Vjetrovito

Pozdrav svima!

Evo malo i mene, pošto već jako dugo nisam pisao - čak od onoga, kako Luka kaže, ružnog posta s mojim rukopisom, dok je još bio plavi blog. I, kako je danas grad prepun ljudi pod krinkama, odlučio sam malo pisati o renesansnom tipu kazališne predstave iz koje je to sve nastalo. Commedia dell' Arte.

Ta vrsta komedije pojavila se u šesnaestom, a bila veoma popularna najviše u osamnaestom stoljeću, dok se izvodi čak i danas. Kod nas se njen naziv prevodi kao komedija umijeća, najprije zato što glumci nemaju neki zadani predložak po kojemu će glumiti, već improviziranjem stvaraju svaki puta iznova jedinstvenu komediju. U nju pripadaju i žongleri, akrobati i pantomimičari te ostali putujući glumci. Iako mnogi vjeruju kako tipovi likova u ovoj vrsti komedije nisu jasno određeni, uvijek se ponavljaju ista imena:

Arlecchino (Harlekin)
On je Pantaloneov sluga. Veoma je jadan i siromašan. On nosi karakterističan kostim, šarenih boja u kojima se najviše ističe crvena. On ne zna pisati niti čitati, a napustio je svoj rodni Bergam kako bi potražio sreći u Veneciji, čije bogatstvo u to doba raste zbog trgovine s istočnim zemljama. On je akrobat i klaun, i obično nosi štapić kojim udara druge likove. On zapravo nije loš lik drame, samo se nastoji istaknuti. To obično rezultira zabavom.

Brighella (Figaro, Scapin iz Moliereove drame)
Loš lik drame, džepar i Harlekinov partner. On je veoma samostalan, koji je uspješan u svom poslu, iako je u početku bio veoma skroman. On je ženskar, i ima puno uspjeha sa ženama. Kada bi on živio danas, najvjerojatnije bi imao vrhunski automobil, ludu odjeću i mnogo nakita. Njegov šarm nekada zna zbuniti žrtvu njegovih pothvata.

Columbina (Kolumbina, Sluškinja, Harlequine, Pierrette)
Sluškinja Innamorate i ljubavnica Harlekinova, često upletana u intrigu. Veoma je dosjetljiva, a njena pamet spašava ostale likove u mnogim situacijama.

Il Capitano (Kapetan)
Veoma hvalisav ratnik, ali kukavica iznutra.

Il Dottore (Doktor Balanzone, Doktor Graziano, Doktor Kuga, Doktor)
On je mjesni aristokrat. Veoma je bogat, obožava hranu i dobro vino.

Gianduia
Veoma pristojan pijemontski seljak.

Innamorata (Ljubavnica)
Vodeći lik, žena. Nije nosila masku.

Innamorato (Ljubavnik)
Vodeći lik, muškarac. Također nije nosio masku.

Isabella (Lucinda, Cornelia, Silvia, Rosaura)
Pantaloneova kći. Veoma je tvrdoglava, osjećajna i ima osjećaj za mjeru, kako i u ponašanju tako i u intrigi komedije. Muškarci se uvijek iznova beznadno zaljubljuju u nju, a ona ih voli zadirkivati i ispitivati. Njen otac se trudi upravljati njenim životom organizirajući sastanke i dogovore kako bi našao prigodnog neženju za nju.

Mezzetin
Francuski lik, kojega je na jednoj slici naslikao Antoine Watteau.

Pagliaccio (Klaun)
Prethodnik današnjih klaunova.

Pantalone (Pantalon de' Bisognosi, Pantalun)
Bogat i nesretan trgovac i Isabellin otac. Zapošljava Harlekina i ponaša se okrutno prema njemu.

Pedrolino (Pierino, Vicenza, Pierrot)
Kada u današnje vrijeme dođete u Francusku, najvjerojatnije ćete primijetiti kako oni imaju svoju inačicu klaunova. Oni se tamo nazivaju Pierroti, a izgledaju kao sanjari s bijelom maskom na licu.

