Vjerovati radosti...

petak, 30.11.2007.

Sveti Andrija

Apostol Andrija, kao i brat mu Šimun Petar, bio je ribar na Genezaretskom jezeru (tj. Galilejskom moru) u Kafarnaumu, kamo su obojica stigli iz rodne Betsaide.

Image and video hosting by TinyPic

Prema nekim evanđeoskim izvještajima, Andrija je bio prvi od apostola kojega je Isus pozvao, pa ga istočne crkve obično i nazivaju »Prvozvani«. On, kao i sveti Ivan Evanđelist, bio je isprva sljedbenik Ivana Krstitelja koji je propovijedao skori dolazak Mesije. Kad je na Jordanu pokazao na Isusa i rekao: »Evo Jaganjca Božjega«, Andrija i Ivan, pristupili su Isusu i počeli slijediti njega. Andrija je odmah otišao do svoga brata Šimuna, koji je biti prozvan Petar, te mu rekao: »Našli smo Mesiju« (usp. Evanđelje po Ivanu 1,41), zato ga evanđelisti Matej i Luka u apostolskom zboru stavljaju odmah iza Šimuna Petra.

Novi zavjet još u nekoliko zgoda spominje Andriju: tako kod umnažanja hljebova i kad su stranci u Jeruzalemu željeli vidjeti Isusa. Nakon Isusova uzašašća i silaska Duha Svetoga, Sveto pismo Andriju više ne spominje. No zato o njemu pišu obilno mnogi apokrifni spisi koji, premda u njima nije uvijek lako odvojit stvarnu predaju od fikcije. Podatak da je Andrija propovijedao Evanđelje među Skitima, u današnjoj južnoj Rusiji, potvrđuje i otac crkvene povijesti Euzebije Cezarejski. Za Andrijinu mučeničku smrt na takozvanom Andrijinu križu u obliku slova X znamo jedino iz jednog spisa, zvanog Passio (Muka), u kojem je opisano apostolovo mučeništvo. Predaja veli da je bio raspet u Ahaji u gradu Patrasu, odakle su mu relikvije prenesene u Carigrad, a zatim u Amalfi u Italiju. Svečeva glava bila je god. 1462. prenesena u Rim, a vratio ju je natrag grčkim pravoslavnim vjernicima papa Pavao VI. Pouzdan je povijesni podatak da se blagdan sv. Andrije slavio 30. studenoga već u doba sv. Grgura Nazijanskoga, dakle, u drugoj polovici IV. stoljeća.

hr.wikipedia.org/wiki/Sveti_Andrija
- 21:59 - Komentari (0) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 26.11.2007.

Sveta Katarina

Najpoznatija svetica Katarina u povijesti književnosti svakako je sv. Katarina Sienska, u povijesti duhovnosti sveta Katarina Genovska, a u pučkoj pobožnosti sveta Katarina Aleksandrijska, koju u studenom slavimo. Šteta samo što je i njezin život ovijen legendom, lijepom doduše, ali bi nam bilo daleko draže o njoj ono što je povijesno pouzdano i zajamčeno.

Za vrijeme vladavine cara Dioklecijana po svim rimskim provincijama bjesnilo je strašno progonstvo. Ono je bilo naročito okrutno u Egiptu, koji su nazivali "Kinom staroga svijeta". O tim mučenicima nastali su kasnije legendarni izvještaji, takozvani Passiones, koji su gotovo uvijek više plod pobožne mašte, nego točni povijesni podaci o dotičnim osobama. Radilo se o legendama kojima je bilo više stalo do pobude, nego do povijesti. Isto, na žalost, moramo ustanoviti i za Pussio sanctae Catharinae martyris.

