|
|
| < | veljača, 2007 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | |||
| 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 |
| 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 |
| 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 |
| 26 | 27 | 28 | ||||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
vjestica111@net.hr
Counter
hihihihi
Ti samo budi dovoljno daleko
Ti samo budi dovoljno daleko
Za mene postoji drugi neko
Čije će riječi manje da bole
Čije će ruke lijepše da vole
Ti samo budi tamna sjena
Za mene stižu lijepša vremena
Ulice nove, nova lica
I vedro nebo, prepuno ptica
Ti samo budi u srcu trag
Još će mi neko biti drag
Još ću sa nekim pronaći sreću
Nikad te više voljeti neću
Nekom ćeš biti dobra žena
Odana, vjerna i poštena
Sve nek ti bude drugi neko
Ti samo budi dovoljno daleko
Dan kao svaki drugi
Probudila sam se sa osjećajem da me netko gleda. Okrenem se, stvarno Ozi leži gleda me. Pomislim, zašto se već nije digao, pa mora na posao. O Bože, pa danas je subota. Mazno se protegnem, pogledam ga, ne reagira. Nogom napipam njegovu ispod pokrivača, nema reakcije.
- Ozi, zagrli me !
On to učini, i tako smo ležali nekoliko minuta.
Ambrozije i nije loš ali sav je nekakav, nikakav. Koliko sam ga samo puta pokušala trgnuti ali ništa. Doduše, nekoliko puta sam odlučila promijeniti ploču ali ruku na srce nisam bila uporna u nastojanju. Ne podnosim kad ne reagira, a kako će regirati kad je neodlučan.
I tako prođe još jedan dan.
Ručak je gotov, stol spreman, idem se istuširati. Bez obzira na šum vode čula sam zvukove otvaranje vrata. Znači, Ozi je stigao, nema veze bit ću brzo gotova. Kada sam ušla u sobu on je već jeo sjedeći u odijelu u kojem je bio na poslu. Bože, opet ću morati čistiti fleke. Poslije kratkog pozdrava sjela sam za stol. Nikada nisam sjedila nasuprot da ne moram gledati kako ubacuje hranu.
- Idi i presvuci se - rekla sam.
Nije me ni pogledao, digao se, i izišao. Kako ga nije bilo više od minute digla sam se i otišla u spavaću sobu. Zatekla sam ga kako presvučen sjedi zamišljen na krevetu.
- Idemo jesti.
On se diže, te smo nastavili jesti.
- Jesi vidio Rajičku sa trećeg kata ?
- Hmmm.
- Muž joj je rikno prije mjesec dva a ona …
- Hmmm.
- Prošla 40-tu a ludo izgleda, mora se priznat, ali kak se napadno oblači, sise samo što nisu ispale, ko drolja.
- Hmmm.
- Daj reci nešto.
- Da, da u pravu si.
Dan, kao svaki drugi.
Izađem iz stana, zaključavam vrata i prebirem po glavi što sve trebam obaviti. Stisnem gumb i čekam lift. Čujem vrata iza sebe, okrenem se a ono Katićka.
- Bok susjeda .
- Bok, kud ideš ?
- A znaš i sama, obavljati stvari. Moram sve sama.
Nije ništa odgovorila. Uto dođe lift, ušle smo. Pogledam je. Pazi na sebe, iskreno dobro izgleda kak bi rekle lošije polovice 'komad'. Zavist ? Paaa možda, malo.
- Čuj, vidimo se prije ručka ?
- Dogovoreno, Marijana.
Vratila sam se, pospremila kupljeno, stavila plaćene račune na mjesto. Primila sam se kuhanja kave. Katićka bi ipak trebala oblačiti manje šlusirano.
Stigla je, sjele smo u boravak i pijuckale.
Uobičajene teme, skupoća, muževi, ogovaranje susjeda.
Otvaraju se vrata, sasvim neočekivano ulazi Ozi. Ozbiljno nas promotri i prozbori
- Dobar dan
- Bok odgovorim.
