|
|
| < | studeni, 2006 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | ||
| 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 |
| 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 |
| 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 |
| 27 | 28 | 29 | 30 | |||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
vjestica111@net.hr
Counter
hihihihi
Ti samo budi dovoljno daleko
Ti samo budi dovoljno daleko
Za mene postoji drugi neko
Čije će riječi manje da bole
Čije će ruke lijepše da vole
Ti samo budi tamna sjena
Za mene stižu lijepša vremena
Ulice nove, nova lica
I vedro nebo, prepuno ptica
Ti samo budi u srcu trag
Još će mi neko biti drag
Još ću sa nekim pronaći sreću
Nikad te više voljeti neću
Nekom ćeš biti dobra žena
Odana, vjerna i poštena
Sve nek ti bude drugi neko
Ti samo budi dovoljno daleko
Čitala sam dosta davno intervju sa jednom našom skijašicom. Čak se ne sjećam koja je bila. Nije važno. Opisivala je, što je ona sa svojih 20 godina, u životu propustila. Koliko je trenirala, kako se to odrazilo na njezino zdravlje, koliko je rođendana propustila svojih prijatelja. Nikada nije otišla u disko, nikada nije imala vremena za veselja. Nakon nastupa, u školi je nadoknađivala propušteno, trenirala je. Često se nije stigla ni odmoriti. Puno sportaša, tijekom praznika, trenira dva puta dnevno. Nije to lako. Odricanja su ogromna. Živite u paralalenom svijetu. U jednom ste trenutku fokusirani na sport, treninge, strah pred važnim nastupom, a u drugom morate misliti na školu, učenje i gomilu materijala koje trebate obraditi.
Isplati li se to?
Svi će vam oni reći da se isplati. A što bi drugo i rekli? Neće valjda priznati da su mnogo toga izgubili. Ne nakon toliko truda uloženog.
Sportom se razvija duh. Sportom se uči gubiti. To je vrlo važna lekcija u životu koju je vrlo teško naučiti. Sport je dobar za zdravlje. Osim onih vrhunskih, koji nakon 40.-e sve sportaše učine invalidima. Sport te okupira, vježbaš radne navike, vježbaš upornost i disciplinu. Ipak... Kao roditelj, ne mogu shvatiti da drugi roditelji tjeraju svoju djecu na takva mučenja. Sve mora imati mjeru. Djeca imaju pravo na djetinjstvo i izbor.
Vrhunski se sportaši stalno lome između obaveza, učenja, bolova, stresa. Zamislite napetost i stres pred neku utakmicu, partiju, meč... Ali to nije sve.
Svi su oni u zrelim godinama prepuni ožiljaka od povreda, operacija... Gutaju tablete protiv bolova, teško se kreću, muče se. A do tada su ih svi već zaboravili. Njihova slava blijedi. Oni ostaju sami u svom svijetu bola, sjećanja i nemira.
Razumijem adrenalin i gušt pobjede. Razumijem što znači kada te uvažavaju, prepoznaju, traže. Ima sportova u kojima se vrti ogroman novac. Sve je to shvatljivo. Samo sam htjela ukazati na drugu stranu medalje. Samo to.
