Pokušavam život pretočiti u niske stihova,dočarati život ljudski nizanjem slova,a tek ih je tridesetak koje povezujem u riječi i prebirem pokretima umorne ruke.Nemoćno slušam jecaj čovječanstva zarobljenog bedemima boli i nesvaćanja.Putujem od bolnog pogleda izgladnjele starice do nasmiješenog lica invalidnog djeteta.
Spuštam teške škrinje pretrpane očajanjem čovječjeg jecaja.Odlažem ih u čekaonicu uzaludnih pokušaja razumijevanja.U samotno hladnom krevetu,umorna od putovanja,posežem za odgovorima u snu.Budim se pored otvorene prazne škrinje spremna za još jedan čudesni dan Puta u potrazi za iskrom Svjetlosti iza bezbrojnih neizrečenih pitanja.
,blog,hrvatska,film,fotografija,gastronomija,ljubav,glazba,humor,internet,karijera,književnost,novac,obitelj,obrazovanje,osobno,poezija,politika,priče,putopisi,računala,religija,seks,sex,sport,televizija,umjetnost,zdravlje,znanost,rasprave,diskusije,korisnik,politika,www" />