- Bok susjed - promrlja Katićka ne podignuvši pogled.
Ozi se okrene u namjeri da ode.
- Hej, idi kod Jože sa prvog kata, treba te nešto - rekoh.
Ozi me upitno pogleda 'A ručak ?' prozbori.
- Samo ti daj, bit će - rekoh, te Ozi ode.
- Čuj, a zakaj ti njega gnječiš ? - prozbori Katićka.
- Pa, znaš da je nikakav, sve mu treba reći.
- Pa da, ne znam baš. Nije loš a spretan je i .. s rukama.
- Otkud sad to - upitah.
- Znaš, i Štefa sa drugog misli da nije loš.
- Ma daj, sad ćeš reći da bi i tebi bio dobar - pomalo ljutito rekoh.
- Paaa, nisam to rekla, osim toga Štefa veli da ga je vidla u liftu u takvom klinču sa Raičkom, da se smrzneš. Ali, ali znaš da Štefi nije za vjerovat.
Gledala sam je sa nevjericom. Da li sam to primjetila iskrice u njezinim očima. Ozi tako nešto. Ma ne, Štefa sigurno laže. Trgne me zvonce na ulazu. Otvorila sam vrata i ugledala Jožu.
- Bok Marijana, jel' Ozi možda doma ? - upita.
- Bok, nije, poslala sam ga da ti pomogne - odgovorih.
- Pa kad ?
- Prije dvadesetak minuta.
- Valda smo se mimoišli, idem doma, bok.
Kada sam se vratila u sobu Katićka se već digla.
- Čuj moram ići kuhati, hvala na kavi.
- Bok.
Ona ode a ja ostala sama sa svojim mislima.
Ručak je bio gotov kada je Ozi stigao.
- Jesi li pomog'o Joži ? - upitno sam ga pogledala čekajući odgovor.
- Jesam.
- A prije toga ?
- Ma, zaustavila me susjeda Francisković da joj pomaknem peć.
Bezuspješno sam se pokušavala sjetiti te susjede.
- Zašto si išao njoj a ne Joži ?
- Praktički me uvukla u stan k'o da gori.
Odustala sam od daljnjih pitanja. Možda i ne želim odgovore.
- Je li ti fino meso ? Tako je mekano i sočno.
Ozi me pogleda pomalo začuđeno.
- Bogme dobro, i ovi njoki su ti odlični.
- Hoćeš još ? Evo sad ću ja - pridignem se očekujući odgovor.
- O daaa, i donesi nam malo vina vikao je zamnom.
Pogledavali smo se pijuckajući vino dok je sunce prodiralo kroz prozore.
Dan kao svaki drugi. Paaa i nije baš.
UKOLIKO NISTE ZNALI, A ZANIMA VAS ETIMOLOGIJA ZAGREBAČKOG
POZDRAVA "BOK", EVO PRILIKE ZA EDUKACIJU...
Zagreb je bio dugo godina grad unutar Austrije,
zatim Austro-Ugarske. Tijekom vremena doselile su
se austrijske upravne, vojne i djelomično industrijske
strukture, a s njima i utjecaj austrijske (u ophođenju teatralnije)
verzije njemačkog jezika.
Građanski trgovci prema svojim mušterijama
preuzimaju arhaični austrijski pozdrav "Mein
Buecken," iskvarena verzija austrijskog njemačkog
koja se u Zagrebu čitala kao MAJN BOKN ili MOJ
NAKLON. Tijekom vremena paralelno su se razvijale
obje verzije tog pozdrava, ali i odzdrava, tako da
se pojavljuje i skraćena verzija BOKN ili NAKLON, a
u susretu sa skidanjem šešira. Od tog skraćenog BOKN
nastao je tipično zagrebački pozdrav BOK, sa kratkim
o ili ponekad dvostrukim o.
