Još jedna skalina
Oštri trag tuge
Kao lopov iza ugla
Neočekivan i pod krinkom prijatelja
Propara mi iluziju spoznaje
I opet i iznova
vraća se moja Rijeka
svom malenom Izvoru
u kojem se rađa i tok i ušće
I opet i iznova
poželjeh se popeti
na vrhunce planinske
nekom novom stazom
da upoznam još jedno planinsko lice
I opet i iznova
spustih se na obale mora mojih emocija
prebirući po njihovoj glazbi
prateći slijed njihovih plima i oseka
južina i bura
u potrazi za bonacom
i igrom sunčevog svjetla na ogledalu srca
Zastajem, promatram, promišljam,
a dubina me morska poziva
da joj svijetove raznolikosti dotaknem
Pogledam srce u nutrini
zavirim u mir Putnika
Spoznajem
Sve bijaše samo veličanstvena kreacija
mojih umovanja.
26.11.2007. u 11:24 | 8 Komentara | Print | # | ^
Umiru li to Anđeli
U očima zaboravljene dvije suze
Spotiču se na
Naplavinama sjećanja
U podnožju srca
Skutrio se strah od vrhunaca
Umiru li to Anđeli
Na vrhovima mojih prstiju
Dok ih strahom od sebe
U bespuća nebeska guram
Rominjaju li
Žubore li
Njihove trube
Pjevaju li im harfe
nečujne budnice
Koje ne dopiru do preplašenih srca
Gubi li se nit spajanja s onostranim Svijetovima
Kada se kukavičlukom zamrzne Potraga
Kada se neodlučnošću zasjeni Svjetlost
I uroni u ponore svakodnevne tame
22.11.2007. u 12:15 | 8 Komentara | Print | # | ^
SAN
Usnuh noćas
Svu raskoš nebeskih boja
Kako nježno dodiruju
Most između Svijetova.
Usnuh
I modrozelenu rijeku
U koju zalutaše
Crveni koraljni otoci.
I Duša opet osjeti
Buđenje tihe Radosti.
Probudih se
Tek na trenutak
Tek da Osmijehom razvedrim oblake
Tek da na dlanovima osjetim Sunce
Tek da mi kroz oškrinuti prozor snova
Vjetar pomiluje lice
I da u Srcu zapjevam:
Hvala Ti, Majko!
19.11.2007. u 13:17 | 2 Komentara | Print | # | ^
Pismo Neznanom
Lutajući svijetom svojih premišljanja ponekad dotakneš moje Puteve, u prašinu ostavljene otiske Dušinih lutanja. Pretražuješ smisao razbacanih rečenica pokušavajući pročitati nepoznatu osobnost u slovima između redaka. Ne traži me u tragovima poznate i svijetu otkrivene prošlosti. Oni su samo naslućivanje mog postojanja, kratki bljesak upućen strancima u trenutcima bijega od siline osjećanja, od poniranja u čudnu tišinu i sve njezine prikrivene vihore.
Nije Istina o meni izgubljena igračka koja iščekuje da je pronađe razigrani, u mističnu samoću ogrnut dječak, nije ni konstanta, ni tvoja potraga. Kako bi je onda Ti mogao pronaći kada su Svijetovi čudesnih kreacija od mene zatražili ispunjenje te iskonske zadaće ?
Ti i ja ? Možda se susretnemo na trenutak na maglovitom raskrižju, na rubu prepoznavanja, pa utonemo u neznanost iznenadnih susreta, bez velova iluzija, s premalo iskrenih pogleda i previše nevjerica u «možda» utkanih.
18.11.2007. u 23:05 | 4 Komentara | Print | # | ^
...
Tamo negdje
U tišini blagoslova
Ja prebivam
I trajem.
10.11.2007. u 19:16 | 6 Komentara | Print | # | ^
Smiješak smiješku
Tebi koji si mi poklonio večer osmijeha
u jednoj sasvim običnoj
pod oblacima skrivenoj noći
Bijaše to
samo jedan tihi kliktaj
rasplesanih smijehova
na pokrenutim vjetrenjačama
u slučajnost odjevenog susreta
Gluhoća noći
razbijena šumom pitomosti
sanjarskih krošnji
razigrana slova djetinjih Duša
zarobljenih u odraslim tijelima
i ples smijeha svih smijehova
titrava simfonija
daljinom razdvojenih pogleda
zavodnička igra Vilinskih svijetova
kroz sjetu nemogućnosti
u čipkane maramice starina
skrivena naslućivanja i bježanja
Bijaše to
iz običnosti svakodnevnice
otrgnuta riječ
dvoje prolaznika
na trenutak začaranih vedrinom smijeha.