Živit i borit se
25.10.2011., utorak
Reci ti meni... (nastavak)
|
Radije se okrenimo mislima ili porukama Kraljice Mira. Možemo ih pronaći objavljenima na različite načine. Nekad su ti načini malo više, nekad malo manje suvremeni. Podrazumijeva se da bi bilo dobro da su na visini današnjeg načina govora. Nažalost, ne pazi se uvijek na to. Kao da Gospa ne govori sadašnjem, nego nekom prošlom vremenu. O budućem ne ću ni govoriti. Tko ovo nije shvatio, ne će ni to. Zamišljam kako bi to bilo lijepo kad bismo riječi Kraljice Mira što više ubacili u ovaj suvremeni svijet. Bi li se zaprljale? Ma kakvi! Djelovale bi na njega poput onih sastojaka za čišćenje. Jedino ih ne bi nestalo kao što njih nestaje. Svijet bi bio umiven i prepoznali bismo čime su nas sve varali. Reci ti meni, može li se to dogoditi? Valjda može, ako to hoćemo. Što valjda, zacijelo može! Postoji samo mali uvjet. Trebamo najprije sami povjerovati u sve to. Znam, bilo bi lakše sve preskočiti, ali je tako. Mi obnovljeni mijenjamo druge. I točka. Bože, kako jednostavno, a opet tako teško! Gledam i gledat ću svijet oko sebe dok god mi Bog dadne dah života. Znam da trebam biti ponizan i znam da nisam takav. Pogriješim i neprestano se za to kajem. Nisu moje riječi najpametnije, o djelima da ne govorimo. I što sad? Ma ništa, ljudi moji! Idemo promijeniti svijet, naozbilj to kažem. Osmjelimo se i bit će sve drukčije. Reci ti meni, mogu li računati na tebe. Zapravo, trebam pitati najprije sebe: reci ti meni, ti kojeg valjda najbolje poznajem, što misliš učiniti sa svijetom oko sebe? Baš me zanima odgovor. Originalan tekst: 2010/08 |