|
|
ponedjeljak, 31.12.2007.
Sretna nova godina!!

Sretna nova godina i puno sreće, radosti, mira, ljubavi i Božjeg blagoslova!
|
- 22:54 -
Komentari (4) -
Isprintaj -
#
četvrtak, 27.12.2007.
Sveti Ivan
Roditelji su mu bili Zebedej i Saloma. Prvotno je bio ribar pa učenik i suradnik sv. Ivana Krstitelja. Prvi je sa sv. Andrijom pošao za Kristom. U Isusovu javnom životu ima uz sv. Petra i sv. Jakova Starijega, svoga brata, posebno mjesto. Najveću vjernost i hrabrost pokazao je, kada je jedini od apostola stajao pod Isusovim križem, makar je to bilo opasno, jer su ga mogli uhititi.

Nakon Kristova uskrsnuća i uzašašća na nebo pokazuje se Ivan više puta u povlaštenoj situaciji uz Petra, kao na primjer kod izlječenja čovjeka hroma od rođenja pred hramskim vratima ili kod dijeljenja sakramenta potvrde u Samariji. Za vrijeme Apostolskog koncila u Jeruzalemu, oko 50. g., uz sv. Petra i sv. Jakova Mlađega ubraja se medu stupove prve Crkve.
Ivan ostao je u Jeruzalemu, sve do smrti Isusove Majke, koju je Isus na križu povjerio baš njemu, da se za nju brine. Ivan je, počevši od 60. g., djelovao u Efezu u Maloj Aziji postavljajući biskupe i osnivajući kršćanske zajednice. Doživio je veliku starost te umro prirodnom smrću u početku vladavine cara Trajana, oko 101. g.
Njegovo evanđelje, napisano je za kršćane koji su potekli iz poganstva. On u njima želi utvrditi vjeru u mesijanstvo i božanstvo Isusa Krista. Osim Evanđelja napisao je tri poslanice i Otkrivenje. Sve su te njegove knjige pune najdublje teologije.
Ivanove poslanice mogu se nazvati, a posebno prva, poslanicama ljubavi, jer u njima dolazi 31 puta glagol »ljubiti« te 21 puta imenica »ljubav«. On nam je u njima dao i najdivniju definiciju Boga: »Bog je ljubav!«
Otkrivenje je proročka knjiga, o konačnoj pobjedi Isusa Krista. Napisao ju je na grčkom otoku Patmosu.
Njegov simbol na slikama je orao.
Zaštitnik je pisaca, knjižnjičara, izdavača knjiga i novina, skladatelja, slikara, teologa, prijateljstva, Male Azije i mnogih biskupija i župa u raznim dijelovima svijeta.
Spomendan mu je 27. prosinca.
|
- 21:58 -
Komentari (1) -
Isprintaj -
#
ponedjeljak, 24.12.2007.
Sretan Božić!!!

Narodi nam se kralj nebeski
Od Marije, čiste Djevice.
Na tom mladom ljetu
veselimo se,
Mladoga Kralja mi molimo.
Po njemu slijedi sveti Stjepan
Prvi mučenik Gospoda Boga.
Na tom mladom ljetu
veselimo se,
Mladoga Kralja mi molimo.
Daj nam Bog zdravlje,
k tomu veselje
Na tom mladom ljetu svega obilja
Na tom mladom ljetu
veselimo se,
Mladoga Kralja mi molimo.
|
- 22:41 -
Komentari (3) -
Isprintaj -
#
subota, 22.12.2007.
Došašće

To je vrijeme kada svako srce dršće nekim djetinjim veseljem u očekivanju skorih božićnih radosti. To je vrijeme kada se na naše duše spušta mir, kada ljudi sve jasnije osjećaju blizinu Božanstva koje je dolazi na ovaj svijet da bi sebi privuklo svako srce. Sve u Došašću kao da šapuće o Njegovu dolasku. I polumrak onih dragih zornica, i adventske pjesme i ono treperavo blistanje svijeća u polutamnim oltarima. U sve tom kao da iskri duboka čežnja dugih vjekova prije Krista za onim Obećanim, koji je imao doći, kao da govori blažena slutnja, da dan Njegova pohoda nije daleko. Mi kršćani tada se sjećamo, da je on već tu i da smo mi sretni baštinici drevnih obećanja. I mir i sreća sjeda tada na naše duše - sreća djece Božje.
|
- 21:38 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
nedjelja, 16.12.2007.