Image and video hosting by TinyPic

Budući da se radilo o jednoj kršćanskoj djevici visokog položaja, veoma inteligentnoj, lijepoj, kako na tijelu tako i na duši, njezino je mučeništvo, što ga je podnijela u Aleksandriji, još više djelovalo na pučku maštu pa se tako o njoj i rodila legenda i to u raznim inačicama. Jedna je od njih i ova:

"Maksimin Daia, koji je došao na vlast u rimskim afričkim provincijama naslijedivši rođaka Galerija, zaljubio se u Katarinu tako jako da je odlučio rastaviti se od svoje žene te oženiti Katarinu. Mlada ga je kršćanka najodlučnije odbila. On ju je tada suočio s pedesetoricom filozofa s namjerom da je oni uvjere kako Krist, jer je umro na križu, ne može biti Bog. No Katarina, služeći se preodlično govorničkom vještinom, a još više dobrim poznavanjem filozofije i teologije, pridobila je na svoju stranu mudrace koji, rasvijetljeni milošću, prionuše uz kršćanstvo. U očima pogana dvostruko poraženi, zadobiše mučeničku krunu jer ih je Maksimin stavio na muke i pogubio.

Ne mogavši Maksimin slomiti Katarinu, razbjesnio se i dao načiniti strašno mučilo: kotač s bodežima, koji će je sasjeći. No to se mučilo raspalo. Tada je mučenica odvedena izvan grada te joj je odrubljena glava." Prema toj legendi anđeli su tijelo sv. Katarine prenijeli na Sinaj i ondje ga sahranili. Na tom mjestu podignut je kasnije slavni samostan Sv. Katarine koji postoji još i danas. Egipatski predsjednik Anvar El Sadat kraj tog je samostana 19. studenoga 1979. započeo gradnjom velikog religioznog središta za tri jednobožačke religije: kršćansku, židovsku i muslimansku, da to mjesto, gdje je Bog u Starom zavjetu Mojsiju predao 10 zapovijedi, bude mjestom molitve i klanjanja jedinome pravome Bogu.

www.zupa-svkriz.hr
- 22:02 - Komentari (0) - Isprintaj - #

subota, 24.11.2007.

Blagdan Krista Kralja

Image and video hosting by TinyPic

Papa Pio XI. ustanovio je blagdan Krista Kralja u svojoj enciklici "Quas Primas", 11. prosinca 1925. To je bio odgovor na tadašnji rast sekularizma i širenje bezbožnog komunizma, koji su nijekali Kristov suverenitet.

Blagdan se slavio u posljednjoj nedjelji listopada. Nakon reforme kalendara, nakon Drugog vatikanskog sabora 1969., blagdan se slavi u posljednjoj nedjelji prije početka Došašća, što je obično krajem studenoga.

Osim katolika, ovaj blagdan imaju i Engleska Crkva, Metodisti i neke Prezbiterijanske Crkve u SAD.
- 22:14 - Komentari (0) - Isprintaj - #

četvrtak, 22.11.2007.

Sveta Cecilija

Image and video hosting by TinyPic

Guido Reni: Sveta Cecilija, 1606.

Prema staroj predaji, smatra se, da je sv. Cecilija rođena u Rimu početkom 3. stoljeća od poganskih roditelja. Roditelji je udaše za plemenitog, ali poganskog mladića Valerijana. Cecilija je, upoznavši kršćansku vjeru, i njega s ljubavlju poučila o istoj. Zajedno su za Isusa svjedočili pred poganima, brinuli se za udovice i siročad, te sahranjivali mučenike u katakombe. Svoju vjernost Isusu zapečatili su mučeničkom smrću. Prema nekim izvješćima mučeništvo je podnijela u Rimu (oko 230.), a prema drugim na Siciliji (između 176. i 180.). Cecilija je pokopana u Kalistovim katakombama i to uz takozvanu "kriptu papa". Kasnije je njezino tijelo papa Paskal I., koji je bio vrlo pobožan prema svetici, dao prenijeti u kriptu bazilike u Trastavereu u Rimu. Krajem 16. stoljeća, sarkofag je svete Cecilije ponovno otvoren, a tijelo pronađeno u još dosta očuvanu stanju.

Spomendan joj je 22. studenog.

