nedjelja navečer. slijedimo svoju rutinu, sjedamo u auto, puštamo cd broj četiri, napuštamo parkiralište i razbuđujemo se od nedjeljne fjake. boris i ja mirno sjedimo odostraga, škiljeći gledamo kroz zamagljene prozore, a tata vozi. boris je obično taj koji govori, a mama zajedno komentira s njim nešto. ja slijedim pogledom isprekidane bijele linije koje se izmijenjuju po cesti i mislim na ponedjeljak koji dolazi.

naše putovanje započinjemo kroz ljubljansku aveniju, kako bi nakratko udahnuli zrak novog susjedstva i vidjeli kako napreduju radovi na zgradi. zgrada je gotova, otklanjaju i popravljaju nedostatke (zašto to traje tako dugo?). skrenemo i nastavimo dalje. zaustavljamo se u črnomercu gdje izlazimo iz auta i ulazimo u stan gdje svake nedjelje imamo uže obiteljsko okupljanje. vrata otvara baka, po običaju, a stric i njegova cura dolaze kasnije. približim se telki i stišam malo ton, tata dođe i poglasni ju.

prošla nedjelja je bila malo drukčija. strikan (kako mi zovemo svog strica) i jelena (njegova cura) zamolili su nas da ih pričekamo. vraćali su se s puta, a kada smo mi došli do črnomerca, oni su tek izašli s autoputa za zagreb. imali su dvije vijesti. "hm.. zaručeni smo. i trudni smo! ima pet tjedana".. ja sam ostao zatečen i shvatio sam da se smijem od uha do uha. nisam znao kako reagirati, jer nikad prije nisam doživio to da mi je netko među prvima objavio zaruke i uz to da će imati dijete. prva pomisao je bila "jeee", a zatim "postat ću nečiji bratić!", nakon toga "nemojte opet vaditi slike borisa i mene".. sve u svemu, sada slijedi sedam i pol mjeseci trbuha koji sporo raste, priprema za novog člana obitelji, strikanovo uživljavanje u novu ulogu tate, jelene u ulogu mame, i iscrpno čitanje knjiga o trudnoći prije spavanja. i, naravno, uživljavanje nas u ulogu fora bratića koji ne donose za sobom ništa manje od sati smijeha i zafrkancije. pišući ovo dobivam onaj "jedva čekam" osjećaj.

Napisano u 19:40 sati.

komentari (16) ... ispis ... link