|
|
| < | kolovoz, 2006 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | |
| 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 |
| 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 |
| 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 |
| 28 | 29 | 30 | 31 | |||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
vjestica111@net.hr
Counter
hihihihi
Ti samo budi dovoljno daleko
Ti samo budi dovoljno daleko
Za mene postoji drugi neko
Čije će riječi manje da bole
Čije će ruke lijepše da vole
Ti samo budi tamna sjena
Za mene stižu lijepša vremena
Ulice nove, nova lica
I vedro nebo, prepuno ptica
Ti samo budi u srcu trag
Još će mi neko biti drag
Još ću sa nekim pronaći sreću
Nikad te više voljeti neću
Nekom ćeš biti dobra žena
Odana, vjerna i poštena
Sve nek ti bude drugi neko
Ti samo budi dovoljno daleko
PREDRASUDE I KAKO IH STEĆI
Pitanje prvo
Upoznali ste trudnu ženu koja već ima sedmero djece. Troje od njih je gluho, dvoje slijepo a jedno je duševno zaostalo. Osim toga, žena boluje od sifilisa. Hoćete li joj savjetovati da napravi abortus?Ako je Vaš odgovor pozitivan, upravo ste ubili Ludwiga van Beethovena.
Pitanje drugo
Na izborima za novog predsjednika države tri su kandidata, a Vaš glas je odlučujući.Prvi kandidat je u vezi sa "sumnjivim" političarima, redovito se savjetuje sa astrologom. Imao je dvije ljubavnice, puno puši i dnevno popije osam do deset martinija. Drugi kandidat je već dva puta dobio otkaz na poslu. Pije četvrt litre viskija svaku večer, najčešće spava do podneva, a za vrijeme studija pušio je opijum. Treći kandidat je ratni heroj, nositelj odlikovanja. Vegetarijanac je, popije samo ponekad čašu piva i nikad nije imao izvanbračne veze.
Vjerojatno ste već odlučili kojem kandidatu ćete dati svoj glas, no lekcija ne bi bila potpuna kad ne biste znali da je rijec o stvarnim osobama. Prvi kandidat je Franklin D. Roosevelt, drugi kandidat je Winston Churchill, a treći Adolf Hitler.
Šetnja do plaže.
Odlažem stvari.
Pripremam se mišlju.
Voda je hladnija
No što bih željela.
Ali njezin je zov prejak.
Uranjam u dubinu.
Počinjem plivati.
Nježnim zamasima
Dijelim valove.
Plivam prema poznatom cilju.
Tijelo pamti pokrete.
Tijelo pamti napore.
Mišići se napinju
Vode i opuštaju.
Okret u mjestu
Plivam prema suncu.
Zatvaram oči.
Vjetar nosi slane kapi.
Uporno i postojano.
Posljednji zamah
Do obale.
MORE 1. DAN
Prvo kupanje. Mitski zagrljaj. Plivanje do iznemoglosti. Nadoknada velike vode, mora, umor odlazi naporom. Voda me miluje. More me prima. Ja uranjam. Skačem na glavu bez straha. Topim se od miline. Mislim na moju Ljubav, na neke od vas, na ljude koji su me molili da se okupam i za njih. Gledam djecu što uživaju u plićaku.
Povratak u kuću. Pljusak. Munje i gromovi. Nestalo je struje. Taman kad sam poželjela gledati MASH. A toliko sam se tome veselila. Nema veze. Dok su papir i olovka tu. Ne trebam ni struju, ni neki drugi oblik komfora. Trebam samo nekoga koga ću još morati malo pričekati. Djeca su dobre volje. Sretna su što smo tu. Nahranjeni su mojom dobrom voljom, morem, danima što su pred nama.
Tako je čudno biti tu u nekom novom filmu. Nedostaju mi brige što me ovdje mučiše godinama. Navikla sam se na njih. Ali ne trebam ih. Neka ih. Odoše sa vjetrom. Sve je neobično sada.
Ovo je moj 4. aktivni blog.
MOJI VJERNI ČITATELJI ZNAJU TKO SAM.
Ostali će to tek saznati.
ZAŠTO MU JE TAKVO IME?
Zato što je moj glavni blog duhovan. A u meni ima i ova druga, svjetovna strana. Koja je ljudima ipak bliža. Ja to poštujem. Kako sam oduvijek pisala više svjetovnih nego duhovnih tekstova, neće mi biti teško ukomponirati ih ovdje.
Svjetovnost i duhovnost koračaju zajedno. Ako isključimo jedno, nikada nećemo moći shvatiti drugo. Ljudi su satkani i od jednog i od drugog. Meni je teško reći što u meni prevladava. Nije ni važno. Važno da sam tu i da ste vi tu.