Pulcinella
Zvonar koji unatoč svojoj starosti još uvijek juri za ženama. Poslužio je kao predložak za englesko djelo Punch and Judy.

La Ruffiana (Starica)
Najčešće nečija majka koja ima veliku potrebu za tračanjem s ostalim građankama. Ona se neposredno upleće u živote Ljubavnika.

Scaramuccia (Skaramouche, Skaramuš)
Avanturist i vitez koji zamjenjuje Kapetana u njegovim kasnijim pohodima. On je bio sluga nekog drugog lika u komediji. Nosi crnu baršunastu masku i crne hlače, majicu i šešir.

Zanni
Stari sluga iz Bergama.

Smatra se kako je upravo ovaj tip komedije ono što se izvodilo za vrijeme poklada u starim renesansnim društvima. Sjetite se samo da su neke drame bile pisane isključivo za ovo doba godine, a onda i svih onih maski i krinki u Veneciji. Sada barem znate otkuda su većina njih...

Ajd, veliki pozdrav!
;-) Boris

nedjelja navečer. slijedimo svoju rutinu, sjedamo u auto, puštamo cd broj četiri, napuštamo parkiralište i razbuđujemo se od nedjeljne fjake. boris i ja mirno sjedimo odostraga, škiljeći gledamo kroz zamagljene prozore, a tata vozi. boris je obično taj koji govori, a mama zajedno komentira s njim nešto. ja slijedim pogledom isprekidane bijele linije koje se izmijenjuju po cesti i mislim na ponedjeljak koji dolazi.

naše putovanje započinjemo kroz ljubljansku aveniju, kako bi nakratko udahnuli zrak novog susjedstva i vidjeli kako napreduju radovi na zgradi. zgrada je gotova, otklanjaju i popravljaju nedostatke (zašto to traje tako dugo?). skrenemo i nastavimo dalje. zaustavljamo se u črnomercu gdje izlazimo iz auta i ulazimo u stan gdje svake nedjelje imamo uže obiteljsko okupljanje. vrata otvara baka, po običaju, a stric i njegova cura dolaze kasnije. približim se telki i stišam malo ton, tata dođe i poglasni ju.

prošla nedjelja je bila malo drukčija. strikan (kako mi zovemo svog strica) i jelena (njegova cura) zamolili su nas da ih pričekamo. vraćali su se s puta, a kada smo mi došli do črnomerca, oni su tek izašli s autoputa za zagreb. imali su dvije vijesti. "hm.. zaručeni smo. i trudni smo! ima pet tjedana".. ja sam ostao zatečen i shvatio sam da se smijem od uha do uha. nisam znao kako reagirati, jer nikad prije nisam doživio to da mi je netko među prvima objavio zaruke i uz to da će imati dijete. prva pomisao je bila "jeee", a zatim "postat ću nečiji bratić!", nakon toga "nemojte opet vaditi slike borisa i mene".. sve u svemu, sada slijedi sedam i pol mjeseci trbuha koji sporo raste, priprema za novog člana obitelji, strikanovo uživljavanje u novu ulogu tate, jelene u ulogu mame, i iscrpno čitanje knjiga o trudnoći prije spavanja. i, naravno, uživljavanje nas u ulogu fora bratića koji ne donose za sobom ništa manje od sati smijeha i zafrkancije. pišući ovo dobivam onaj "jedva čekam" osjećaj.

skoro tjedan dana bez posta što mogu zahvaliti iscrpljujućem radnom tjednu, koji je evo napokon završio. a i toga, da ne budem sada skroman, što je boris uzeo podulju stanku u pisanju postova, pa moram ja. :|

subota
probudim se i izjurim van, a u slijedećem trenu ručam kebab s borisom i i. uzeli smo za van, pa smo sjeli na klupu i to pojeli. zatim smo odšetali do zapadnog kolodvora i produžili sve do jelenovca, gdje smo se popeli stubama i sjeli na niski kameni zidić kojem je falio dio ograde, a s kojeg je pogled kao s vidikovca. razgovarali smo o tbf-u, što me tjeralo da razmišljam o tome kako ne bi smio pomišljati da odem na njihov koncert u četvrtak jer pišemo cijelu cjelinu iz kemije u petak (na kraju smo taj test uspjeli odgoditi). ostali smo tamo oko pola sata i neobavezno brbljali o svemu i svačemu, i otišli doma.

