Svako malo potrebno je čuti se s ljudima s kojima se inače ne čujemo dugo vremena, a koji su nam nekada bili veoma važni. I još uvijek su. Njihova ponovna pojava u našim životima nas uvijek razveseli, a dogodovštine koje si prepričamo nas opet iznova nasmiju kao nekada. Tako su danas kod Luke i mene bile D. i Baba, koja također ima svoj blog. One su inače išle s nama u osnovnu, pa se nismo vidjeli dugo vremena, čak od zimskih praznika. A D. i ja smo imali dogovor da se nećemo vidjeti prečesto, zaokruživši to na svako godišnje doba po jedanput. ;-P Ovo je, dakle, proljeće. Baba je jednom rekla da ona mora doći u više faza uređivanja našeg stana kako bi vidjela u kojem smjeru sve to ide. Tako da je danas bio savršeni trenutak da ih pozovemo malo kod sebe.

I sada, poslije našeg višesatnog druženja uz napolitanke, cedevitu i dobru glazbu, osjećam se doista na neki način obnovljen. Kao što sam rekao, potrebno se vidjeti s ljudima s kojima se ne viđamo toliko često. Jer cijeli ovaj svijet je toliko zauzet svojim poslom da se nitko niti ne sjeti ljudi s kojima je nekada provodio svaki dan. Popričati o drugim ljudima iz osnovne, čuti što radi ostatak svijeta i što sluša. Babi se jako sviđa naš stan. Rekla je da će Luki kupiti neku biljku za njegovu sobu, pošto on nema ništa zelenoga tamo. A ja imam zeleni zid pa meni ne treba zelenila. Iako njegova soba gleda prema van, a moja prema atriju, dosta je zelenoga u mojoj sobi. A tek kada se sjetim kako smo Luka i ja promatrali pod mikroskopom sve one mikroorganizme koji se nalaze u vodi kojom smo prethodno bili zalili neku od mnogobrojnih biljaka iz staroga stana. Ali to je bilo davno, kada nas je još sve zanimalo.

Da se vratim na temu kojom sam započeo, baš sam zadovoljan što su Baba i D. došle jer mi je njihova ponovna pojava u životu uljepšala vikend. Rekli smo im da su pozvane kada god budu htjele. To me baš potaklo na razmišljanje o tome kako su ljudi često preko ljeta sami i ne znaju što bi sa sobom, dok ujedno nemaju pojma kako postoji još netko s kim bi to vrijeme mogli provesti. :-D

Kao što vidite, internet je došao. I sada smo Luka i ja najvjerojatnije jedini u ulazu koji imaju internet. Mi smo cool. (Oprostite na izravnoj egocentričnosti.) Očekujte sljedeći post uskoro!

Boris

____
P.S. - I, moram nadodati: Želim Tihani puno sreće na državnom natjecanju iz kemije. Puno kupanja, sunca, a nadasve baterija (ne pitajte)!

Napisano u 21:54 sati.

komentari (19) ... ispis ... link