U njegovu krilu skrivala sam se kao dijete iza zastora od grubljeg platna poput onog na kolima malog putujućeg kazališta.
U njemu su ostale u jednom prošlom vremenu upiljene u mrak neke prve tišine, sprega maštanja i sluha.
U mirisu drveta još se gnijezdi doba zaštićene dovoljnosti.
Vremenom, preuredila sam ga u ormar s mojom garderobom.
Toliko haljina, samo da bi se ćutjela vlastita koža i pod njom bilo, katkada divlje, katkad umireno od neopisiva blaženstva. Toliko razuzdanih zvonastih suknji u vrtnji oko tijela što se vrti i odiže od tla samo da bi se dosegnule zvijezde!
Sad, pokazujem ti poneku od mojih nošenih stvari s etiketama nekih davno izblijedjelih imena.
Oprosti što ih čuvam kao što žene iz bordela čuvaju svoje dostojanstvo dok kupuju u radnji gdje i ugledne gospođe. Čuvaju dostojanstvo tih žena.
Ja znam da me nikad poslije nećeš tako gledati i slušati, omatati mislima, kao sad dok me još nemaš, do sam ti još samo fantazma ili bludna želja, tvoj čedni san.
Nikad poslije neću biti tako povlaštena svojim mjestom u tvom životu kao sad dok i nemam mjesto, dok sam posvuda...
......................................................***
Djevojčica najednom iskoči iza zastora odjevena u moju preveliku joj haljinu i štikle, usnica razmazanih jarko crvenim ružem, smijući se bez dva prednja mliječna zuba.
„Oči su ti kao oblaci puni kiše“, reče mi i dohvati iz svog skrovišta crveni kišobrančić, raširi ga i otrča skakučući kao da igra školice doskakujući s jedne na drugu zvijezdu.
Oznake: zbirka