za pola sata smo ponovno izjurili van i tramvajem se odfurali do glavnog kolodvora gdje smo se našli s t., a zatim zajedno s njom otišli na jarun. bilo je čudno vidjeti tako mali broj ljudi subotom, ali nekako smo i znali da neće biti puno ljudi jer su na vijestima rekli da je nađen mrtav labud koji je poslan na analizu. mi smo bili uvjereni da je taj labud uginuo od starosti (ili od nečeg drugog, samo nema veze s gripom), stoga se nismo zamarali tim. napravili smo pol kruga oko jezera, i zatim krenuli natrag. noge su nam otpale. al bilo je fora jer smo se družili i zafrkavali. došli smo doma crknuti. a ako je to što sam se dan kasnije prehladio ptičja gripa, ne znam zašto ljudi rade tolku frku oko toga? nije strašno. :) šalim se. samo mi je curio nos. te labude tamo na jarunu nitko više ne hrani, pa panično jure prema tebi ako se približiš rubu vode, koja je na nekim dijelovima površine bila još uvijek zaleđena. t. je to pametno iskoristila, uzela fotić i čik-zz izbliza. i dok je puhao onaj jak vjetar cijelo vrijeme smo se derali jer se međusobno nismo čuli.

luka

četvrtak, 19.40. još jedan stiskavac u tramvaju. pokušavam se progurati od skupine ljudi okupljene oko nekog tko jede slane štapiće punjene kikiriki maslacem do one skupine ljudi u kojoj je boris, a koja je na drugom kraju tramvaja. na slijedećoj stanici pokušavam izaći van s glavom na ramenima.

19.55. netko, nazovimo ju i., i ja trčimo preko ceste u dućan gdje kupujemo bake rollse, ledene čajeve i čokoladice, kako bismo nešto grickali tijekom predstave. zatim jurimo natrag preko ceste, upadamo u kazalište i uskačemo na svoja mjesta.

20.00. svjetla, mrak. počinje.

pustolovine baruna münchhausena
sat vremena urnebesnog solilokvija u kojem karl friedrich hieronymus, barun von münchhausen, umirovljeni vojni kapetan iz osamnaestog stoljeća, zapamćen po mnogim velikim djelima, prepričava svoje izmišljene pustolovine. postavljeno na scenu prema originalnom literarnom predlošku njemačkog znanstvenika i knjižničara imenom rudolf erich raspe u izvedbi glumca vilija matule predstavlja najbolje što kazalište "exit" ovih dana nudi.

eto, tako se dogodilo, da ja napišem novi post kako bi zadovoljio kriterije i želje onih koji na ovaj blog svrate dva puta tjedno i, naravno, borisove. tako usput nekako nadoknađujem sve one njegove postove koje je napisao kada je bilo manje toga za učiti. heh, da.

jučer, ujutro, žurba. budim se sat vremena kasnije od onda kada sam namjeravao i užurbano radim zadaću, ponovim par predmeta i čitam lektiru.. i tako sve dok nisam trebao krenuti u školu. još se čudim kako neki ljudi, koji idu u dvije srednje, sve stignu bez frke i žurbe. dolazim na predsat. iznad glava u hodniku plutaju crveni balončići, odjekuje usiljen smijeh ljudi, a oni koji nemaju nekog s kim bi se držali za ruke skrivaju svoje glave u lokerima. jep.. to je doživljaj valentinova u miocu. :) "depresivno", petra se izjašnjava odmah prvi sat. pod velikim odmorom zujim hodnikom pričajući s nekim, a boris me euforično napadne "lukaluka!" - ovo je namjerno spojeno - "znaš kooji sii?! ouooosmii! ja sam deevetiii! prohohošli smo!".. stanem pred vrata jednog od kabineta u plavom hodniku i buljim u papire zalijepljene na njih. profa ih pažljivo i polagano otvara kako ne bi nekog lupila. mi pitamo "ste vidjeli rezultate?", a ona krajeve usta neprimjetno zakrivi u smiješak. zadovoljna je.

