Vjetrovito

Hej... Baš sam sretan danas. Gotovo presretan. :-) Bio je tako lijep dan, sunčan, nije me pitao povijest, dobio sam pet iz biologije, a i profesorica iz matematike je bila izuzetno obzirna. Još jedan razlog je sutrašnja selidba, odnosno njen početak. Ova fotografija gore prikazuje dnevnu sobu u nešto praznom izdanju, ali vjerujem kako će već sutra ili prekosutra ona biti barem donekle popunjena namještajem.

Došavši doma, pospremio sam sve stvari iz radnog stola u jednu kartonsku kutiju. Da, bila je potrebna cijela kartonska kutija, i još mi nije u nju sve stalo. Knjige se još ne usuđujem dirati — to ću sutra ujutro kada budem imao vremena. Također bih sutra ujutro trebao učiti hrvatski jer pišemo ispit, ali po prvi puta mi je svejedno koliko ću iz toga dobiti, tako da neću niti učiti. Zatim je, nakon nekog vremena, došao tata i lijepo rastavio radni stol u manje komadiće koje će ponovno spojiti sutra. Sada je ova dnevna soba ispunjena petorima kutijama, hrpom vrećica i stvarima koje su dovoljno velike da se prenose takve kakve već jesu.

Mislim kako je ovo zadnji post u sljedećih tjedan ili dva, zato što ne vjerujem kako ću u novom stanu imati odmah internet, ali pokušat ću barem nekako odgovoriti na sve komentare koje ćete mi ostaviti na raznorazne načine.

Dakle, tipkamo se uskoro! :-D

Kako me svi često pitaju kakva to glazba svira na mom blogu, odlučio sam napraviti pregled svih tribute albuma koje imam. Osobito zato što je Pyre bila posebno zainteresirana. Tribute albume izvodi jedna ili više osoba na određenom instrumentu (klaviru ili u gudačkom kvartetu), pritom ne koristeći nikakve vokale. Oni najčešće preurede djela tako da ispadnu kao skladana za takvu vrstu sviranja. Započet ću s meni najdražim:

Ark Sano - Eclipse
Piano Tribute to Evanescence

Ovo je jedna od najzanimljivijih preradbi albuma Fallen. Naravno, sadrži sve pjesme s njega odsvirane na klaviru. Ali kako su odsvirane, to je umijeće! Na nekim su dijelovima usporene, da bi odmah za trenutak bile užasno brze. Ne mogu prestati slušati kako je Ark Sano odsvirao Going Under jer se na nekim manjim dijelovima uopće ne prepoznaje da se radi o toj skladbi. Također je dobro izvedena i Bring Me to Life, a i My Immortal je dobro obrađena, samo ne u mom stilu, jer pretvorili su ionako sporu pjesmu u još sporiju. :-P Haunted mi se isto sviđa, kao i Whisper u koju je uneseno toliko osjećaja za dinamiku i tempo da zvuči savršeno umjetnički.

The String Quartet
Tribute to Coldplay

Dok nisam nabavio prijašnji tribute album, ovo mi je bio najdraži. Gudački kvartet - dvije violine, viola i violončelo - odlučio je odati priznanje albumu A Rush of Blood to the Head. Samo što su izbacili pjesme Politik i The Scientist. Dvije gotovo najbolje. Ali trebamo uzeti u obzir i to da najvjerojatnije The Scientist i ne zvuči toliko dobro u gudačkoj izvedbi, pošto je smišljen samo za klavir, i to da Politik sadrži previše nabijanja za tanke žice gudačkih instrumenata. Zato je The String Quartet lijepo izmislio svoju skladbu, Windows, po uzoru na Coldplay. I to je ona skladba koja tu na ovom blogu svira. Meni najdraže s ovog CD-a su In My Place, God Put a Smile Upon Your Face, Clocks, Daylight i Trouble. Obavezno preslušati! :-D
Postoji i Piano Tribute to Coldplay, ali ga nigdje i nikako ne mogu nabaviti. Sve sam pregledao, pretražio, pročeprkao i ispremetao. Nema ga! A tako ga želim slušati!!!

