Tebi nasmiješenom,
Tebi koji si mi poklonio večer osmijeha
u jednoj sasvim običnoj
pod oblacima skrivenoj noći
Bijaše to
samo jedan tihi kliktaj
rasplesanih smijehova
na pokrenutim vjetrenjačama
u slučajnost odjevenog susreta
Gluhoća noći
razbijena šumom pitomosti
sanjarskih krošnji
razigrana slova djetinjih Duša
zarobljenih u odraslim tijelima
i ples smijeha svih smijehova
titrava simfonija
daljinom razdvojenih pogleda
zavodnička igra Vilinskih svijetova
kroz sjetu nemogućnosti
u čipkane maramice starina
skrivena naslućivanja i bježanja
Bijaše to
iz običnosti svakodnevnice
otrgnuta riječ
dvoje prolaznika
na trenutak začaranih vedrinom smijeha.