i žao mi je što trkeljam o školi, ali život od ponedjeljka do petka i nije nešto zanimljiv, jer se sve vrti oko nje. pa sada kada sam se već ufurao.. ti-nu-nu, oglasi se u petak pod matematikom razglas, mi se svi umirimo i pet minuta slušamo ravnateljicu koja govori "molim vas, umirite se, poslušajte što imam za reći".. itd. "ovaj.. u ponedjeljak, znate, b turnus nema nastavu, ali vi ćete imati." - hm.. da budemo ljubomorni na njih sada? - "usput, ovaj.. želim napomenuti da treći razredi ne bi trebali već uplaćivati novac za maturalno putovanje bar dok ne odlučimo gdje se ide." :D ovo je glupo.

luka

subotnje jutro, najbolji dio tjedna. nisam išao s borisom i frendovima na jutarnju kavu (zašto to tako svi zovu iako znaju da će rijetko tko uistinu popiti kavu?), nego sam ostao doma i slušam glazbu već tri sata otkako sam se probudio. cijeli tjedan u školi je bio glasan (u kojem god smislu, u redu), pa mi je trebalo odviše odmora. što dokazuje i to što sam jučer legao u pet poslijepodne, i probudio se rano ujutro (stomak.. ovaj.. nisam večerao), te otišao natrag spavati. iako je fjaka još uvijek prisutna, imam dovoljno snage da sjednem na bajk i odjurim na sljeme najstrmijim putem. a to ne mogu zbog hrpetine stvari koje su se nakupile za obaviti u vezi škole, starih prijatelja, obiteljskih fiks ideja i gluposti, itd. i tako..

kako je prošlo natjecanje iz engleskog?
predao sam papire deset minuta do kraja, a odmah zatim i boris. izađemo na hodnik, slijedi glasno „juhu“ i obostrano „što si napisao pod.. ?“ itd. profa: „hoćete vidjeti rješenja?“, mi „nema šanse. pa da se još živciramo prek vikenda hoćemo li proći dalje il' ne?“. ona: „ok“. mi odemo. jest da meni u početku nije bilo bitno da prođem dalje na županijsko, a vjerujem kako nije ni borisu, ali „prav za prav“ (citiram prof. rusana koji je to ponovio tisuću puta u tri školska sata predajući lekcije iz zemljopisa ovaj tjedan), postane ti važno da bar ne budeš zadnji kada vidiš kako su pitanja bila uvrnuta. nije bilo teško, al' ni lagano. prosječno, u redu, rješivo, uvrnuto.

poslije škole, sumorno raspoloženje je „kvario“ lijep dan, stoga smo svi otišli „na kavu“. ušli smo u escobar kod kica jer su stavili ogroman natpis (dobro, možda već stoji tamo dulje vrijeme, ali ga mi nismo skužili prije) za shake od oreo keksa. ušli smo unutra. kvragu, nema tog shakea više. isto tako nema ništa za jesti (a mi slinili nad slikom tortilla od tune i ciabatte s nečim finim unutra na cjeniku). „pa kaj ima?“, pitamo mi. „ovaj.. hm.. ice chocolate?“, a mi „može čoksa“ i donese nam čoksu. super glazba. u letargičnom raspoloženju skoro smo svi zajedno tamo zaspali. stop! sjeli na tramvaj. odfurali se kući.

luka

Bok svima!

