Pismo Neznanom
Lutajući svijetom svojih premišljanja ponekad dotakneš moje Puteve, u prašinu ostavljene otiske Dušinih lutanja. Pretražuješ smisao razbacanih rečenica pokušavajući pročitati nepoznatu osobnost u slovima između redaka. Ne traži me u tragovima poznate i svijetu otkrivene prošlosti. Oni su samo naslućivanje mog postojanja, kratki bljesak upućen strancima u trenutcima bijega od siline osjećanja, od poniranja u čudnu tišinu i sve njezine prikrivene vihore.
Nije Istina o meni izgubljena igračka koja iščekuje da je pronađe razigrani, u mističnu samoću ogrnut dječak, nije ni konstanta, ni tvoja potraga. Kako bi je onda Ti mogao pronaći kada su Svijetovi čudesnih kreacija od mene zatražili ispunjenje te iskonske zadaće ?
Ti i ja ? Možda se susretnemo na trenutak na maglovitom raskrižju, na rubu prepoznavanja, pa utonemo u neznanost iznenadnih susreta, bez velova iluzija, s premalo iskrenih pogleda i previše nevjerica u «možda» utkanih.