Vjerovati radosti...

petak, 21.07.2006.

Grkokatolici

Na ovom našem hrvatskom tlu stoljećima su se miješali različiti kulturni utjecaji europskog istoka i zapada, Mediterana sa srednjom i podunavskom Europom, alpskog sa dinarskim kulturnim krugom. Ti se utjecaji kod nas ogledaju u različitosti mentaliteta i načina življenja i razmišljanja, bogatstvu različitosti narodnih nošnji i običaja, profane i sakralne arhitekture, jelovnika, glazbenog i likovnog izričaja i niz drugih vidova svakodnevnog života. Ti su utjecaji osobit plod i burnih povijesnih zbivanja koja su se neprestano kovitlala na ovom našem tlu.
Tako su kod nas, kao i u nekim drugim dijelovima Europe, oduvijek postojali i oni kršćani koji su, iako nisu prakticirali slavljanje mise prema standardnom obredu u Katoličkoj Crkvi; onom rimskom, u zajedništvu s rimskim papom. Nazivamo ih Grkokatolicima.
Grkokatolička Crkva je dio opće, Katoličke Crkve, ali se unutar nje ravna prema vlastitom crkvenom pravu (Eccllesia sui iuris), što joj daje neke organizacijske, disciplinske i liturgijske osobitosti. Sav je teološki nauk i podložnost papi unutar Grkokatoličke Crkve zajamčena, što Grkokatoličku Crkvu čini specifičnim dijelom Katoličke Crkve. Sličan status kao grkokatolička Crkva, unutar katoličke Crkve imaju i neke druge crkve na istoku, kao npr. Kaldejska Katolička Crkva u Iranu i Iraku, Maronitska Crkva u Siriji i Libanonu, Armenska Katolička Crkva u Armeniji itd.
Katolika bizanstkog obreda (Grkokatolika) uvijek je bilo u Hrvatskoj i oni su liturgijskom bogatstvu i crkvenom životu u našoj domovini dali nemali doprinos. Značajan se događaj zbio u Marči kod Čazme 1611. godine kada je znatan dio do tada pravoslavnog življa, pod episkopom Simeonom Vratanjom, prešao na katoličanstvo, pridruživši se Grkokatolicima. Tijekom 17. stoljeća u Ukrajini su milijuni pravoslavnih prešli na katoličanstvo, postavši grkokatolicima. Dio Ukrajinaca doselio je u Hrvatsku poslije oslobođenja Slavonije od Turaka, tako da danas u Hrvatskoj, osima Grkokatolika koji su nacionalno Hrvati, imamo i Grkokatolika koji su pripadnici Ukrajinske nacionalne manjine. Grkokatolika u Europi još ima u Bosni i Hercegovini, Sloveniji, Mađarskoj, Srbiji, Makedoniji, Grčkoj, Ukrajini, Rusiji, Bjelorusiji… Za vrijeme boljševičke vlasti u Ukrajini Staljin je bio ukinuo tamošnju Grkokatoličku Crkvu, biskupe i svećenike dao pogubiti ili utamničiti, a njihove crkve i samostane je dao - Ruskoj Pravoslavnoj Crkvi. Staljin je Grkokatolike smatrao preopasnima zbog njihove podložnosti papi u Rimu.
Grkokatolici u Hrvatskoj služe se bizanstko-slavenskim obredom slavljenja euharistije, gotovo identičnim obredu kojeg koriste i pravoslavni. Liturgijski jezik Grkokatolika u našoj Domovini je hrvatski i staroslavenski, a sjedište biskupije za naše Grkokatolike je u Križevcima, iako biskup (sada je to msgr. Slavomir Miklovš) već odavna stoluje u Zagrebu. Križevačka biskupija/eparhija obuhvaća sve katolike bizantsko-slavenskog obreda na tlu Hrvatske, BiH i Slovenije. Križevačkom biskupu je nadređen zagrebački nadbiskup-metropolit (sada je to msgr. Jospi Bozanić). Križevačka je biskupija osnovana u XVIII. stoljeću, tamošnja je katerdrala posvećena Presv. Trojstvu, a kao konkatredrala služi spomenuta crkva svetih Ćirila i Metoda u Zagrebu, gdje je i Bogoslovno sjemenište za grkokatoličke svećeničke kandidate, koji studiraju teologiju na Filozofskom Fakultetu Družbe Isusove na Jordanovcu u Zagrebu ili na Katoličkom Bogoslovnom Fakultetu u Vlaškoj ulici i Zagrebu. Najviše Grkokatolika u Hrvatskoj živi u Zagrebu, zatim u Samoboru, na području Žumberka uz granicu sa Slovenijom, zatim u Križevcima i Slavoniji. U Dalmaciji su postojala tri grkokatolička sela u blizini Drniša, za koje je bilo zadužen jedan franjevac iz samostana na Visovcu koji je imao dozvolu slaviti misu po bizanstko-slavenskom obredu. Ta su mjesta u Dalmaciji danas uglavnom napuštena ili se u njima slavi misa po rimekom obredu. Prema popisu stanovništva u Hrvatskoj je 2001. godine bilo tek oko 6500 grkokatolika, što je stravičan pad broja u odnosu na bližu prošlost. Većina od tih šest i pol tisuća grkokatolika u Hrvatskoj su nacionalno Hrvati, ostali su nacionalno Ukrajinci i Rusini. Razlog tom padu su ratna zbivanja U Hrvatskoj, velika netrpeljivost pravoslavaca prema grkokatolicima, ali i nerazumijevanje, pa čak i odbojnost rimokatolika prema toj svojoj katoličkoj braći.
Prema vlastitom crkvenom pravu za Grkokatolike, misu po bizanstko-slavenskom obredu može slaviti bilo koji rimokatolički svećenik, uz dozvolu svojega biskupa. Tako je i blagopokojni papa Ivan Pavao II u više navrata slavio misu prema bizanstko-slavenskom obredu. Bilo koji rimokatolik može promijeniti matični rimski obred i postati grkokatolik; i obratno, te može postati svećenik grkokatoličkog obreda. S druge strane, samo osobe rođene kao grkokatolici mogu se oženiti prije nego se zarede za svećenike. Misle li se zavjetovati za redovnike, nije im dozvoljena ženidba. Samo neoženjeni grkokatolički svećenici mogu napredovati u crkvenoj hijerarhiji.
Grkokatoličke crkve imaju ikonostas; oltarnu pregradu između prostora za vjernike i prostora za oltar na kojemu se slavi misa. U ikonostasu su troja vrata; središnja ili carska te dvoja manja; sjeverna i južna ili đakonska. Misu svećenik slavi okrenut licem prema oltaru, a leđima narodu. Pričašćuje se kvasnim kruhom i crnim vinom. Vjernici primaju pričest pod obje prilike. Ravnaju se prema zapadnom, katoličkom (Gregorijanskom) kalendaru, uz neke osobitosti.
U nadi da će se ova mala hrvatska kršćanska katolička manjina; naši grkokatolici, opstati u budućnosti, jer oni su dragocjen biser našeg naroda i Crkve, naučimo nešto o njima i posjetimo ih tamo gdje ih ima. Dok ih još ima.

Preuzeto s arhangel.blog.hr
- 20:29 - Komentari (1) - Isprintaj - #