Već dugo nisam pisao nekakav post (barem ne na hrvatskom jeziku), pa sam mislio kako bi bilo lijepo da ga sada napišem. Kako ja, osim fotografije, u filmovima gotovo najviše pažnje obraćam na glazbu, odlučio sam napisati nešto malo o tome, odnosno napraviti mali popis najbolje filmske glazbe koju sam ikada imao prilike slušati. Pa da počnemo:

CHOCOLAT, Rachel Portman

Kakav bih ja to bio ljubitelj Joanne Harris i njenih romana da ne stavim glazbu iz njenog filma na prvo mjesto? Čuvena skladateljica je Rachel Portman, koja je skladala glazbu za još nekoliko poznatijih filmova, među njima i Olivera Twista te Orkanske visove (u kojima također glumi Juliette Binoche). Čak je osvojila i Oskara za to svoje vrhunsko djelo. Glazba s ovog soundtracka uspješno odaje koliko se samo skladateljica emotivno vezala za zadatak. Jedino što se može zamjeriti je neprekidno ponavljanje glavne teme kroz cijeli soundtrack, osim kroz nekolicinu dinamičnijih skladbi. Meni osobno najdraža je Vianne Sets Up Shop. Drugo mjesto u mojoj glavi drži skladba Party Preparations, koja me podsjeti na onu svima poznatu francusku nostalgiju prošlog stoljeća. Glavna tema soundtracka se uglavnom najbolje vidi u skladbi Main Titles ili u Passage of Time. U svakom slučaju, preporučujem slušanje! :-D

AMÉLIE, Yann Tiersen

Ovo je soundtrack koji sam najviše svirao na klaviru ikada. Yann Tiersen ima gotovo savršene skladbe za klavire, samo šteta što ja nisam zasada kadar održati njegovu dinamiku koja čini određene skladbe toliko lijepima. Osim za Amélie, Yann Tiersen je skladao i za film Goodbye, Lenin! koji isto ima lijepo odrađenu glazbu. Baš je neki dan bio film Amélie na televiziji, i tada sam dobio ideju za ovaj post. Inače, sve su mi skladbe s ovog albuma dobre, a kada bih trebao odvojiti samo jednu koja mi je najbolja, to bi najsigurnije bila Comptine d'un autre été, jer je svirana u potpunosti na klaviru i što se u njoj najjasnije može uočiti Tiersenova dinamika. Osim toga, među boljima su mi La dispute, Sur le fil (koja je Tihani najdraža, moram napomenuti) i La valse d'Amélie. To je glazba koja će svakoga barem u neku ruku oraspoložiti!

THE LION, THE WITCH AND THE WARDROBE, Harry Gregson-Williams

Mislim kako nema potrebe ponovno govoriti o samome filmu. Samo hoću napomenuti kako uz izvrsnu fotografiju, postoji još bolja glazba. Mislim kako je Harry Gregson-Williams točno pogodio koju vrstu glazbe treba skladati. Od faunove frule, čiji se zvuk razlio scenom uspavljivanja Lucy, do završne glazbe karakteristične za narnijsku bitku. Ova prva, A Narnia Lullaby, je toliko jezgrovita i kada ju malo bolje poslušate možete čuti instrumente koje nemate prilike često čuti. A ta kratka skladba završava iznenadnom promjenom i velikim crescendom, što je sasvim neobično za bilo kakvu skladbu i čini ju ujedno i posebnom. Zatim se u To Aslan's Camp i The Battle provodi glavna tema cijelog soundtracka, koja je toliko dobra da vas je sposobna obuzeti u cjelosti - zamislite da je nema, kako bi jadno bila dočarana bitka... Jesam li u pravu? Eh, da, još sam se sjetio kako se u The Battle može čuti zbor koji pjeva na latinskom - je li potrebno išta više govoriti?

Ne znam zašto, ali mislio sam kako ću imati više ideja za ovaj post od samo tri soundtracka. Odnosno, mislio sam kako će mi sinuti tijekom pisanja, ali nažalost ništa od toga. Eventualno bih mogao spomenuti još i Goodbye, Lenin za koji je glazbu skladao, kako sam rekao, Yann Tiersen, ali ja taj film nisam niti pogledao već samo preslušao glazbu pa neću ništa o tome govoriti.

Dakle, to je to!
:-D Boris