Te su se obje verzije mogle još čuti kod trgovaca
pedesetih godina (kao i obraćanje mladićima sa npr.:
"Mladi gospon" i sl.), ali se kasnije "moj naklon"
polako gubi pod utjecajem pridošlica s raznih strana
i gubljenjem građanskog obilježja samog grada usred
burnog miješanja stanovništva. Pozdrav i odzdrav
"bok" stoga ne postoji u Rijeci, Splitu, pa niti u
Osijeku. Tamo su neki drugi utjecaji bili
dominantniji, pa odatle tamo "ćao", "adio" i sl.
Pridošlice u Zagreb, pogotovo u zadnjih 20 godina,
zatekli su pozdrav BOK. Kako često dolaze iz drugih
provincijskih kultura, veza s arhaičnim austro-njemačkim
pozdravom kod njih nije postojala. Uz to, vremena su bila
da se ističe hrvatstvo i pripadnost jednoj crkvi, pa su počeli
koristiti izraz "bog" koji nema nikakve veze s pozdravom "bok".
Spominjanje Boga u Zagrebu se koristilo kao odzdrav
na rastanku u obliku "s Bogom", kasnije "zbogom"
kojim želimo nekome da ga na putu Bog čuva. Javlja
se i verzija "Bog daj" koja isto nema veze s "bok".
A iz razloga straha, da se ne spočitava vezanost za
srpski jezik, izbjegava se hrvatski pozdrav i
odzdrav "ZDRAVO" jer je to kao "srpski".
A nije! Jer i naša molitva počinje sa
"Zdravo..."
KAVALIR MUJO
Fata i Mujo šetaju gradom i prođu pored jedne pečenjarnice!
- Oh, Mujo kako fino miriše! - zavapi Fata.
A Mujo onako kavalirski:
- Hoćeš da prođemo još jednom?
ŠKOLSKI
Učiteljica piše lijevom rukom po ploči, a Ivica začuđeno glasno viknu:
- " Učiteljice, vi nemate dlaka ispod lijeve ruke !"
Učiteljica reče:
- " Ivice, spakiraj stvari i idi doma za danas !"
Sutra opet na predavanju učiteljica piše desnom rukom i opet Ivica glasno prokomentira kako učiteljica nema dlaka ni u pazuhu desne ruke.
Tu je učiteljici prekipio njegov bezobrazluk, te mu reče da se spakira i da ne dolazi cijeli tjedan dana u školu.
Kad se Ivica pojavio na predavanju učiteljica ispusti kredu te se sagne da je podigne, a Ivica se sagne da vidi gdje se otkotrljala kreda i onda ustane i počne pakirati svoje stvari.
Učiteljica ga upita:
- " Gdje se ti pakiraš ?"
A Ivica odgovori:
- " Za mene je ova školska godina završena !!!"
..... želim vam svima da volite
i da voljeni budete....
Spasit će nas Ljubav,
to je parola dana....
J. Stublić
Bosanski grafiti
Neću žvake, hoću svoj KUSUR (na prodavaonici u Prijedoru)
Ja nisam debela, ja sam žena i po! (na salonu za uljepšavanje u Sarajevu)
Beogradski grafiti
Budi uz mene kad odem od tebe.
Za lepršav hod i sjaj u očima, koristite kozmetiku "HEINEKEN".
Neko nam je stavio drogu u heroin! (grafit na Voždovcu)
Šta to znači živeti u iluziji? Kad posle 25 godina braka primetiš,
da ti žena nije strastvena nego astmatičar.
Vozim kao grom! Svaki dan udarim u drvo!
Afrika ne može da bude daleko. Kod nas u firmi radi jedan crnac i
na posao dolazi biciklom.
Letenje je lako naučiti. Treba samo da skočite i promašite zemlju.
Ako ne možete da živite jedno bez drugog, venčajte se pa ćete moći.
Moto Vojske Jugoslavije: Važno je učestvovati!
Najbolja avio kompanija na svetu je American airlines jer razvozi putnike na kućnu adresu.
Sida, sida e pa šta je, ako je sida nije rak!
Naš vazduh ima jednu prednost - vidimo šta udišemo!
