U nama sniva ranjiv svijet
Razmišljajući nakratko o komentaru dragog Amarcorda:
"Hoće li se u nekom novom sutonu roditi sjene današnjih dana, smijemo li danas zatvarati oči pred ljepotom, ma kako zamamni svjetovi postojali u našim sjećanjima, jeli vrijedno dragih pjesama svjedoka, ili je to uostalom tek trenutak u kojem samo dodajemo boje koje nam ponekada nedostaju u našoj tišini."
nanizaše se napisane rečenice.
"Hoće li se u nekom novom sutonu roditi sjene današnjih dana, smijemo li danas zatvarati oči pred ljepotom, ma kako zamamni svjetovi postojali u našim sjećanjima, jeli vrijedno dragih pjesama svjedoka, ili je to uostalom tek trenutak u kojem samo dodajemo boje koje nam ponekada nedostaju u našoj tišini."
nanizaše se napisane rečenice.
Kao uzburkano more
s tisuću prepoznatih valova
tražiš zanesenu izgubljenost
odlutalih moreplovaca
prepuštenih samoći morskih mijena
i nestale gusare opijene otetim zlatnicima
s mirisom ruma na znojnim licima
zaokupljenih slavljenjem uništavanja.
Kao zanjihana tišina običnog jutra
dotičeš mi čežnju vrhovima
naslućenih gibanja
u izlizanoj borbi između ega i srca
između odbijanja
i radoznale
pomalo dječje znatiželje
koja nas poput neodvojive sjene
tjera u traganje za njezinim nestajanjem
Kao ranjivost svih rastanaka
titravo se skrivamo
ispod nerazmršenih konaca prošlosti
i straha od neispunjene nutrine
skrivene od svih susreta
pomno čuvane od simpatičnih neznanaca
ispod čijih pogleda
pokušamao pronaći toplinu vjekovnih
jedinstvenih stapanja.