TREĆA NEDJELJA DOŠAŠĆA
Mt 11, 2-11
U ono vrijeme: Kad Ivan u tamnici doču za djela Kristova, posla svoje učenike da ga upitaju: "Jesi li ti Onaj koji ima doći ili drugoga da čekamo?" Isus im odgovori: "Pođite i javite Ivanu što ste čuli i vidjeli: Slijepi progledaju, hromi hode, gubavi se čiste, gluhi čuju, mrtvi ustaju, siromasima se navješćuje Evanđelje. I blago onom tko se ne sablazni o mene."
Kad oni odoše, poče Isus govoriti mnoštvu o Ivanu: "Što ste izišli u pustinju gledati? Trsku koju vjetar ljulja? Ili što ste izišli vidjeti? Čovjeka u mekušasto odjevena? Eno, oni što se mekušasto nose po kraljevskim su dvorima. Ili što ste izišli? Vidjeti proroka? Da, kažem vam, i više nego proroka. On je onaj o kome je pisano: Evo, ja šaljem glasnika svoga pred licem tvojim da pripravi put pred tobom.
Zaista, kažem vam, između rođenih od žene ne usta veći od Ivana Krstitelja. A ipak, i najmanji u kraljevstvu nebeskom veći je od njega!"
|
- 13:05 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
srijeda, 12.12.2007.
Sveta Lucija
Sveta Lucija je kršćanska mučenica, koja je zbog svoje vjere podnjela mučeništvo 303. godine.

Progonitelji kršćana su joj mačem odrubili glavu nakon dužeg mučenja. Kroz svu kršćansku povijest štuje se među kršćanima kao mnogostruka zaštitnica. Prema predaji, Sv.Luciji su izvađene oči i stavljene na tanjur, pa se ona smatra zaštitnicom očiju. Posebno se slavi u Švedskoj
Njen dan slavi se 13. prosinca. Na taj dan, sije se pšenica za Božić.
|
- 21:34 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
nedjelja, 09.12.2007.
2. NEDJELJA DOŠAŠĆA
Mt 3, 1-12
Čitanje svetog Evanđelja po Mateju
U one dane pojavi se Ivan Krstitelj propovijedajući u Judejskoj pustinji: "Obratite se jer približilo se kraljevstvo nebesko!" Ovo je uistinu onaj o kom proreče Izaija prorok:
Glas viče u pustinji:
Pripravite put Gospodinu,
poravnite mu staze!
Ivan je imao odjeću od devine dlake i kožnat pojas oko bokova; hranom mu bijahu skakavci i divlji med. Grnuo k njemu Jeruzalem, sva Judeja i sva okolica jordanska. Primali su od njega krštenje u rijeci Jordanu ispovijedajući svoje grijehe.
Kad ugleda mnoge farizeje i saduceje gdje mu dolaze na krštenje, reče im: "Leglo gujinje! Tko li vas je samo upozorio da bježite od skore srdžbe? Donosite dakle plod dostojan obraćenja. I ne usudite se govoriti u sebi: 'Imamo oca Abrahama!' Jer, kažem vam, Bog iz ovoga kamenja može podići djecu Abrahamovu. Već je sjekira položena na korijen stablima. Svako dakle stablo koje ne donosi dobroga roda, siječe se i u oganj baca."
"Ja vas, istina, krstim vodom obraćenja, ali onaj koji za mnom dolazi jači je od mene. Ja nisam dostojan obuće mu nositi. On će vas krstiti Duhom Svetim i ognjem. U ruci mu vijača, pročistit će svoje gumno i skupiti žito u svoju žitnicu, a pljevu spaliti ognjem neugasivim."
|
- 13:28 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
petak, 07.12.2007.
|
Bezgrešno začeće Blažene Djevice Marije je katolička dogma, koja tumači da je jedinstvenom Božjom povlasticom, Blažena Djevica Marija očuvana od svake mrlje istočnoga grijeha od trenutka svoga začeća. Također, Marija je bila puna milosti dobivenih od Boga i živjela je život posve bez grijeha.

Često se zamjenjuje s drugim začećem, kada je Marija začela Isusa, radi se o dvije različite pojave. Prema dogmi, Marija je začeta na normalni biološki način (roditelji su joj sv. Joakim i sv. Ana), ali njenu dušu je stvorio Bog u vrijeme njenog začeća. Blagdan Bezgrešnog Začeća Blažene Djevice Marije, slavi se 8. prosinca. Utemeljio ga je papa Siksto IV. 1476. g. Dogmu je svečano proglasio, papa Pio IX. u poslanici "Ineffabilis Deus", 8. prosinca 1854. g. Katolička Crkva vjeruje da dogma ima potporu u Bibliji. Anđeo Gabrijel nazvao je Mariju kao "punu milosti", a crkveni oci nazivali su Mariju - Blaženom Djevicom. Prema katoličkoj teologiji, Marija je morala biti posve bez grijeha, da bi mogla začeti Isusa.
|
- 21:58 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
srijeda, 05.12.2007.
