Spolja, nekad je pusta poput vrelog pijeska za vrelih ljetnih dana ali iznutra sadrži sve sastojke što ih razmjenjuje s morem.
Ponekad je varka pijeska iluzija vode.
Proplovljava njome nazubljen i svrdlast Neptun kao jezičak morskih prastruja što guta prozirni plankton u jednom morskom uzdahu.
Ponekad je i golim okom vidljiv narančasti krug mojih podvodnih eksplozija što se događaju tiho kao i zalasci sunca.
Sunce na površini moje vode razastire koncentrične krugove što zapljuskuju purpurnim odsjajima i najudaljenije krajeve i usijeke što uzmiču pred pogledima nestajući između oštrog stijenja.
Procijep mojih šumnih skrovišta vidljiv je samo oku što se vodi svojim sluhom.
Neprispojiv, vječni Odisej, ostat će zauvijek okovan u mom modrom snu.
Oznake: zbirka