Nedavno nabavih psa. Spasih ga iz azila. Uživam promatrati ljude kako reagiraju na razigrano štene puno energije. Kažu da tko ne voli životinje ne voli ni ljude. Hm, baš nešto razmišljam o tome. Jučer mi je u kući bila osoba za koju znam da nije luda za mnom. Boga mi, nije luda ni za mojom Lunom. I inače je rekla da bi imala prije 10 djece, nego psa. (ima inače 5 djece). Ja bih imala puno djece, ali ne vidim kakve to ima veze sa mojom Ljubavi prema životinjama. Ne kužim. Možda ona zna što je time htjela reći. Odlazeći od mene prijateljica mi je rekla da joj je njezina sestra rekla da ne dolazi više sa psićem (maletezrom) k njoj. I tako. Mi što imamo pse i volimo životinje pomalo se getoiziramo. Možda smo mi nenormalni. Jer smo u manjini. Iako to baš i nije neko mjerilo. Meni će pretsati dolaziti neki ljudi (iako sam ja psa sklonila iz prostora gdje je dotična obitavala). A neki će me ljudi prestati zvati k sebi(iako nije nužno da dolazim sa psom u goste). Nepušače je manje smetalo da kod njih pušim nego da dođem sa psom. Zanimljivo...
Joj, sad kad se zdebljam. Uh. Kako to ne volim. Sad zvučim ko plavuša kada vidi koru od banane. A možda se i ne zdebljam. Tko će ga znati. Nema veze. Sve za zdravlje. Tijekom svojeg udovištva pušila sam rekordne količine cigareta. Sada je dosta. Vidjeti ćemo koliko će trajati. Inače izdržim oko 1-2 g. i dobijem 15 kg . Brrrrrrr. Možda ovaj puta neću. A ni kava mi ne paše. Joj kak se moj želudac veseli. E pa lijepi pozdrav svima na dijeti, svima koji apostiniraju od bilo čega, svima koji se nečega odriču iz ko zna kojih razloga. Suosjećam sa njima. Izdržati ćemo!
Nisam ja vještica carica. Ja sam samo vještica. Zašto vještica? To je nadimak koji sam dobila još kad sam imala 10 godina. Nadjenuo mi ga je (ups!) profač u osnovnjaku. Zašto? Možda zbog tamne kose, iako ne znam kakve to ima veze. Zvao me i „crna“. Kada sam otvarala ovaj blog, bila sam jako ljuta. Nakon zatvaranja prvog „voljeti sebe“. Sada imamo „Voljeti ljude“ i ovu vješticu. Joj kako sam bila ljuta. I na sebe. I eto, ostade vještica. Neka je. Mogu ja pisati svjetovni blog i pod ovim nickom.
Kako inače dosta pišem ovaj ću blog iskoristiti da objavim na njemu stvari koje sam već napisala pa da vas vidim s komentarima. Objavljivati ću dijelove moji nekoliko romana. Da dobijete uvid u moje svjetove.
Zašto carstvo? Moj prijatelj mi je jednom rekao da sam prostranih shvaćanja. A to će reći da imam i puno toga za reći. Pa bi bilo smiješno da sam nazvala blog: „Pseća kućica“.
Prije par mjeseci majkica mi je napisala u komentaru da joj se čini da široko mislim. Tako nekako. Ona tada nije bila majkica. Nije važno. I s tim u svezi ja sam eto, široka. (možda u bokovima, ali nema veze.) Ja uistinu imam puno toga za reći pa što ne bih baš, baš tu. I tako se eto rodilo carstvo svjetova. I baš mi se sviđa. Zvuči uistinu prostrano. Hvala mojim vjernima. Na Ljubavi. Ni manje ni više. I što u mene vjeruju.
Kada me tamo upitaše opis blog ja zastadoh. Što sada? Kako u par riječi strpati baš sve što želim reći. I inače mi se čini da ima dosta predugih postova. Nemaju ljudi vremena čitati baš sve. Kada vas komentira dosta ljudi jednostvano ne stignete pročitati i komentirati sve. Zato ću ja sada svrštiti sa ovim (ups!), da vas ne zamaram. Jer ćete početi preskakati redove, a onda to više nije to. Puno vas volim. Vještica, carica, što god.
Koliko vas je jučer primijetilo kišu? Kolikima je smetala? Bilo je ružno i hladno. Pogled kroz prozor ispunjao je srce tjeskobom. Činilo se da je vrijeme protiv nas. Poljoprivrednici su se veselili kiši. Pred večer sam s prozora gledala kako se promalja sunce između oblaka. Obasjalo je krovove kuća i okupalo ih divnom bojom zalaska. U daljini vidjela se duga. Taj je veličanstveni prizor trajao je vrlo kratko. Ali ga je bilo divno vidjeti. To mi je napunilo ranjenu dušu. Koliko od vas jučer nije vidjelo taj lijepi prizor? Cijeli je život takav. Nakon kiše dolazi sunce. U to treba vjerovati. Blaženi oni koji vole dugu i koji u nju vjeruju i prije no što je ugledaju. Život im je lakši, ljepši i sretniji. Uvijek su utjeha drugima, rado im pomažu i daju svima oko sebe snagu. Budite takvi.
