18.02.2006., subota

barun münchhausen

četvrtak, 19.40. još jedan stiskavac u tramvaju. pokušavam se progurati od skupine ljudi okupljene oko nekog tko jede slane štapiće punjene kikiriki maslacem do one skupine ljudi u kojoj je boris, a koja je na drugom kraju tramvaja. na slijedećoj stanici pokušavam izaći van s glavom na ramenima.

19.55. netko, nazovimo ju i., i ja trčimo preko ceste u dućan gdje kupujemo bake rollse, ledene čajeve i čokoladice, kako bismo nešto grickali tijekom predstave. zatim jurimo natrag preko ceste, upadamo u kazalište i uskačemo na svoja mjesta.

20.00. svjetla, mrak. počinje.

pustolovine baruna münchhausena
sat vremena urnebesnog solilokvija u kojem karl friedrich hieronymus, barun von münchhausen, umirovljeni vojni kapetan iz osamnaestog stoljeća, zapamćen po mnogim velikim djelima, prepričava svoje izmišljene pustolovine. postavljeno na scenu prema originalnom literarnom predlošku njemačkog znanstvenika i knjižničara imenom rudolf erich raspe u izvedbi glumca vilija matule predstavlja najbolje što kazalište "exit" ovih dana nudi.

jeste li čuli poznatu priču o letu baruna münchhausena na topovskoj kugli? niste? baš nitko nije čuo?

dakle, radnja je smještena u osamnaestom stoljeću. turci polagano zauzimaju europu i čini se da im nitko ništa ne može. ali samo jedan čovjek, tko drugi nego barun münchausen, će bez ičije pomoći zaustaviti turke. drugi dio prepričava posjet sultanu i spašavanje barunove vlastite glave za dlaku. odličnom izvedbom, pantomimom i mimikom prožetom ozbiljnim monologom, ova predstava gledateljima pruža osjećaj da sve treba biti upravo tako kako je prikazano, te ne vjerujem kako postoji osoba koja je nakon ove izvedbe poželjela pogledati film ili bilo kakvu drugu izvedbu.

sada dolazim do dijela u kojem ću vam ispričati svoj put na mjesec i nekoliko drugih događaja koji su se dogodili. pokušat ću ih opisati što točnije, koliko mi to sjećanje dopušta. krenuo sam na put na nagovor dalekog rođaka, koji je imao čudnu zamisao da postoje ljudi jednako veliki kao oni opisani u gulliverovim putovanjima u carstvu brobdingnagaca.
(citat iz knjige, ne iz predstave)

danas se kod osoba koje neprestano prepričavaju izmišljene događaje i priče koje ih čine junacima i pobjednicima dijagnosticira psihološki poremećaj nazvan münchausenovim sindromom. na kraju, tko bi rekao da laži mogu biti zabavne?

luka

 

Napisano u 12:30 sati.

komentari (24) ... ispis ... link





  

< veljača, 2006 >
P U S Č P S N
    1 2 3 4 5
6 7 8 9 10 11 12
13 14 15 16 17 18 19
20 21 22 23 24 25 26
27 28          


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Nekada davno pisalo je više o meni i tomu što volim ovdje, ali sam shvatio kako je dovoljno da znate da se zovem Boris. Tekstovi koji se ovdje nalaze su oni koji otkrivaju više.

Pišem i za:
velika očekivanja

Ovo su neki od blogova koje pratim:
dsk
irka
iter
darksoul
ziki
smisaoživota42

e-mail



  
 
2005-2010 © Vjetrovito