The String Quartet
Strung Out on Jagged Little Pill

Kako je Luka jednom počeo sa slušanjem Alanis Morissette, on je i ovaj CD nabavio i vjerujem kako je to bilo po prvi puta da sam ja poslušao nešto od tribute albuma. Kao što se može primijetiti iz naslova, ovo je preradba albuma Jagged Little Pill. Započinje kretivnim All I Really Want, a završava skladbom Wake Up. Nisam siguran, ali mislim kako su i Wake Up oni izmislili po uzoru na Alanis. Luka će me demantirati ako nije točno. S ovog CD-a ja posebno volim slušati You Oughta Know, Hand in My Pocket i Head Over Feet. Ali ukusi su različiti - možda se vama svidi upravo nešto drugo! :-)

The String Quartet
Tribute to Evanescence

Sada zamislite prvi tribute koji sam spomenuo, samo u preradbi gudačkog kvarteta. Ljudi su jednostavno ostali očarani skladbama s Fallena. Pa nije niti čudo kada su tako dobre! Going Under ovdje ima predobru izvedbu! Još samo nedostaje Amy Lee. Isto tako, Haunted je zadržao svoj jeziv prizvuk, koji se, vjerujem, koristeći gudačke intrumente još i poboljšao. Ali opet, My Immortal meni osobno ne zvuči pretjerano dobro odsviran na ovaj način - to je meni za klavir i ništa više. Tourniquet je isto gotovo savršeno obrađena. Album završava skladbom Undertowe koju su oni skladali po uzoru na ostale pjesme s tog albuma. Odlična je. :-)

The String Quartet
Tribute to Red Hot Chili Peppers

Ovaj gudački tribute album Red Hot Chili Peppersu ima više izvođača - od Tallywood Stringsa, preko Ya! Baby!-ja, do Vindalooa. Sve započinje skladbom Under the Bridge, a zatim su dobro obrađene Californication, Fortune Faded pogotovo, By the Way i Can't Stop. U neke od tih skladbi dodane su i određene udaraljke, čega nema u prijašnjim tribute albumima. Ovo mi je jedan od tribute albuma koji i ne slušam tako često pa ne mogu od njemu previše pisati, iako volim slušati Red Hot Chili Pepperse! :-)

Uskoro ću otići u potragu za još takvih tribute albuma, pa se (najvjerojatnije) uskoro nadajte još jednom postu ovoga tipa. ;-)

Evo mene opet nakon dugo vremena. Jednostavno nisam mogao pisati zbog količine toga što trebam iz dana u dan znati za koji ispit ili ispitivanje. Čak sam mislio da ću nešto imati vremena i čitati, ali danas sam shvatio kako ja nikako za to ne mogu naći vremena... Počnem čitati. Zaspem. I neki dan sam otvorio ladicu svog radnog stola i shvatio kako sam ja u nju spremao vrećice iz Algoritma svaki put kada bih kupio jednu knjigu - pa sada napokon imam u čemu prenijeti dvoje knjige u novi stan. Stvarno ih ima puno. Pa makar se trebao vraćati u nekoliko navrata po još.

Danas sam si u školi mislio: Ako preživim današnji dan, preživjet ću sve. :-P Objašnjenje: nekolicina ljudi iz razreda i ja smo svoju drugu ocjenu iz povijesti zaradili još u prošlom polugodištu pa smo sada, kada su svi odgovarali, prvi na redu za novi krug. No, na svu sreću, pojavili su se studenti - blaženi bili! - i odlučili gledati kako profesor nama predaje, pa tako nije bilo ničega od ispitivanja. E, pod tim satovima događaju se zanimljive stvari, pa unatoč studentima, nismo propustili priliku da se dobro nacerećemo svi zajedno. I nakon blok-sata matematike, povijesti i zatim blok-sata hrvatskog, došli smo na biologiju i pisali test. Naime, petminutni, ali nama učenicima je ionako svejedno jer i za jedan i drugi moramo utrošiti cijelo sunčano i lijepo poslijepodne kako bismo naučili. Problem je u tome što ja nisam utrošio poslijepodne na to, već sam lijepo zadrijemao, pa sam trebao učiti navečer do jedan i pedeset. Coffee, anyone?