Proleće u Beogradu - ujutru se čuju ptice kako kašlju.
Mene novac i slava ne zanimaju. Samo novac!
Danas sam imao užasan dan: ukrali su mi auto, Obili su mi stan, jedino pozitivno je HIV-test.
Izgubio sam veru u sebe, veru u ljubav, veru u svet, jedinu nadu
sam našao u igli... i sad heklam i super mi je!
Pas je čovekov najbolji prijatelj. Žena zauzima izvanredno drugo mesto.
Nikad te neću zaboraviti, samo idi.
DOBAR RAZLOG
Sredovječni čovuljak kupio novog Porschea, izađe na cestu i stisne do 160, osjećajući kako mu vjetar mrsi prorijeđenu kosu.
"Ovo je mrak", pomisli dodajući još gasa.
No, kad je pogledao u retrovizor, ugleda iza sebe policijski auto s upaljenim rotirakama.
"Ma, mogu mu pobjeći", pomisli i stisne na nekih 210 km/hr.
Tada pomisli: "Kog vraga radim, ja sam prestar za te gluposti" i zaustavi se pred ceste, čekajući da stigne policijski auto.
Policajac se zaustavi iza Porschea i prošeće do njega:
"Gospodine, smjena mi završava za pet minuta i rado ću vas pustiti ako mi date razlog zašto ste bježali... ali neki koji još nikada nisam čuo".
Čovjek ga pogleda i reče: "Prošli tjedan moja je žena pobjegla s policajcem pa sam mislio da je vraćate".
Pandur ga pogleda, vrati mu papire i reče: "Hvala, do viđenja".
ISPOVIJED
Dođe tip kod svećenika na ispovijed:
- Jako sam zgriješio oče...
- Reci sinko...
- Pa, oče, prevario sam ženu s njenom najboljom prijateljicom.
- Pa, kako dragi sinko?
- Pa, eto, ona došla u posjetu, mi se zapričali i tako...
- Dobro, izmoli jedan oče-naš i bit'' će ti oprošteno.
- Ali, oče, nije to ništa, mazn''o sam i punicu.
- Pa kako i punicu?
- Pa, eto, došla iza ženine prijateljice, mi se zapričali i tako...
- Pa dobro sinko, izmoli dva oče-naša i bit'' će ti oprosteno.
- Ali, oče, ja sam još zgriješio. Iza punice došla susjeda, mi se zapričali pa i nju maznuh.
A svećenik će na to:
- Hajd' ti sinko kući dok se mi nismo zapričali!
A KLIMA?
U salonu automobila:
- " Dobar dan, interesuje me najnoviji model 'Yuga' !"
- " Dobar dan ... izvolite pogledati ... evo ga ovdje ..."
- " Oh, sviđa mi se! Ima li klimu ???"
- " Kako da ne ... ima klimu, ABS, grijanje sjedišta ... Ima i dodatno dugme koje kad pritisnete odmah automatski aktivirate krila i pri većoj brzini možete i da letite ..."
- " Jel' vi to mene zajebavate ?!?!
- " Pa ... Vi ste prvi počeli ..."
1. Pušenje skraćuje cigaretu.
2. Neki piju od veselja, drugi od tuge, a treći od jutra.
3. Ne svađajte se s budalama. Promatrači neće primijetiti razliku.
4. Rođendani su korisni. Što ih je više, to duže živiš.
5. Neke su pogreške tako zabavne da ih je šteta ne ponoviti više puta.
6. Možda mi rad neće doći glave. A opet, zašto riskirati.
7. Nađi vremena za prijatelje inače će ti se izgubiti u vremenu.
8. Nikada ne ostavi onoga koga voliš zbog nekoga tko ti je drag.
9. I obratno.
10. Ako se smiješ dok sve ide kvragu, znači da si već našao nekoga na koga ćeš svaliti krivicu.
11. Neki su šefovi kao oblaci. Kad nestanu dan je prekrasan.
12. Dok god se moj šef ponaša kao da puno zarađujem i ja ću se ponašati kao da puno radim.
13. Alkohol stvarno ne riješava probleme. Ali ne riješava ih ni mlijeko.
Napokon jedan dobar test.
