Evo mene opet nakon dugo vremena. Jednostavno nisam mogao pisati zbog količine toga što trebam iz dana u dan znati za koji ispit ili ispitivanje. Čak sam mislio da ću nešto imati vremena i čitati, ali danas sam shvatio kako ja nikako za to ne mogu naći vremena... Počnem čitati. Zaspem. I neki dan sam otvorio ladicu svog radnog stola i shvatio kako sam ja u nju spremao vrećice iz Algoritma svaki put kada bih kupio jednu knjigu - pa sada napokon imam u čemu prenijeti dvoje knjige u novi stan. Stvarno ih ima puno. Pa makar se trebao vraćati u nekoliko navrata po još.

Danas sam si u školi mislio: Ako preživim današnji dan, preživjet ću sve. :-P Objašnjenje: nekolicina ljudi iz razreda i ja smo svoju drugu ocjenu iz povijesti zaradili još u prošlom polugodištu pa smo sada, kada su svi odgovarali, prvi na redu za novi krug. No, na svu sreću, pojavili su se studenti - blaženi bili! - i odlučili gledati kako profesor nama predaje, pa tako nije bilo ničega od ispitivanja. E, pod tim satovima događaju se zanimljive stvari, pa unatoč studentima, nismo propustili priliku da se dobro nacerećemo svi zajedno. I nakon blok-sata matematike, povijesti i zatim blok-sata hrvatskog, došli smo na biologiju i pisali test. Naime, petminutni, ali nama učenicima je ionako svejedno jer i za jedan i drugi moramo utrošiti cijelo sunčano i lijepo poslijepodne kako bismo naučili. Problem je u tome što ja nisam utrošio poslijepodne na to, već sam lijepo zadrijemao, pa sam trebao učiti navečer do jedan i pedeset. Coffee, anyone?

I sada sam na rubu snaga. Trebao bih se ići opet odmoriti, pa onda učiti informatiku. Baš me zato razveselio Ivonin post, na njenom, Mijinom i Petrinom blogu. :-) Samo što ja na to sve mogu dodati da je život samo jedno kratko vrijeme u kojemu ne napravimo ništa pretjerano značajno, ali i najviše planine su sazdane od sitnih zrnaca kamenja i pjeska. Tako da pouzdano znam kako se svaki trud isplati.

Baš mi je dobro što je proljeće napokon došlo i do nas. Primijetio sam kako se na drveću može već zapaziti zelenkasta boja od silnih pupova koji su se počeli obnavljati. S proljećem se vraćaju i moje muze, nimfe, oreade i ostale inspiracije, pa se veoma veselim nadolazećem razdoblju. Znam da sam ovo već barem deset puta napomenuo, ali uskoro se i selimo pa ću napokon imati mira u svojoj vlastitoj sobi. :-D

Čak mislim da sam i dobro napisao biologiju.

Napisano u 16:32 sati.

komentari (27) ... ispis ... link