I sada sam na rubu snaga. Trebao bih se ići opet odmoriti, pa onda učiti informatiku. Baš me zato razveselio Ivonin post, na njenom, Mijinom i Petrinom blogu. :-) Samo što ja na to sve mogu dodati da je život samo jedno kratko vrijeme u kojemu ne napravimo ništa pretjerano značajno, ali i najviše planine su sazdane od sitnih zrnaca kamenja i pjeska. Tako da pouzdano znam kako se svaki trud isplati.

Baš mi je dobro što je proljeće napokon došlo i do nas. Primijetio sam kako se na drveću može već zapaziti zelenkasta boja od silnih pupova koji su se počeli obnavljati. S proljećem se vraćaju i moje muze, nimfe, oreade i ostale inspiracije, pa se veoma veselim nadolazećem razdoblju. Znam da sam ovo već barem deset puta napomenuo, ali uskoro se i selimo pa ću napokon imati mira u svojoj vlastitoj sobi. :-D

Čak mislim da sam i dobro napisao biologiju.

Baš mi je drago što je ovaj tjedan počeo tako lijepo, sunčano. To me odvraća nekako od škole i zapravo se ne osjećam krivim zbog toga. Naprotiv, u školi je bilo također lijepo - svi su se ulijenili i uživaju u suncu koje dopire kroz prozorska stakla učionica. Pod likovnim se sparina uvukla u učionicu nakon što je profesorica rekla da zatvorimo prozor jer su neki bježali kroz njega van. :-D Baš dobro!

Danas je meni i Luki javljeno kako se u novi stan selimo sljedeći tjedan u srijedu. Odnosno, tada ćemo dobiti ključeve. Razmišljao sam kako bih mogao tu svoju hrpetinu knjiga zapakirati i prenijeti, a da se ne zaprljaju u međuvremenu. Htio sam otići u Algoritam i reći im neka mi daju desetak onih velikih bijelih vrećica s njihovim znakom jer su te vreće sto posto čiste. Ali onda sam od toga odustao zato što mi je mama rekla da ona na poslu ima neke veće i korisnije. Ali opet, problem je u tome što ne mogu prenijeti sve odjednom samo u tim vrećama, već bi mi trebala i nekakva kutija. Kada sam to rekao, mama mi je rekla kako tata na poslu ima nekakve kutije u koje mogu spremiti svoje knjige. No, opet, kao uvijek, problem je ovoga puta u tome što su te kutije prevelike i knjige bi svojom težinom propale dolje. Zato mi trebaju manje kutije. Opet se javila mama - rekla je da ću sljedeći tjedan ići s njom kada bude išla na posao i vrebati na Dionu dok oni to budu iznosili van. Samo se nadam da neće biti kakvog soka ili čokolade po tome svemu...

Imate li vi kakvu ideju?

Osim toga, moram smisliti kako prenijeti svoj krevet i još neke stvari. No, za to mi ne treba nešto posebno čisto ili veliko. Nadam se da će sve proteći kako treba... Javim vam u svakom slučaju! :-D

Evo, još jedan tjedan je pri kraju, i ja si razmišljam koliko se toga dogodilo od utorka, kada sam zadnji put pisao post. Tu sam za kompjuterom, a kroz prozor zimskog vrta mogu vidjeti kako će ovaj vikend biti zaista sunčan. Za razliku od prošlog kada je još padao snijeg. A meni je snijeg jednostavno - bljak! :-P

Srijeda
Bio je roditeljski sastanak na kojem smo bili i roditelji i mi učenici zato što je bilo nekakvo predavanje, koje su organizirali psihologica i još nekoliko učenika iz našeg razreda. Ja sam malo kasnio, sa još nekolicinom ljudi iz razreda, zato što u početku nismo znali niti gdje je to, a netko je rekao da će se sastanak održati u kino-dvorani, pa smo pohitali tamo. I kada smo shvatili da je zatvorena, otišli smo gore u učionicu, i gle čuda - bio je tamo! Razrednik nam je rekao kako nažalost ne idemo u Gardaland, zato što je termin izleta taman kada je natjecanje iz prve pomoći. Pa zato da škola ima predstavnike, ništa od izleta. :-(
Profesor iz povijesti nam je tada rekao kako test ipak pišemo u petak i kako ga nikako ne može otkazati zato što je u ponedjeljak županijsko natjecanje iz povijesti pa nemamo prvi sat.

