Sljedeće čega se sjećam nakon što sam se jedva i lijeno izvukao iz kreveta, jest snijeg i zaleđenih lokvi vode koje su pod nama pucale poput krhkog stakla. Zatim stakalca iz biologije na kojima su gmizale bakterije i razne mikroskopske životinjice, dok smo mi zapravo trebali promatrati modrozelene alge. To me baš potaklo na razmišljanja kada će drveće opet biti zeleno i ljuljati se na laganom i osvježavajućem proljetnom povjetarcu. Tada je najbolje doba godine, u jesen ili proljeće, jer onda imam mnogo korisniju inspiraciju nego zimi kada nema sunca ili ljeti kada je prevruće za ikakav napor veći od izležavanja u krevetu. Preko ljeta ću najvjerojatnije uživati u svojoj novoj sobi svirajući klavir, pišući priče, i čitajući koju od svojih nepročitanih knjiga.

Razrednik nam je u ponedjeljak podijelio neke papire. Naime, radi se o izletu na koji idemo osmog i devetog travnja - u Italiju. Pošli bismo iz Zagreba u jedan ujutro (ljudi, k-hm, spavanje?), i vozili bismo se kroz Sloveniju u sjevernu Italiju, pa do Verone. Piše "razgled kulturno-povijesnih zgrada", a odmah do toga velikim slovima imena znamenitosti (od kojih svaku najvjerojatnije nećemo gledati niti deset minuta, ali svejedno su ih naveli da nam se čini više). Tu su ubrojeni i Julijin balkon (koji zapravo nije Julijin, ali tako eto izgleda), Danteov spomenik (hm... tu se moram fotografirati!), i zatim neka imena na talijanskom - puno via, piazza, arche i arena. A poslijepodne ćemo provesti u Gardalandu, u kojem ćemo biti punih osam sati. Hoće li nam biti dosta? Luka i ja smo obećali T. da ćemo ići na jednu vožnju na koju ona prošli put nije išla zato što nitko nije htio ići s njom, a baš je htjela. Zatim idemo u Lido di Jesolo kako bismo prenoćili. Prenoćili? Ha ha ha...

Drugi dan ćemo krenuti do Venecije i također pogledati zanimljivosti. Profesor iz zemljopisa nam je rekao da je lijepo to vidjeti jer možda za pedeset godina od toga svega ne bude više ništa... Znaš, sine, tvoj pradavni praprapradjed Boris bio je u Veneciji jednom dok je još postojala. Kada budemo imali vremena za vlastite aranžmane, moram sve živo fotografirati i onda ću neke fotografije najvjerojatnije objaviti ovdje. Polazak prema Zagrebu, dolazak u kasnim noćnim satima. A onda spavanje do sutra u jedan poslijepodne, kada trebamo krenuti u školu. :-)

Mislim kako će nam biti dobro...

Nadam se da vam se sviđa novi dizajn ovoga bloga. To sam ja sam napravio (ponosim se...), samo mi je Luka to prebacio iz normalnog HTML koda u ovaj tu neki blogovski kaj ga ja nemam pojma. Otkad je Luka otišao, odlučio sam kako ću zadržati naziv bloga i rečenicu o mudrosti na latinskom ispod naslova - Mudrost putuje kroz vjetar i vrijeme. Ali sam isto tako dodao fotografiju dasaka na jednom doku Jaruna, sve to zavalovio, i k tome umetnuo neke stihove iz pjesama na latinskom Mediaeval Baebes - "Musa venit carmine" i "Return of the Birds" (neka vas naslov ne zavara) - i ovu lijepu podlogu poput neke čudne vrste hrapavog papira. Meni se sviđa...

Već je kasno - trebao bih ići spavati da se sutra mogu probuditi za nastavu, ali tako mi se ne da. Znam da neću moći zaspati i ležat ću u krevetu gledajući neki kasnovečernji film, po mogućnosti horor koji će me još više razbuditi. Sjedeći za kompjuterom mogu vidjeti Mjesec, što je meni malo neobično, jer ga ne vidim tako često kada sjedim ovdje, ali uvijek mi privlači pogled prema gore i u ovom mraku osim kompjutera samo on blješti... Uz zvukove noći koji su gotovo neprimjetni, u glavi mi se pojavljuje lagan prizvuk tihih tonova "Mjesečeve sonate", i jezivo tiho otkucavanje batića klavira po žicama. Glazba koja prolazi kroz tminu ovih noćnih razmišljanja.

Možda bih mu trebao pokazati koju kunu da bude miran...

Napisano u 01:48 sati.

komentari (80) ... ispis ... link