Sveti Nikola
Rođen je u gradu Patari u Maloj Aziji, u pokrajini Liciji u 3. stoljeću. Imao je bogate roditelje koji dulje vrijeme nisu mogli imati djece, pa su od Boga izmolili malog Nikolu koji ime dobija po stricu biskupu u Miri, nažalost njegovi roditelji ubrzo umiru i Nikola ostaje sam.
Postaje svećenik želeći širiti ljubav i dobrotu. Uskoro mu umire stric, biskup Mire i svi misle da će ga Nikola naslijediti. No, on skroman i u strahu od te časti bježi u Palestinu gdje živi samačkim životom. Vraća se za nekoliko godina upravo kad umire biskup, nasljednik njegova strica. Ovaj puta nije mogao pobjeći te postaje biskup. Od tada noći provodi moleći, a dane pomažući nevoljnima i šireći vjeru.
Prema narodnom vjerovanju, činio je i čudesa. Poput Isusa smiruje uzburkano more i zato je zaštitnik mornara. Svojim blagoslovom ozdravlja dijete kojem je zapela riblja kost u grlu, te ga nazivamo i zaštitnikom djece.
U svom životu uvijek se borio protiv nepravde i za ljubav prema bližnjemu u kojem je prepoznavao Boga. Iscrpljen pokorom i poslovima umire 6. prosinca 327. godine te je pokopan u Miri, gdje se i danas nalazi sarkofag u koji je nekoć bilo položeno njegovo tijelo. Zbog turskih osvajanja tijelo mu je preneseno u talijanski grad Bari gdje se i danas nalaze njegove relikvije.
Legenda
Danas je poznat kao osoba, koja djecu obraduje svojim darovima. Ta tradicija vuče korijene iz sljedeće legende.
U blizini roditeljske kuće sv. Nikole, živio je čovjek, nekad bogat, ali izgubio je carsku službu i sav imetak. Imao je tri kćeri, koje bi se mogle udati, ali im nije mogao dati miraza. I nesretni otac odlučio je trgovati ljepotom i mladošću svojih kćeri, da tako zaradi. One su se pomolile Bogu, da ih izbavi od toga zla i spasi njihovu čast i poštenje.
Sv. Nikola nekako je doznao za tu odluku nesavjesnog oca pa uzme vrećicu, napuni je zlatnicima, umota u platno i, prišuljavši se noću potajno do kuće, ubaci zamotuljak kroz prozor. Otac onih djevojaka začudio se, kad je ujutro našao onoliki novac. Vidjevši kako je svota dostatna da časno uda jednu kćer, opremio je i miraz joj dao. To se dogodi i po drugi put; nađe, jednog jutra i drugu vrećicu sa zlatnicima. Spremi on i srednju kćer. A kad je i to bilo gotovo, sve mu je nešto govorilo, da će onaj dobrotvor i po treći put doći pa ga je u zasjedi čekao nekoliko noći. I doista, baš kad sv. Nikola ubaci svoj dar i za najmlađu kćer, skoči otac, stigne neznanca i prepozna u njemu Nikolu. Unatoč zaklinjanju neka šuti, sretni otac je razglasio po cijelom mjestu radosnu vijest.
|
- 21:54 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
utorak, 04.12.2007.
Sveta Barbara
Prema legendi, bila je kćerka Dioskorusa, bogatog trgovca purpurom i plemića u gradu Nikomediji u Maloj Aziji. Plijenila je pažnju ljepotom, inteligencijom i jednostavnošću. Otac ju je htio udati za bogatog prosca. Kako je bila lijepa, čuvao ju je kao dragulj i prije nego je otišao na dulje putovanje, zatvorio ju je u toranj s dva prozora. Kad se vratio, našao je na tornju probijen treći prozor, a na pragu njemu mrski znak križa. Barbara mu je hrabro priznala, da je ona dala učiniti oboje: tri prozora, da je podsjećaju na tajnu Presvetog Trojstva, a križ, da je podsjeća na otkupljenje. Tajno je prešla na kršćanstvo, pod utjecajem đakona Valentina. Otac koji je bio tvrdi poganin, pobjesnio je od gnjeva, kada ga je htjela obratiti na kršćanstvo i htio je ubiti. Uspjela je na čudesan način pobjeći u planine i sakrivala se tamo, dok je nije odao jedan pastir. Zatočili su je i mučili, no rane su joj svaki put čudesno zacijeljivale. Osudili su je na smrt. Po nalogu suda, njen otac osobno joj je odrubio glavu. Ubrzo nakon toga, pogodila ga je munja i umro je. Zajedno s Barbarom, mučeništvo je podnijela sv. Julijana iz Nikomedije.
