Sutra pišemo polugodišnji ispit iz matematike pa bih trebao o tome razmišljati, ali ja cijeli vikend nisam gotovo ništa radio - čak sam i zadaću koliko-toliko napisao, odnosno većinu prepisao od Luke. Užasno me bole leđa; otkad sam se probudio ujutro oko jedanaest pa do sada nije prestalo. To mi je najvjerojatnije osveta neke više sile za to što sam sve školske brige ostavio u zadnji trenutak, odnosno za nedjelju, a čitavu subotu proveo u krevetu čitajući jedan od rijetkih romana takve vrste - "Tajnovit život pčela" Sue Monk Kidd. Znam kako sam rekao da neću pisati o tome ovdje, i kako neću pisati toliko o knjigama kada nastava opet započne, ali jednostavno sam se predomislio i moram neke stvari napomenuti.

Priča započinje 1964. godine u Južnoj Karolini. Lily Owens je četrnaestogodišnjakinja koja živi s ocem na farmi breskvi i prodaje ih tijekom ljetnih praznika uz cestu. Otac joj ne dopušta niti da čita dok prodaje, pa tako dane provodi u dosadi, a ako počini kakav prijestup, otac ju tjera da kleči na pšeničnom brašnu - tako da s ocem nikada nije imala dobar odnos. Jedina prava prijateljica joj je crna sluškinja i dadilja Rosaleen. Majka joj je umrla prije deset godina, a jedino što je Lily od nje ostalo jest kutija u kojoj se nalazi sličica crne Bogorodice i s majčinim rukopisom na poleđini. Slijedeći riječi ispisane na poleđini fotografije stići će u Južnu Karolinu, u grad Tiburon, gdje će je primiti tri ekscentrične sestre medarice koje će je uvesti u svijet pčela i meda i dovesti pod zaštitu neobične zaštitnice — Crne Madone, a tamo će saznati da je u sobi u kojoj spava, nekada davno, spavala i njezina majka...

"Pratile smo je pogledom dok je silazila niz stepenice i nestaje među drvećem. Postoje trenuci u životu koje je nemoguće preboljeti koliko god se trudili i takav je bio taj prizor. Kako May ulazi u šumu dok pred njom podrhtava točkica svjetlosti te kako se potom potpuno gubi u tami."

Iako roman obiluje informacijama o burnom životu šezdesetih godina u SAD-u popraćenom borbom za crnačka prava, humora jednostavno ne nedostaje te upravo on daje romanu poseban stil namijenjen svakome:

"August je uhvatila Rosaleen za ruku i privukla je k nama. Nastavila ju je držati kao što je nekoć znala držati May i u tom sam trenutku shvatila da je voli. Najradije bi promijenila Rosaleenino ime u July i proglasila je jednom od sestara."

Ovo je prvo djelo te autorice, i otkada je izdano 2002. godine već je dobilo svu potrebnu slavu da bi se 2004. godine prevelo na većinu svjetskih jezika, među njima i hrvatski. Andrea Pongrac, kao hrvatska prevoditeljica ovoga djela odradila je gotovo savršen posao, te ju ovdje moram pohvaliti. Ionako mislim kako barem četvrtina prevedenog djela ovisi upravo o prevoditelju...

I još jednom se moram zahvaliti DsK što me nenamjerno nagovorila na ovu knjigu. Toliko sam je dugo gledao u Algoritmu, pa kada je napokon ugledao i u knjižnici bez razmišljanja sam je uzeo. ;-)

Pozdrav svima!
:-D Boris

Napisano u 23:54 sati.

komentari (30) ... ispis ... link