Zaštitnica je glazbenika, pjesnika i slijepih.
- 21:45 - Komentari (0) - Isprintaj - #

subota, 17.11.2007.

Sveta Elizabeta Ugarska

Danas se slavi 800. godina od rođenja ove svetice. Živjela je u vremenu sv. Franje Asiškog i bila je članica Franjevačkog svjetovnog reda te je proglašena njegovom zaštitnicom. Bila je slična Majki Terezi po pomaganju siromašnima, bijednima, bolesnima i gladnima.

Image and video hosting by TinyPic
Sliku uslikao: Vincent de Groot

Elizabeta je bila princeza, kći ugarsko - hrvatskog kralja Andrije II. Rodila se u Bratislavi. Po narodnosti je bila Mađarka (Erzsébet). S trinaest godina, udala se za tirinškog (njemačkog) grofa Ludovika. Brak makar je bio dogovoren, bio je pun ljubavi i imali su četvero djece. Dala je sagraditi bolnicu, kraj dvorca, da se osobno brine za bolesnike. Obitelj se tome protivila. Potajno je hranila gladne, siromahe i bolesne. Jednom je, prema legendi, grof zaustavio Elizabetu, s ciljem da vidi što skriva, a kad je otvorila pregaču haljine, umjesto kruha koji je tamo bio prije minute, pojavile su se ruže. Nakon smrti grofa Ludovika, prodala je sve imanje, prihvatila siromaštvo, i brinula se za svoja tri sina te za bolesnike i siromahe. Za velike gladi u Njemačkoj, pomagala je siromasima. Umrla je s 24 godine.

Zaštitnica je pekara, prosjaka, bolesnika, siromaha, humanitarnih djelatnika, bolnica, udovica, ljudi u progonstvu.

Papa Grgur IX. proglasio je Elizabetu, svetom 27. svibnja 1235. u gradu Perugi u Italiji, samo četiri godine nakon njene smrti.

Ovih dana se dogodila prirodna katastrofa u Bangladešu. Poginulo je više od 2000 ljudi, a ranjeno oko 5000 ljudi, što je zastrašujući broj!

Stoga: Pokoj vječni, daruj im Gospodine, svjetlost vječna svjetlila im, počivali u miru Božjem. Amen
Isuse, krotka i ponizna srca, smiluj se njima i cijelom svijetu!
- 22:49 - Komentari (2) - Isprintaj - #

srijeda, 14.11.2007.

O spolnim odnosima

Mislila sam, da sam moderna i rano sam stupila u odnose sa svojim dečkom, sada mužem. U to doba, smo se najviše svađali i ja sam bila jako napeta, jer sam se bojala da ću biti odbačena te je u mojoj savjesti bio uvijek jasan znak, da činim grijeh. A ni taj sam čin iskreno nije bio ništa nego sama strast. Tek nakon vjenčanja, taj dio našeg odnosa postao je normalan. Eto! I tek tada počinjemo oboje u tome uživati!
izvor: www.palotinci.hr
- 22:37 - Komentari (2) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 12.11.2007.

Lk 20, 27-38

U ono vrijeme: Pristupe neki od saduceja koji niječu uskrsnuće i upitaše Isusa: "Učitelju! Mojsije nam napisa: Umre li bez djece čiji brat koji imaše ženu, neka njegov brat uzme tu ženu te podigne porod bratu svomu. Bijaše tako sedmero braće. Prvi se oženi i umrije bez djece. Drugi uze njegovu ženu, onda treći; i tako redom sva sedmorica pomriješe ne ostavivši djece. Naposljetku umrije i žena. Kojemu će dakle od njih ta žena pripasti o uskrsnuću? Jer sedmorica su je imala za ženu." Reče im Isus: "Djeca se ovog svijeta žene i udaju. No oni koji se nađoše dostojni onog svijeta i uskrsnuća od mrtvih niti se žene niti udaju. Zaista, ni umrijeti više ne mogu: anđelima su jednaki i sinovi su Božji jer su sinovi uskrsnuća." "A da mrtvi ustaju, naznači i Mojsije kad u odlomku o grmu Gospodina zove Bogom Abrahamovim, Bogom Izakovim i Bogom Jakovljevim. A nije on Bog mrtvih, nego živih. Ta svi njemu žive!"
- 21:43 - Komentari (0) - Isprintaj - #

subota, 10.11.2007.

