ćemo možda i zajedno svirati kao Luka i ja danas. I fotografija u "Koga ja čitam?" je od Luke, a prigodno ju je preradio smjestivši me nasred neke lijepe livade. :-D

Na ovom mjestu zamislite čovjeka u osjećaju potpune sreće.

Knjiga

Zašto pišem naslov ove teme kada ionako znate da bez nje niti jedan moj post nije potpun?

U četvrtak sam pitao profesora iz biologije može li me pustiti ranije sa sata. "Naravno", rekao je.

I tako sam se ja spremio petnaest minuta prije svih ostalih, izašao iz učionice, a pratilo me mnoštvo zbunjenih pogleda. Sišao sam u prizemlje, izvadio vrećicu iz Lukinog i mog školskog ormarića te izašao van.

Bilo je kišno, a zastoj u prometu je bio ogroman. Napokon, izašao sam prerano pa sam znao kako neću zakasniti. U tramvaju, naprotiv, nije bilo previše ljudi - žena u crvenom kaputu, čovjek s mp3 playerom i dvije žene koje su pričale o laganoj hrani. Čak sam izašao stanicu prije i nastavio pješice.

Došao sam deset minuta prije nje. Taman da stanem u red i čekam. A zatim se pojavila u svom zelenom kostimu i karakterističnim osmijehom pozdravila prisutne. Uskoro sam i ja došao na red.

"What's your name?" pitala je uzimajući mi iz ruku knjigu.

"Boris. B-O-R-I-S. It's a pleasure to meet you." nadodao sam.

"Oh, thank you! It's really a pleasure to meet you, too!" rekla je pokazujući mi na papirić koji je stajao pokraj nje, "Is that your name?"

Kimnuo sam.

To Boris, with warmest wishes - Elizabeth Kostova.
27. 4. '06. Zagreb

Toliko od mene zasada. Žao mi je što nemam mogućnost češće pisati, ali i kada imam internet, stignem uglavnom samo provjeriti e-mail i pogledati neke stranice.

Imam osjećaj da ću sljedeći put nešto napisati kada dobijem internet, jer je ovo jako naporno - seliti tekst i slike s kompjutera na kompjuter i krasti bakinom susjedu vezu kako bih napokon to i objavio. Ali, tko zna, možda vas ipak još iznenadim.

Dakle,
veliki pozdrav od mene!