Četvrtak
Bili smo na zemljopisu. Profesor je ponavljao s nama gradivo pokazujući nam folije (E, da - sad sam se sjetio: Bili mi jednom na biologiji i imali zamjenu i žena je za foliju rekla "prozirnica"! He he he...) te je usput pričao o vrstama nastambi, suprotnosti nerazvijenog i razvijenog svijeta, a onda... "Čekaj, čekaj, čekaj. Što sam ja ono neki dan čitao na internetu čitao? Aha, da! Leo je dvajst-jedan put izbrojao da sam tijekom blok-sata rekao prav za prav! Jel to istina!??" Svi smo se nasmijali, a Luka i ja ostali zabezeknuti. Jel on to čitao ovaj blog? He he he... Sad je i meni smiješno.

Petak
Da, test iz povijesti je došao. S obzirom da sam ga kako-tako dobro riješio, nemam blage veze koliko bih mogao dobiti. I nakon dvije nedjelje, jednog utorka, i srijede, četvrtka i petka ujutro učenja zelenih cjelina iz udžbenika - shvatio sam kako će uvijek biti pitanja na koja neću moći odgovoriti. Gotovo da mi je žao, ali nije. Mislim da ću ispraviti jednog dana. Napokon, imam još tri mjeseca za razmišljanje o tome. :-D

Subota
Upravo sada, Luku i mene užasno bole pluća. Pogodite što smo radili! Demonstrirat ću vam: Pokušajte pričati tako da umjesto izdišete riječi, udišete. E, sada pokušajte izgovoriti "klaustrofobija" i "ne fufljaj!". Znam, nismo normalni. He he he...
Osim toga, bio sam već i u Algoritmu jer mi je došla knjiga koju sam naručio. :-))))

Unatoč svemu, veoma dobar tjedan!

________________
P. S. - Tko prepozna što je na fotografiji iznad teksta, treba jedan veeeliki odmor... Inače fotografija je izvorno Lukina. :-)

Danas Luka i ja nismo imali nastavu zbog toga što se u našoj školi održava natjecanje iz matematike. To se točno poklopilo s tim da DsK i Shani također nisu imale nastavu, te su došle u Zagreb pogledati izložbu "Van Gogh". I naravno, dogovorili smo se za kavu - DsK, Shani, Luka i ja. Četiri blogera za jednim stolom u bookcaféu Profil Megastorea.

Nakon hladnog vjetra koji je užurbano prolazio Bogovićevom ulicom i povremeno nas ošinuo po licima čak u tolikoj mjeri da nismo mogli pričati, Profil Megastore bio je ugodna promjena. DsK, kao uvijek vjerna romanima, već je isprva ugledala što je tražila, i zatim smo otišli na kat i sjeli u donekle udobne bijele naslonjače... One - Nescafe. Mi - Schweppess. I prošli smo, vjerujem, sve teme - od knjiga koje volimo, što čitamo, ljudi s blogova koje poznajemo, preko školskih tema i izleta do komentara na trenutačne novosti i novine u Hrvatskoj. Povremeno smo izvalili i nešto smiješno pa se cerekali, tipa:

Luka: Gle! Imaš isti mobitel kao i ja!
DsK: Ma da!?
Luka: Da, samo moj ima malo drugačiju masku. Znaš onu običnu plavu.
DsK: Ma meni je ta već bila dosadila.
Boris (nenadano izvaljuje): A-ha! Ja imam crno-bijeli mobitel!
(Zamisli.)
Svi zaredom u čudu pogledaju. :-D

Moram priznati da me iznenadilo što su one prepoznale nas prije nego smo mi skužili da su uopće u blizini. Još je više začuđujuće što nisu niti pitale jesmo li mi Boris i Luka. Svaka čast! :-D Ako ikada odemo u Rijeku, moramo im se i mi onda javiti. Baš mi je bilo OK ovo nalaženje i drago mi je što smo se napokon svi četvero vidjeli uživo!

