,vivias.blog.hr" />
Marketing
Pokušavam život pretočiti u niske stihova,dočarati život ljudski nizanjem slova,a tek ih je tridesetak koje povezujem u riječi i prebirem pokretima umorne ruke.Nemoćno slušam jecaj čovječanstva zarobljenog bedemima boli i nesvaćanja.Putujem od bolnog pogleda izgladnjele starice do nasmiješenog lica invalidnog djeteta.
Spuštam teške škrinje pretrpane očajanjem čovječjeg jecaja.Odlažem ih u čekaonicu uzaludnih pokušaja razumijevanja.U samotno hladnom krevetu,umorna od putovanja,posežem za odgovorima u snu.Budim se pored otvorene prazne škrinje spremna za još jedan čudesni dan Puta u potrazi za iskrom Svjetlosti iza bezbrojnih neizrečenih pitanja.
Post je objavljen 26.07.2005. u 12:10 sati.