Uspomena na nju
Zaštitnica je rudara, dobre smrti i protiv groma i vatre. Jedna je od 14 svetaca pomoćnika u nevoljama. Njene relikvije nalaze se u crkvi sv. Vladimira u Kijevu u Ukrajini. Vrlo je popularna u Rusiji. Po njoj je nazvan grad Santa Barbara u Kaliforniji.
Nju je jako štovao mladi poljski svetac sv. Stanislav Kostka i osjetio njezin moćni zagovor u svojoj teškoj bolesti. Svetica mu se ukazala u pratnji dvaju anđela, od kojih ga je jedan i pričestio, jer njegov stanodavac, fanatični protestant, nije dopustio pristup katoličkom svećeniku u svoju kuću.
Zanimljivo je da su sv. Barbaru za vrijeme ratova zvali u pomoć artiljerci i to ne samo katolici već i protestanti, koji donekle zaziru od štovanja svetaca. Njezine uspomene nije nestalo ni u protestantskim zemljama kad je reformacija zbrisala spomen mnogih svetaca. U SAD- u postoji "Red svete Barbare", vojno društvo artiljeraca.
Rock band The Hold Steady, spominje sv. Barbaru u svojoj pjesmi "Don't Let Me Explode". Na glazbenom festivalu Lollapalooza, 2006. g. pjevač grupe, Craig Finn, ispričao je biografiju sv. Barbare pred nekoliko tisuća ljudi.
Običaji na njen blagdan
S blagdanom sv. Barbare povezani su i adventski običaji. Stavlja se pšenica u tanjuriće, koje proklija, zazeleni se te postaje božićni ures u kućama i crkvama. Drugdje siju pšenicu tek na blagdan sv. Lucije, devet dana kasnije. U zemljama njemačkog jezičnog područja odreže se na blagdan sv. Barbare grančica s trešnje, stavi se u vodu i na toplo pa ta grana za Božić procvjeta.
Spomendan joj je 4. prosinca.
hr.wikipedia.org/wiki/Sveta_Barbara
|
- 21:59 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
ponedjeljak, 03.12.2007.
Sveti Franjo Ksaverski
(Xavier, Španjolska, 7. travnja, 1506. - San Čan, Kina, 3. prosinca, 1552.) jedan od najistaknutijih isusovačkih misionara. Djelovao je u Aziji i Africi.
Djetinjstvo i mladost
Rodio se na dvorcu Xavier, u kraljevini Navari, 7. travnja 1506. Završivši osnovnu školu u domovini, pun ambicije za karijerom, životni je poziv tražio u crkvenoj službi. Stoga je kao mladić u rujnu 1525. pošao u Pariz, na sveučilište Sorbonu.
Utjecaj sv. Ignacija Loyole
Nakon četiri godine studija stekao je akademski stupanj »doktora«. Ondje je počeo sanjariti o jednoj višoj karijeri, bogatoj prihodima u svojoj domovini, u Pamploni. No njegov sudrug sa studija privukao ga je k sebi. Bio je to njegov zemljak Ignacije Loyola, kasniji osnivač Družbe Isusove. Često mu je ponavljao riječi iz Evanđelja: »Što koristi čovjeku, ako dobije cijeli svijet, a izgubi svoj život« (Mk 8,36). Smrt majke 1529. i svete mu sestre Magdalene 1553., otkriće revolucionara inovjeraca koji su pohađali sveučilište, izopačeni primjer nekih profesora te mnogih studenata, na Franju je učinio toliki dojam da je položio zavjet u kapeli Svetih mučenika na Montmartru, da će hodočastiti u Svetu zemlju te se posvetiti siromašnom životu i svetoj čistoći.