Prošloga ljeta, jednom kada smo se našli u gradu, maleXira mi je posudila knjigu "Sjećanja jedne gejše" Arthura Goldena. Za trenutak sam se našao u čudesnom svijetu japanske kulture, a knjigu nisam mogao ispustiti iz ruku dok ju nisam pročitao. To je prva knjiga o Japanu koju sam ikada pročitao (barem mislim). Tjedan dana zatim sam saznao kako se snima film i kako će biti u kinima već u dvanaestom mjesecu. Dogovorili smo se kako ćemo to zajedno ići pogledati. :-)

Našli smo se nešto poslije šest sati u blizini Cinestara, i već za desetak minuta sjedili smo u udobnim naslonjačima. I dok su trajale reklame, V. i T. su jele kokice, a maleXira je gotovo ispraznila svoju zalihu čipsa i umaka gunđajući što uživa u filmu, samo kada bi još počeo... Svjetla su se ugasila i na bijelom platnu se pojavila slika vode, a uskoro je i radnja započela misaonim monologom. U japanskom stilu, naravno. Mislim kako je početak radnje smješten u neko razdoblje prije Drugog svjetskog rata, a započinje tako da Chiyo i njenu sestru otac proda zato što se za njih ne može brinuti otkako mu je žena bolesna. Čekaj, čekaj, žena ti je bolesna i ti prodaš djecu? Di je tu mozak??? Chiyo dolazi u najpoznatiju četvrt Kyota - Gion - gdje je odvojena od svoje sestre. U toj okiyi, kako kažu Japanci, živi i glavna gejša Hatsumomo, koja je ljubomorna na njene izrazito plave oči i ljepotu i smišlja svakakve prijevare da osramoti Chiyo... Histerična baba. No, uskoro se za nju zauzima Mameha, također gejša. Nekako mi se činilo da mi je poznata ta glumica, samo se mogu sada sjetiti otkuda. Uskoro Chiyo mijenja ime u Sayuri, i postaje gejša.

U jednoj sceni filma Mameha nudi Sayuri nož i kaže joj da se poreže na mjestu koje joj je prije označila. Ova sva zbunjena, da bi na kraju zaključila: "Ako ti gejša kaže da si porežeš nogu, porežeš si nogu!" Rekao sam ja da je meni ta kultura jeziva. Znate ono s reklame s televizije da prava gejša može zaustaviti muškarca samo jednim pogledom? Može ona i više od toga; čovjek se u filmu zabio u kolica biciklom zato kaj ga je pogledala i raspao se po podu ko krumpir! I onda joj još Mameha kaže: "Spremna si." Ako ti tako kažeš... A ona njihova gazdarica okiye, koju zovu Majka stalno nešto zbraja na tom svom abakusu ko bedasta. Iživljava se na njemu. Sadistica jedna. I ona starija, koja se kao mumija pojavljuje u pozadinama - mislim kako je maleXira izgubila tek za taj čips s umakom jer je starici koža izgledala poput stogodišnje sušene piletine... Izgleda da smo Luka i ja, kao i uvijek, krivo shvatili film - to bi trebala biti romantična ili povijesna drama, a mi smo ju pretvorili u komediju. :-P

Nemojte me krivo shvatiti - film je bio predobar. Krajolik je bio toliko dobro napravljen, pogotovo jedna bambusova šuma negdje usred filma kroz koju su prolazili automobilom. K'o s nekog drugog planeta! A soundtrack da i ne spominjem; moram si ga odmah nabaviti. Pa makar mi iz te glazbe izdrndavale te dvije žice shamisena. I zapamtite: nisu vam gejše prostitutke (neee, nipošto...), to su umjetnice, odnosno živuća umjetnička djela, koje vole zabavljati mušterije i prodavati im svoj mizuage (dakako, samo jednom u životu - svoju nevinost).

Jesam li vam pričao priču o jeguljama i špiljama?
He he he he...

avete! hodiernus dies laetus erat - Lucius et ego non monitores sumus. qualiscumque dies erat, lassus sum. multa difficila subiecta sic molesta erant, ut domum reddo meum somnicolusum corporem. fortasse odiosa subiecta ex homine vitam bibit qoumodo hirudo sanguinem bibit. cras historiam aversabilem disco, et iam adgravesco. atqui, tempus non citus est... aestivam feriam non possum mantare. legerim multum librum, relaxaverim in cubile, biberim multae aquae,... fortasse abscesserim mare superum, Mare Adriaticum. ecce qoumodo cogitationes meae evanescit!