Nemoj žuriti, rješavaj jedan po jedan i ne varaj!
Jesi li lijep?
1) Da (1 bod)
2) Ne (0 bod)
Jesi li pametan?
3) Da (1 bod)
4) Ne (0 boda)
Rješenje:
2 boda: ti si lijep i pametan
0 boda: nisi ni lijep ni pametan
1 bod: il si lijep il si pametan
ZDRAVA SELJAČKA LOGIKA
Uz lokalnu cestu s one strane Fužina u Gorskom kotaru pastir je napasao ovce.
Tvornički novi Jeep Grand Cherokke kraj njega, škripeći gumama, divlje zakoči i stane.
Šofer, mladić odjeven u Brioni odijelu, Cerrutti cipelama s Ray Ban naočalama, Omega švicarskim satom i BHS (Bussiness High School) kravatom, iskoči iz vozila i upita pastira:
- " Hoćeš mi dati jednu ovcu, ako pogodim, koliko ih imaš u stadu ?"
Pastir pogleda mladića, pa na gmižuće stado koje pase i reče:- " Slažem se, hoću !"
Mladić parkira auto uz cestu, uključi note-book i bežični modem, skenira pašnjak preko satelita i GPS-a (Global Position System), otvori bazu podataka i 60 Excel tabela, punih algoritama, te isprinta 150 stranica dugi izvještaj na high-tec mini pisaču. Okrene se pastiru i reče: - " Tu imaš točno 1.586 ovaca. "
Pastir odgovori: - " Kažimo, da imaš pravo. Uzmi ovcu. "
Mladić uzme jednu od životinja i stavi je otraga u vozilo.
Kada se pripremao otići, pastir ga pogleda i upita:
- " Dali ćeš mi vratiti to što si mi uzeo, ako ja pogodim tvoje zanimanje ?"
Mladić odgovori: - " Svakako! "
Pastir na brzinu odvali: - " Ti si savjetnik u hrvatskoj vladi. "
- " Upravo tako ! Kako si pogodio ? " - " Veoma jednostavno", odgovori pastir.
- " Prvo: došao si nepozvan. Drugo: izračunao si mi nešto, što ja već znam. I treće: o mom radu nemaš pojma i zato stvarno želim, da mi vratiš moga psa !"
Neznanka
Zastao sam pred izlogom obuće. Zima i nije bila nešto. Primjetio sam par ženskih visokih cipela kretenskog izgleda. Što sve ne uvaljuju ženama pod krinkom mode, nemogu zamisliti da to netko želi obuti. A cijena ?, prava sitnica. Nisam primjetio ništa interesantno. Okrenem se da pođem dalje i zamalo naletim na osobu koja je stajala pored mene. Pogledam, žena 35-40 godina ni lijepa ni ružna. Oči su nam se srele. Njezin blag pogled bio je istovremeno i čvrst i uporan. Zakoračim u lijevo da je zaobiđem. Ona stane pred mene blago podigavši ramena i ruke. Ispričava se ?!. Zaustim da tražim objašnjenje no ona hitro i nježno stavi kažiprst na moje usne, očito želi me spriječiti da govorim. Što sad ? Gledamo se, ugodno je, njezin pogled je postao vrckast. Pokušavam iz pogleda zaključiti o čemu se radi. Nisam u stanju. Zašto ne govori ?. Ona preuzme inicijativu, uhvati me ispod ruke i nježno povuče naprijed. Hodamo. Povremeno me stegne laktom. Da li je to intima ? što je intima ? Hodamo, ona me vodi, zastajemo pred izlozima. Zima i nije nešto. Povremeno nam se pogledi sretnu, ugodno, osoba je draga, ali kuda to vodi ? Korak po korak stigli smo do Savske. Ona se okrene, pogleda me nježnim pogledom, poljubi svoj kažiprst i stavi ga na moje usne. Pogled dug godinu dana. Okrene se i ode. Šokiran cijelom situacijom uopće nisam reagirao. Stajao sam na mjestu sigurno nekoliko minuta. Pođem, ali kuda idem ? Saberem se, razmislim i krenem nastrag prema Petrinjskoj. Uđem u kafić i oslonim dupe na barsku stolicu. Zamišljen nalaktim se na šank.
