Bok svima!

Jedanaest je sati. Opet ja. Pošto se Luka nikako ne može ustati iz kreveta od silne lijenosti koja ga potiče na spavanje uz povremeno buđenje s mumljanjem nerazumljivih riječi - ja sam (napokon) odlučio napisati post. A puno se toga dogodilo od prošlog puta kako smo pisali, pa jednostavno nemam mira dok ne napišem. Idemo po redu:

Subota
Ujutro ništa posebno (predivan početak nakon što sam spomenuo da se 'puno toga zanimljivoga dogodilo'), ali baš kada sam se ušuškao u krevet s knjigicom u ruci - zvoni Lukin mobitel. Bila je to Tihana; pitala je hoćemo li svratiti do nje. A kako smo se prije već dogovarali tako nešto, odmah smo se spremili i otišli. Inače, Tihana ima doma klavir, točnije pijanino, i zato smo ponijeli hrpetinu nota koje bismo mogli svirati.
Tako je i bilo, uz povremeno uživanje u finim kolačima, odnosno keksima njene mame. Od medenjaka, preko paprenjaka i medvjeđih šapica, do onih kolačića s rupom u sredini i pekmezom. Poslije smo igrali Boggle i Uno - pa je odjedanput Luka shvatio kako je već deset sati. Ja nisam imao mobitel sa sobom, a mama me zvala *ups* jako puno puta. I Luku isto, ali njegov se isključio tijekom dana. Nakon što ga je uključio u Tihanin punjač, uspio je doma poslati poruku da se vraćamo čim pojedemo pizzu. Odlična večera, moram priznati. :-)

Nedjelja
Mamin rođendan. Luka se jučer ujutro rano ustao (ako je rano smatrano onim što se desilo prije jedanaest) i otišao u grad po poklon, pa smo joj mi odmah nakon ponoći uspjeli to i uručiti. Kupili smo joj dva romana iz Algoritmove NAJbiblioteke - Knjižarevu smrt (John Dunning; prema preporuci DsK) i Povratak u grad mimoza (Haywood Smith). Što je najbolje, inače joj kupimo mimoze za rođendan, a sada ih ima u naslovu knjige. Naravno, isti ju je dan počela čitati.
Navečer smo išli kod bake, kao normalno. Tamo sam se fino najeo moje najdraže čokolade za kuhanje, koja se ne može sakriti od mene.

Ponedjeljak
Nakon što smo se napokon odlučili ošišati, Luka i ja smo krenuli prema frizerki koja nas uvijek šiša. Ali kad smo došli, ne samo da nije radila - pa salona nije niti bilo! Mi umrli, prvo od smijeha, a onda od žalosti.
Uglavnom, bili smo zato danas oko podneva osuđeni potražiti nešto novo gdje bismo mogli skratiti naše narasle kose. Šetali smo se kvartom i kod kružnog toka ugledali dva salona. Razmišljali smo u koji bismo trebali ući. I na kraju smo odlučili ući u onaj desni. Da ne pričam o rezultatima...
Ma bude bilo sve dobro za tjedan-dva, tješim se bezuspješno.

Utorak
Opet mi kod Tihane. I to već u dva. Opet smo svirali. Ovoga puta mi je čak uspjelo držati neprekidan ritam više od minute dok je ona svirala glavnu melodiju. I onda sam fulao, pa je ona fulala, pa sam ja fulao, pa sam ja fulao, pa opet ja,... i tako se to nastavljalo. Nismo se vratili tako kasno da vidimo tramvaj pun narkića, ali što je tu je.
Ako vas zanima što smo svirali u duetu, stavio sam to u .mid datoteku tako da ne zaboravim uskoro i da uvijek imam note (u tom slučaju). Što je najbolje, jednostavne su, a tako dobro zvuče. Ako želite poslušati, odaberite: prva skladba, druga skladba.

A danas idemo gledati Kronike iz Narnije! Pa očekujte osvrt uskoro...

Uživajte do tada! ;-) Boris

Napisano u 11:24 sati.

komentari (14) ... ispis ... link