cras etiam in cinema Iohanna, Silentiana, Staphyla, Lucius et ego adeimus adservare "Monumenta unae geishae". praeclarus motionis imago! Iohanna dederam librum inter annotina aestatis. :-)

recellimus veritati - crastinus dies difficilis est. et ego didicerim historiam. :-(

valete!
:-D Boris

________
post scriptum: altra epistola in Lingua Croatica fuerit. fortasse epistola plena erroribus est - non curate. commentate quamlibet :-)))))

Sljedeće čega se sjećam nakon što sam se jedva i lijeno izvukao iz kreveta, jest snijeg i zaleđenih lokvi vode koje su pod nama pucale poput krhkog stakla. Zatim stakalca iz biologije na kojima su gmizale bakterije i razne mikroskopske životinjice, dok smo mi zapravo trebali promatrati modrozelene alge. To me baš potaklo na razmišljanja kada će drveće opet biti zeleno i ljuljati se na laganom i osvježavajućem proljetnom povjetarcu. Tada je najbolje doba godine, u jesen ili proljeće, jer onda imam mnogo korisniju inspiraciju nego zimi kada nema sunca ili ljeti kada je prevruće za ikakav napor veći od izležavanja u krevetu. Preko ljeta ću najvjerojatnije uživati u svojoj novoj sobi svirajući klavir, pišući priče, i čitajući koju od svojih nepročitanih knjiga.

Razrednik nam je u ponedjeljak podijelio neke papire. Naime, radi se o izletu na koji idemo osmog i devetog travnja - u Italiju. Pošli bismo iz Zagreba u jedan ujutro (ljudi, k-hm, spavanje?), i vozili bismo se kroz Sloveniju u sjevernu Italiju, pa do Verone. Piše "razgled kulturno-povijesnih zgrada", a odmah do toga velikim slovima imena znamenitosti (od kojih svaku najvjerojatnije nećemo gledati niti deset minuta, ali svejedno su ih naveli da nam se čini više). Tu su ubrojeni i Julijin balkon (koji zapravo nije Julijin, ali tako eto izgleda), Danteov spomenik (hm... tu se moram fotografirati!), i zatim neka imena na talijanskom - puno via, piazza, arche i arena. A poslijepodne ćemo provesti u Gardalandu, u kojem ćemo biti punih osam sati. Hoće li nam biti dosta? Luka i ja smo obećali T. da ćemo ići na jednu vožnju na koju ona prošli put nije išla zato što nitko nije htio ići s njom, a baš je htjela. Zatim idemo u Lido di Jesolo kako bismo prenoćili. Prenoćili? Ha ha ha...

Drugi dan ćemo krenuti do Venecije i također pogledati zanimljivosti. Profesor iz zemljopisa nam je rekao da je lijepo to vidjeti jer možda za pedeset godina od toga svega ne bude više ništa... Znaš, sine, tvoj pradavni praprapradjed Boris bio je u Veneciji jednom dok je još postojala. Kada budemo imali vremena za vlastite aranžmane, moram sve živo fotografirati i onda ću neke fotografije najvjerojatnije objaviti ovdje. Polazak prema Zagrebu, dolazak u kasnim noćnim satima. A onda spavanje do sutra u jedan poslijepodne, kada trebamo krenuti u školu. :-)

Mislim kako će nam biti dobro...

Nadam se da vam se sviđa novi dizajn ovoga bloga. To sam ja sam napravio (ponosim se...), samo mi je Luka to prebacio iz normalnog HTML koda u ovaj tu neki blogovski kaj ga ja nemam pojma. Otkad je Luka otišao, odlučio sam kako ću zadržati naziv bloga i rečenicu o mudrosti na latinskom ispod naslova - Mudrost putuje kroz vjetar i vrijeme. Ali sam isto tako dodao fotografiju dasaka na jednom doku Jaruna, sve to zavalovio, i k tome umetnuo neke stihove iz pjesama na latinskom Mediaeval Baebes - "Musa venit carmine" i "Return of the Birds" (neka vas naslov ne zavara) - i ovu lijepu podlogu poput neke čudne vrste hrapavog papira. Meni se sviđa...