Sveti Martin

(Szombately, Mađarska, 316./317. - Tours, Francuska, 11. studenog 397.) - katolički svetac, biskup grada Toursa, prvi svetac koji nije bio mučenik, a ima svoj liturgijski blagdan, prvi svetac zaštitnik Francuske; na njegov blagdan Martinje, pije se novo vino.

Image and video hosting by TinyPic

Martin je sin rimskog tribuna u Sabariji, današnji Szombately u Mađarskoj. Djetinjstvo je proveo uz oca u jednom vojnom garnizonu u Paviji. Protiv njegove volje, unovačili su ga u carsku gardu. Usred zime, našao se pred vratima grada Amiensa u Galiji te susreo siromaha prosjaka, koji je od njega zatražio milostinju. Nemajući kod sebe novaca, a gledajući prosjaka kako se smrzava, odrezao je polovicu svoga vojničkoga plašta i dao mu da se zaogrne. Sljedeće je noći usnio san vidjevši samoga Gospodina, zaogrnuta u polovicu plašta, koji mu je govorio: "Ovim me je plaštom zaogrnuo Martin."

Martin kao rimski vitez imao je za poslužnika nekoga roba. No on je s njim postupao kao s bratom, čak mu je sam znao očistiti obuću.

Završivši vojnu službu i oprostivši se zauvijek od nje, Martin je bio zaređen za egzorcista. Nakon toga se vratio kući u Panoniju, gdje mu je uspjelo pridobiti za kršćanstvo vlastitu majku. Od kuće je pošao u Milano, gdje se vodila duhovna borba protiv krivovjeraca arijanaca. I on se upustio u tu borbu, braneći vjeru u Kristovo božanstvo, u njegovu istobitnost s Ocem. Zbog toga je bio prognan iz Milana te se sklonio u pokrajinu Liguriju. No ni tu nije dugo ostao, već je pošao u Poitiers, u Galiju, i tu se predao kontemplativnom životu u samostanu.

Bio je izabran za biskupa grada Toursa te posvećen god. 370. O njemu se govorilo »da je bio vojnik na silu, biskup po dužnosti, a monah po izboru«.

Kao biskup Martin se prihvatio evangelizacije među Galima, na dobrotvorne akcije, na smirivanje duhova unutar Crkve, na otpor protiv uplitanja građanske vlasti u čisto crkvene poslove. Uvijek je bio blizu siromašnima, i progonjenima. Imao je protivnika i u redovima klera.

Zaštitnik je Francuske, vinara, vinogradara, vojnika, konjanika, izliječenih alkoholičara, uzgajivača konja i gusaka, Švicarske papinske garde, mnogih mjesta u Europi, uključujući i Beli Manastir i Virje u Hrvatskoj.

Spomendan mu je 11. studenog. Taj dan, slavi se kao Martinje, običaj je da se peče guska i krsti novo vino.
- 21:39 - Komentari (0) - Isprintaj - #

srijeda, 07.11.2007.

Blaženi Gracija Kotorski

(Muo, Boka Kotorska, 27. studenog 1438. - Venecija, 9. studenog 1508.) - katolički blaženik, redovnik augustinac, ribar i pomorac.

Blaženi Gracija Kotorski rođen je 1438. kao jedinac u hrvatskoj obitelji Krilović, od oca siromašnog ribara Benedikta i žene mu Dobre u ribarskom selu Mulu (nom. Muo) kod Kotora.

Image and video hosting by TinyPic

Krsnog je imena bio Pavao.

Do svoje tridesete godine živi u Boki Kotorskoj kao ribar.