Misionarsko djelovanje
Po osnutku Družbe Isusove, Ignacije Loyola, kao general reda, poslao je Franju Ksavera u misije. Na molbu portugalskog kralja Ivana III. šalje ga kao misionara u Indiju, gdje počinje njegova plodonosna djelatnost najprije u Goi, zatim na Cejlonu, pa na obali zvanoj Travancor, na Malaci, na Molučkim otocima sve do otoka Celebesa. Vrativši se natrag u Indiju oko 1548. propovijeda u pokrajini Cochim. Od 1542. djelovao je u Indiji, a 1549. putuje čak u Japan i ondje udara temelje Katoličke Crkve. Sve do 1551. djeluje u Japanu, a 1551. – 1552. pokušava prodrijeti i u Kinu. To je bilo vrlo teško, jer je u tu zemlju bio strog ulaz. Blizu kineske obale na otoku Sancianu, čekajući na pouzdano prijevozno sredstvo, Franjo se teško razbolio na plućima, jer je vladala jaka i okrutna zima. Lišen svake njege, na otoku San Čanu pred obalom Kine, umro je ujutro 3. prosinca 1552.
Računa se da je sam Franjo Ksaver pridobio za kršćanstvo te krstio 30.000 ljudi. On je uz strogo misionarenje obavljao i druge dužnosti. Bio je papin legat, provincijal, pionir koji mora izvješćivati o svojim misijama te spremati za novo misionarenje drugih područja.
Papa Grgur XV. proglasio ga je svecem 1622. Tijelo mu je preneseno u Gou, u Indiji, gdje se i danas vrlo poštuje. Ruka mu se nalazi pohranjena na oltaru u crkvi Al Gesu u Rimu.
Poslije sv. Pavla, sv. Franjo Ksaverski je najveći misionar Katoličke Crkve. Njegov lik znači, prekretnicu u misijskom radu Crkve, jer joj je dao tako snažan zamah da se može jedino mjeriti sa zamahom sv. Pavla.
|
- 21:18 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
nedjelja, 02.12.2007.
Moja šibica
Uvijek kad se približi Božićno vrijeme ili kad padne prvi snijeg, sjetim se one poznate priče o djevojčici sa šibicama. Sjećam se kad mi ju je mama prvi put ispričala, znala sam plakati noćima. Danas, dvadeset godina kasnije, kad god se sjetim te priče, znam zaplakati. Uvijek sam vjerovala da priča nije izmišljena i da je uistinu postojala djevojčica koja je bila sama na Badnjak i da je u Božićnoj noći umrla i otišla u Nebo.I danas vjerujem da je tako. Uvijek sam vjerovala da je Božić vrijeme darivanja. Ali ne mislim na materijalna darivanja. Vjerujem da je Božić vrijeme kada darujemo sebe jedni drugima. Jer, to se ustvari i zbilo prije 2 000 godina. Bog je poslao svoga Sina, darovao nam je svoga Sina iz ljubavi i zbog ljubavi. Vjerujem da to Isus od nas želi i danas. Želi da nam Božić postane vrijeme kada nećemo gledati u izloge dućana, već u izloge srca drugih ljudi. Kako je tužno kad si sam i kad nemaš nikoga. Koliko li sam se puta ja tako osjećala, baš kao ta djevojčica. Sigurna sam da ta djevojčica nije bila sama na ulicama grada.Sigurno je bilo prolaznika na ulici, u gradu. Jesu li se oni osvrnuli i pogledali u nju? Jesu li možda primijetili da njoj ne treba ništa drugo osim toplog ljudskog zagrljaja? Ne, nisu… Primijetili su je tek kad je mrtva, s osmijehom, smrznuta ležala na pločniku zatrpana snijegom s posljednjom ugašenom šibicom u ruci.Koliko smo mi puta tako prošli pokraj nekoga i nismo ništa primijetili!Nismo gledali.Mi stalno negdje žurimo i nikad nemamo vremena pogledati ljude oko sebe. Svi bi mi htjeli mijenjati svijet, a nemamo vremena ni za sebe. Prijatelju… zaustavi se sad malo… razmišljaj što ćeš napraviti i kroz ovo vrijeme Adventa. Potrudi se, ne samo u Adventsko i Božićno vrijeme, već u svako vrijeme, gledati oko sebe i vidjet ćeš da je mnogo «djevojčica sa šibicama» koji čekaju, ništa drugo, osim tople riječi ili čak možda samo osmijeha. Blažena Majka Terezija jednom je rekla: «Znam da neću spasiti svijet, možda čak ni one kojima pomažem, ali ipak moram početi»Da, moramo početi…moramo se pokrenuti, jer mnogo je onih kojima je ostala još samo jedna šibica.
|
- 00:32 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
|