Već je kasno - trebao bih ići spavati da se sutra mogu probuditi za nastavu, ali tako mi se ne da. Znam da neću moći zaspati i ležat ću u krevetu gledajući neki kasnovečernji film, po mogućnosti horor koji će me još više razbuditi. Sjedeći za kompjuterom mogu vidjeti Mjesec, što je meni malo neobično, jer ga ne vidim tako često kada sjedim ovdje, ali uvijek mi privlači pogled prema gore i u ovom mraku osim kompjutera samo on blješti... Uz zvukove noći koji su gotovo neprimjetni, u glavi mi se pojavljuje lagan prizvuk tihih tonova "Mjesečeve sonate", i jezivo tiho otkucavanje batića klavira po žicama. Glazba koja prolazi kroz tminu ovih noćnih razmišljanja.

Možda bih mu trebao pokazati koju kunu da bude miran...

danas, ove vjetrovite subote, odlučujem otvoriti vlastiti blog. ne zato što mi je dosadilo pisati zajedno s borisom (štoviše, bilo je zabavno), nego kako bi mu dao dovoljno slobode u vezi uređivanja bloga i sadržaja na njemu. od studenog se puno toga promijenilo, a nadam se da će sve dalje teći istom brzinom, samo u dva smjera. dakle, ovo je moj zadnji post ovdje.

uživajte..
luka

Ej,

Opet ja. Boris. Luka je sada uzeo stanku na neko vrijeme (dok ne uhvati moj tempo), a ja sam se jednostavno raspisao češće nego prije. Danas je, kao što mnogi znate ili ne znate - Svjetski dan knjige! Dakle, povodom toga htio bih pozdraviti, najprije DsK (s kojom se po tom pitanju mogu jedino poistovjetiti), a onda sve ljubitelje dobre knjige. Tu bi se savršeno uklapala knjiga Gabriela Zaida "Koliko knjiga!", zar ne, DsK? A da je danas taj dan, saznao sam upravo na Algoritmovoj internetskoj stranici, jer je pisalo ovo:

"Četvrtak, 02.03. obilježava se Svjetski dan knjige, pa smo u svim knjižarama Algoritma pripremili posebnu akciju za sve knjigoljupce. Sve kupce bilo koje knjige (bilo strane, bilo domaće) počastit ćemo keksima, čajem i Kafkinom juhom, knjižicom za sve ljubitelje dobre hrane i dobre knjige (ne nužno tim redoslijedom).
Za sve one koji su se ikada pitali kakvu bi im večeru pripremili Franz Kafka, Jane Austen ili Raymond Chandler, ovo je idealna prilika da to saznaju.
U Kafkinoj juhi, londonski fotograf i književni trbuhozborac Mark Crick riječju i fotografijom predstavlja vam četrnaest recepata glasovima najvećih svjetskih pisaca, od Homera preko Marcela Prousta i Grahama Greenea do Irvinea Welsha, a ova duhovita mješavina književnih motiva toliko će vas zabaviti, da će vam biti žao kada gosti napokon stignu.
Hrvatski prijevod ove književne delicije potpisuje Damir Biličić, a dizajn naslovnice Marina Leskovar."

A kako sam ja jedan o tih knjigoljubaca, pogodite gdje sam bio prije nastave? Pa naravno. I kupio sam si Tolkienovog "Hobita", te uz njega dobio "Kafkinu juhu", nešto čajnih kolačića, a čaj nisam pio jer mi nije bilo za piti čaj. Ali zato su keksi, odnosno oni okrugli čajni kolačići bili za prste polizati - uzeo sam si ih puno, a za mnom su ostajale mrvice u svakom kutku u kojem sam proučavao što ima novoga od naslova. Uspio sam uočiti među novim knjigama i novu knjigu Sue Monk Kidd, ali kako sam već u debelim dugovima prema Luki (da, upravo sam od njega posudio novac za "Hobita"), to će morati malo i pričekati.

Samo šteta što sam tako brzo trebao krenuti u školu. Kupljene knjige sam stavio u školski ormarić, a pregledao sam ih tek nakon šest školskih sati, kada sam došao doma i lijepo se raskomotio. Dakle, unutra ima i recept za jednu "Raskošnu tortu", koja mi se jako sviđa zato što sadrži puno čokolade. Vjerovali ili ne, unutra se nalazi i jedan recept od Homera. I još je sve to zajedno u boji, s isječcima iz djela u kojima se spominje određeno jelo (što mislite, otkuda naslov "Kafkina juha"?)...

Požurite, imate još samo vremena do subote!
;-) Boris