- Pelinkovac, naručim.
- Mali ?, pita barmen.
- Da, sa limunom, odgovorim.
Zadubljen u misli popijem gutljaj.
- Ambrozije, kućo stara, glasno drekne netko iza mene. Okrenem se, ugledam Karla iz vojničkih dana.
- Boook, odgovorim.
- Pa dobro gdje si, kako si ? razdragano nastavi Karlo tapšući me po ramenu.
- Ide, ide odgovorim bez emocija.
Poslije nekoliko uljudnih rečenica Karlo utvrdi da nema smisla nastaviti pa me pozdravi i vrati se svom društvu. Zima i nije bila nešto. Vratim se dnevnim aktivnostima povremeno se sjetivši neobičnog susreta.
Prošlo je nekoliko dana, stojim u redu u pošti. Netko me lagano kucne po ramenu. Okrenem se, Ona. Umiljat pogled, objema rukama primi moje šake, prostruji ugoda. Držeći ih nekoliko sekundi klimne glavom pokazujući prema izlazu, ne čekajući moju reakciju izađe. Što da radim ? Ugodno je ali nema smisla ili možda ima. Plativši račune zdvojan izlazim. Stanem pred njom ne znajući što dalje. Ona se propne na prste i prisloni mi suhu nježnu pusu na obraz. Odmakne se, pogleda me vragoljasto, primi pod ruku i povede. Šetali smo povremeno se pogledavajući. Ispuni me silina ugode, bez strasti. Prolazeći pored jednog Gift Shop-a lagano me laktom bocne u slabine i natjera me da stanem ispred izloga. Ona se odvoji, pokaže mi čekam i vragolasto mi zaprijeti kažiprstom. Gledao sam je kako obilazi police i nešto traži. Izađe, noseći nešto u zatvorenoj šaci, drugom rukom uzme moju šaku i u nju stavi malenu kutijicu omotanu ukrasnom vrpcom. Pogledam je, ona trepne potvrdno očima i ugura šaku sa poklonom u moj džep. Kao da se ništa nije dogodilo, prisloni mi nježnu pusu na obraz, veselo mahnu i ode. Krenuo sam a da pri tome nisam znao kuda. Poslije izvjesnog vremena sjetim se kutijice. Posegnem u džep i izvadim je. Počnem odmotavati i postanem svjestan da to radim sa strahopoštovanjem. Iz kutijice izvadim minijaturno crveno srce od porculana kome je nedostajao jedan dijelić. Pogledam, nije odlomljen. Smisao, poruka ? Svakako, možda ! Bože, što da radim ovo nema nikakvog smisla. Zima i nije bila nešto.
Otišao sam na višednevni službeni put. U džepu sam imao maleno srce. Svaki puta kada sam kriomice pogladio njegovu glatku površinu osjetio sam kako me prožima ugoda. Da li sam zaljubljen ? Ne, nikako. Ali što je TO ? Voljena osoba je kod kuće, osjećam li grižnju savjesti ? Neee ! Kako to ?
Krenem u banku. Ugledam prodavaonu cvijeća. Uđem, ogledavam se u nedoumici što da kupim. Izađem nespretno skrivajući zamotanu jednu bijelu ružu. Hodam i konstatiram da sam promašio banku. Da li je tražim? Gdje je ?
Nismo se sreli. Ruža je uvenula.
Poslije nekoliko dana kupio sam crvenu ružu. Skrivajući je u rukavu lutao sam gradom. Nigdje je nema. Oooo kako želim da već jednom ode.
Zima i nije bila nešto.
