Od pijeska je načinjena samo varka moje kože da bi štitila stvarnost što prodire duboko ispod nje.
Spolja, nekad je pusta poput vrelog pijeska za vrelih ljetnih dana ali iznutra sadrži sve sastojke što ih razmjenjuje s morem.
Ponekad je varka pijeska iluzija vode.
Proplovljava njome nazubljen i svrdlast Neptun kao jezičak morskih prastruja što guta prozirni plankton u jednom morskom uzdahu.
Ponekad je i golim okom vidljiv narančasti krug mojih podvodnih eksplozija što se događaju tiho kao i zalasci sunca.
Sunce na površini moje vode razastire koncentrične krugove što zapljuskuju purpurnim odsjajima i najudaljenije krajeve i usijeke što uzmiču pred pogledima nestajući između oštrog stijenja.
Procijep mojih šumnih skrovišta vidljiv je samo oku što se vodi svojim sluhom.
Neprispojiv, vječni Odisej, ostat će zauvijek okovan u mom modrom snu.
Post je objavljen 05.11.2016. u 00:14 sati.