Potom odlazi u svijet, plovi kao mornar. Prigodom posjeta Veneciji, na Cvjetnicu 1454., oduševljava se s propovijedi bl. Šimuna Kamerina te ga ona potiče da ostavi svjetovni život i posveti se redovništvu. Odlazi u samostan augustinaca na brdo Ortone kod Padove, gdje ostaje 15 godina.

Potom je bio u samostanu na otočiću sv. Kristofora između Venecije i Murana, gdje ostaje do svoje smrti 1509..

Kao redovnik istakao se svetim životom provodeći dane u postu i molitvi. Imao je iskrenu pobožnost prema Djevici Mariji. Posebno su mu bili na srcu siromasi i prosjaci, koji su dolazili na samostanska vrata. Svakom je pružio "koricu kruha" i riječ utjehe, koja im je često više značila nego materijalni dar. Naročito je pomogao gubavce. Njegova samostanska soba bila je pod krovom, tako niska, da nije mogao uspravno stajati u njoj. Postelja mu je bila od dvije daske, malo slame i postirača. Hodao je bosonog i gologlav i ljeti i zimi. Kao redovnik nije jeo meso niti pio vino. Još za života, a naročito poslije smrti, pripisivala su se Graciji, brojna čudesna ozdravljenja i djela.

Sahranjen je nakon smrti u crkvi sv. Kristofora u Veneciji, a 10. siječnja 1810. tijelo mu je pokopano u rodnom mjestu u crkvi sv. Kuzme i Damjana. Blaženikovo tijelo obučeno u crnu redovničku haljinu je u pozlaćenom kovčegu sa staklom na prednjoj strani.

Bl. Gracija veliki je štovatelj Euharistije. Za vrijeme Mise uranjao bi u euharistijski misterij, hranio se Kristovim Tijelom u sv. Pričesti i u slobodno vrijeme sate i sate provodio u klanjanju Presvetom Oltarskom Sakramentu. Stoga je Kotorska biskupija odlučila održati biskupijski euharistijski kongres uoči blagdana bl. Gracija Kotorskog, 4. studenog 2000. g.

Spomendan mu je 8. studenog.
- 21:16 - Komentari (0) - Isprintaj - #

nedjelja, 04.11.2007.

Lk19,1-10

U ono vrijeme: Uđe Isus u Jerihon. Dok je njime prolazio, eto čovjeka imenom Zakej. Bijaše on nadcarinik, i to bogat. Želio je vidjeti tko je to Isus, ali ne mogaše od mnoštva jer je bio niska stasa. Potrča naprijed, pope se na smokvu da ga vidi jer je onuda imao proći. Kad Isus dođe na to mjesto, pogleda gore i reče mu: „Zakeju, žurno siđi! Danas mi je proboraviti u tvojoj kući.“ On žurno siđe i primi ga sav radostan. A svi koji to vidješe stadoše mrmljati: „Čovjeku se grešniku svratio!“ A Zakej usta i reče Gospodinu: „Evo, Gospodine, polovicu svog imanja dajem siromasima! I ako sam koga u čemu prevario, vraćam četverostruko.“ Reče mu na to Isus: “Danas je došlo spasenje ovoj kući jer i on je sin Abrahamov! Ta Sin Čovječji dođe potražiti i spasiti izgubljeno!“
- 15:24 - Komentari (0) - Isprintaj - #

petak, 02.11.2007.

Dušni dan

Ako vjerujemo da je Isus umro i uskrsnuo, onda će Bog i one koji usnuše u Isusu, privesti zajedno s njime.

(1 Sol 4,14)

Pokojnici čeznu da budemo s njima zauvijek u nebu. Oni nas pozivaju da ne dopustimo da nas satre zlo, da ne očajavamo nad svojom patnjom, da nikad ne mrzimo ili da ne praštamo, da ne budemo nečovječni i da vjerujemo u mudrost, dobrotu, vjernost, u pravdu i u život.

Tomislav Ivančić
- 20:56 - Komentari (0) - Isprintaj - #